Autor: Sherine El Madany (Reuters), Prevela: Ena Stevanović
Kako se nastavlja rat protiv Muammara Gaddafija, zalihe hrane i municije polako nestaju, ali vojska dobrovoljaca i dalje uspijeva održati pobunu u životu.
Osoblje restorana neprestalno kuha kako bi obezbijedili besplatne obroke za borce na liniji fronta. Profesori, doktori i učenici se trude svim silama da podrže otpor.
„Imamo na umu samo jedan cilj-da svrgnemo Gaddafija s vlasti što je prije moguće“, rekao je Gadallah el-Kadiky, koji je napustio posao vozača kamiona kad je u februaru započeo ustanak protiv Gaddafija.
Kadiky i njegova dva sina provode dvanaest sati dnevno u skladištu oružja u Benghaziju popravljajući vojna vozila koja su oštećena usljed napada Gaddafijevih trupa u pustinjskim predjelima na zapadu zemlje.
Sinovi mu dodaju alat kako bi stigao popraviti što više vozila po danu. Iskusni mehaničari mu pri tome daju korisne savjete.
Oko stotinu dobrovoljaca radi u tom sladištu. Obično čiste i popravljaju oštećeno oružje ili recikliraju rezervne dijelove kako bi napravili novo oružje.
Svi oni rade na užarenom suncu, zatrpani hrpom metala i alata. Mnogi nose majice s natpisom „Sinovi Omar al-Mukhtara“, heroja iz vremena kada je Libija pružila otpor talijanskim kolonizatorima.
Šta je produkt njihovog rada? Novo oružje spremno za borbu. Jedan od oficira ponosno pokazuje posjetiteljima jedan od njihovih produkata. Drugi je dovezao svoje staro auto, popravio ga i uz pomoć mehaničara transformirao u oklopno vozilo koje planira poslati na liniju fronta.
„Ovo je najmanje što možemo uraditi kako bismo pobijedili u ovom ratu“, rekao je Hussein el-Khafeify, 32.godišnji inžinjer koji radi u skladištu.
Mi to možemo
Iako očekuju brzu pobjedu, pobunjenici locirani u Benghaziju se suočavaju s nedostatkom hrane i drugih potrepština. Pobunjenička vojska, koja nije ni približno naoružana kao Gaddafijeva, nije uspjela zadržati željenu teritoriju čak ni uz pomoć NATO-a.
„Čitav svijet zna da nam nedostaje oružja, ali naše oružje je vjera u našu naciju i ta vjera nas je ponukala da proizvedemo svo ovo oružje“, rekao je supervizor Ali el-Qetany.
Iako je većina populacije do sada živjela od naftnih prihoda i primanja koja je garantirala država, to nije zaustavilo njihov pobunjenički duh.
I bez sigurnih mjesečnih primanja radnici i dalje drže u pogonu elektrane i vodovode.
Mladići čiste ulice i skupljaju poštu, tinejdžeri usmjeravaju saobraćaj na prometnicama, a inžinjeri telekomunikacija su instalirali satelitsku internet konekciju kako bi cijelom svijetu prenosili poruke pobunjenika.
16.000 obroka
U restoranu Citadel, nekoliko metara udaljenom od skladišta oružja, glavni kuhar Rahma Ben Zablah je prestao usluživati goste i počeo kuhati za pobunjeničke trupe, koristeći donacije građana.
Svaki dan Citadel služi 16.000 obroka koji se dostavljaju u Benghazi svima onima kojima su najpotrebniji, od izbjeglica, ranjenika sve do trupa na liniji fronta. Atmosfera u kuhinji je živa s obzirom da stotine dobrovoljaca među kojima su učenici, studenti, profesori i inžinjeri sjeckaju povrće i pripremaju jela.
„Kada je počela revolucija, pridružio sam se prosvjedima na trgu u Benghazi“, kaže Ben Zablah. „Nisam sposoban da se borim na liniji fronta pa sam odlučio sudjelovati u revoluciji s onim što najbolje znam, a to je kuhanje.“
Citadel služi meso, rižu, tjesteninu, piletinu, ribu, hljeb, med, sušene datule, sokove, mlijeko i marmeladu. Troškovi iznose oko 12.000 libijskih dinara (10.090$) dnevno, uključujući preko 500 kilograma mesa koje vrijedi oko 6.000 dinara (5.089$).
„Odrekli smo se prihoda od restorana kako bismo pomogli pobunjenicima u borbi za slobodu“, rekao je menadžer kuhinje Fahmy el-Mawaj.
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
Kako se nastavlja rat protiv Muammara Gaddafija, zalihe hrane i municije polako nestaju, ali vojska dobrovoljaca i dalje uspijeva održati pobunu u životu.
Osoblje restorana neprestalno kuha kako bi obezbijedili besplatne obroke za borce na liniji fronta. Profesori, doktori i učenici se trude svim silama da podrže otpor.
„Imamo na umu samo jedan cilj-da svrgnemo Gaddafija s vlasti što je prije moguće“, rekao je Gadallah el-Kadiky, koji je napustio posao vozača kamiona kad je u februaru započeo ustanak protiv Gaddafija.
Kadiky i njegova dva sina provode dvanaest sati dnevno u skladištu oružja u Benghaziju popravljajući vojna vozila koja su oštećena usljed napada Gaddafijevih trupa u pustinjskim predjelima na zapadu zemlje.
Sinovi mu dodaju alat kako bi stigao popraviti što više vozila po danu. Iskusni mehaničari mu pri tome daju korisne savjete.
Oko stotinu dobrovoljaca radi u tom sladištu. Obično čiste i popravljaju oštećeno oružje ili recikliraju rezervne dijelove kako bi napravili novo oružje.
Svi oni rade na užarenom suncu, zatrpani hrpom metala i alata. Mnogi nose majice s natpisom „Sinovi Omar al-Mukhtara“, heroja iz vremena kada je Libija pružila otpor talijanskim kolonizatorima.
Šta je produkt njihovog rada? Novo oružje spremno za borbu. Jedan od oficira ponosno pokazuje posjetiteljima jedan od njihovih produkata. Drugi je dovezao svoje staro auto, popravio ga i uz pomoć mehaničara transformirao u oklopno vozilo koje planira poslati na liniju fronta.
„Ovo je najmanje što možemo uraditi kako bismo pobijedili u ovom ratu“, rekao je Hussein el-Khafeify, 32.godišnji inžinjer koji radi u skladištu.
Mi to možemo
Iako očekuju brzu pobjedu, pobunjenici locirani u Benghaziju se suočavaju s nedostatkom hrane i drugih potrepština. Pobunjenička vojska, koja nije ni približno naoružana kao Gaddafijeva, nije uspjela zadržati željenu teritoriju čak ni uz pomoć NATO-a.
„Čitav svijet zna da nam nedostaje oružja, ali naše oružje je vjera u našu naciju i ta vjera nas je ponukala da proizvedemo svo ovo oružje“, rekao je supervizor Ali el-Qetany.
Iako je većina populacije do sada živjela od naftnih prihoda i primanja koja je garantirala država, to nije zaustavilo njihov pobunjenički duh.
I bez sigurnih mjesečnih primanja radnici i dalje drže u pogonu elektrane i vodovode.
Mladići čiste ulice i skupljaju poštu, tinejdžeri usmjeravaju saobraćaj na prometnicama, a inžinjeri telekomunikacija su instalirali satelitsku internet konekciju kako bi cijelom svijetu prenosili poruke pobunjenika.
16.000 obroka
U restoranu Citadel, nekoliko metara udaljenom od skladišta oružja, glavni kuhar Rahma Ben Zablah je prestao usluživati goste i počeo kuhati za pobunjeničke trupe, koristeći donacije građana.
Svaki dan Citadel služi 16.000 obroka koji se dostavljaju u Benghazi svima onima kojima su najpotrebniji, od izbjeglica, ranjenika sve do trupa na liniji fronta. Atmosfera u kuhinji je živa s obzirom da stotine dobrovoljaca među kojima su učenici, studenti, profesori i inžinjeri sjeckaju povrće i pripremaju jela.
„Kada je počela revolucija, pridružio sam se prosvjedima na trgu u Benghazi“, kaže Ben Zablah. „Nisam sposoban da se borim na liniji fronta pa sam odlučio sudjelovati u revoluciji s onim što najbolje znam, a to je kuhanje.“
Citadel služi meso, rižu, tjesteninu, piletinu, ribu, hljeb, med, sušene datule, sokove, mlijeko i marmeladu. Troškovi iznose oko 12.000 libijskih dinara (10.090$) dnevno, uključujući preko 500 kilograma mesa koje vrijedi oko 6.000 dinara (5.089$).
„Odrekli smo se prihoda od restorana kako bismo pomogli pobunjenicima u borbi za slobodu“, rekao je menadžer kuhinje Fahmy el-Mawaj.
Kriza u arapskom svijetu
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.