Liban bez punopravne vlade, hrane, lijekova i nade

Povlačenje mandatara za predsjednika vlade Libana Saada Haririja u prvoj polovini jula, nakon devetomjesečnih napora da formira vladu, produbilo je političku krizu u zemlji koja se usred globalne pandemije bori s finansijskim kolapsom, nestašicom hrane, lijekova i goriva, ostavljajući više od 6,5 miliona Libanaca u očaju i bez nade, pišu svjetski mediji.

Čitamo vam: Liban bez punopravne vlade, hrane, lijekova i nade

Libanski 'Gordijev čvor'

Uprkos nesuglasicama i ogromnim političkim podjelama, u Libanu postoji konsenzus oko dvije očigledne istine: da konfesionalni politički sistem podjele vlasti više nije održiv i da bi povlačenje Saada Haririja iz političkog procesa moglo značiti neumitnu katastrofu za tu zemlju, ocjenjuje u svojoj analizi CNN naglasivši kako je to libanski Gordijev čvor koji bi mogao skupo koštati ovu malu mediteransku zemlju.

'Liban prelazi u veću opasnost'; 'Arapska i međunarodna zajednica strahuju od haosa' – bili su neki od naslova glavnih libanskih novina u petak, 16. jula, dan nakon što je Hariri odustao od svojih nastojanja da formira novu vladu zemlje opterećene krizom. Dok se zemlja približava svom 101. rođendanu, ekonomska kriza u Libanu, koju je Svjetska banka nazvala jednom od najgorih od sredine 19. vijeka, produbila se, naglašava CNN.

Velike nestašice goriva dovele su do višesatnih redova ispred benzinskih pumpi, prekidi struje traju i po 22 sata dnevno, inflacija je naglo skočila i, prema navodima Ujedinjenih nacija (UN), oko 77 odsto domaćinstava ne može sebi da priušti dovoljno hrane na stolu. Haririjevo povlačenje gurnulo je libansku funtu da pada dalje u ambis — lokalna valuta je zabilježila najveći 24-časovni pad od početka krize, a sada je izgubila preko 95 odsto svoje vrijednosti kakvu je imala prije krize 2019.

Haririjeva ostavka koji je prije devet mjeseci dobio zadatak da formira vladu spasa, posljednja je stvar koja je zemlji bila potrebna, a ipak je bila i neizbježna, ocjenjuje CNN dodajući kako nije bilo dokaza da Hariri zapravo radi na planu ekonomskog spašavanja zemlje koja tone u svoje finansijske olupine niti je uspio otkloniti zastoj u saradnji s predsjednikom i rivalom Mišelom Aunom (Michel Aoun).

Libanske ulice, koje već vriju od bijesa zbog rastuće ekonomske krize i infrastrukturnog propadanja, postale su još nemirnije. Međutim, zaključuje u analizi CNN, ostaje istina da su ljudi u Libanu potpuno svjesni svog Gordijevog čvora "i hitno im je potreban libanski Aleksandar Veliki da preduzme hrabar i odlučan potez da ga presiječe".

Rad privremene vlade

Mandatar za sastav libanske vlade Saad Hariri podnio je ostavku rekavši da nije mogao postići dogovor s predsjednikom Aunom koji ga je u oktobru zadužio da formira vladu nakon što je prethodna vlada pala poslije razorne eksplozije u avgustu prošle godine koja je uništila veći dio Bejruta, napisao je Volstrit džurnal (The Wall Strett Journal).

"Neka Bog sačuva zemlju", rekao je Hariri kada je saopštio da podnosi ostavku poslije sastanka sa Aunom, koji kontroliše najveći hrišćanski blok u parlamentu. U libanskom političkom sistemu, pojašnjava američki list, visoke vladine funkcije dijele se između glavnih vjerskih grupa u zemlji. Premijerova funkcija ide sunitskom muslimanu, predsjednik mora da bude hrišćanin, a predsjednik parlamenta šiitski musliman.

Očekuje se da će predsjednik Aun sada pozvati na još jednu rundu parlamentarnih konsultacija, u kojoj će ga zakonodavci obavijestiti o njihovom prijedlogu za premijera. U međuvremenu, kabinet privremenog premijera Hasana Dijaba - koji je podnio ostavku u avgustu - nastaviće da djeluje kao privremena vlada s ograničenim ovlaštenjima.

Nedostatak potpuno ovlaštene vlade ostavio je Liban bez rukovodstva sposobnog da sprovede reforme ili pregovara o međunarodnom paketu pomoći. Haririjeva ostavka vjerovatno će, ukazuje list, zakomplikovati napore da se zaustavi ekonomski kolaps koji je opustošio kupovnu moć libanskog naroda i gurnuo milione ljudi u siromaštvo. U junu je profesor ekonomije Univerziteta Džons Hopkins, Stiv Hanke (Steve Hanke), utvrdio da inflacija u Libanu iznosi 110 odsto.

Saad Hariri je, podsjeća Volstrit džurnal, prethodno bio premijer i podnio je ostavku u oktobru 2019. poslije višesedmičnih protesta zbog korupcije, političke represije i ekonomskog usporavanja zemlje. Sin je pokojnog premijera Rafika Haririja koji je ubijen u eksploziji automobila u Bejrutu 2005. i za čije ubistvo je pred Međunarodnim tribunalom prošle godine osuđen član libanske militantne grupe Hezbolah.

Pozivi Zapada

U trenutku velike neizvjesnosti za Liban, nakon Haririjeve ostavke, tenzije su se intenzivirale a neredi od proteklog vikenda ostavili su više od 20 ljudi povrijeđenih uključujući pet vojnika koji su napadnuti ručnom granatom u Tripoliju, gradu na sjeveru zemlje, drugom po veličini i najsiromašnijem u Libanu.

U međuvremenu, piše Asošiejtid pres (Associated Press), Francuska, Evropska unija (EU) i Sjedinjene Države su pozvale libanske političare da hitno formiraju kabinet dok Zapad planira međunarodnu konferenciju kako bi pomogli stabilizaciju Libana poslije niza kriza.

Bajdenova administracija izrazila je razočarenje što su libanski politički lideri protraćili posljednjih devet mjeseci, dok je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i bezbjednost Žozep Borelj (Josep Brell) rekao da su libanski lideri odgovorni za rješavanje "trenutne unutrašnje, samostvorene krize" te da sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) ostaje od suštinskog značaja za spašavanje Libana od finansijskog kolapsa.

Francuska, nekada kolonijalni vladar Libana, pozvala je libanske političke lidere da brzo formiraju vladu zaduženu za sprovođenje prijeko potrebnih reformi i borbu protiv korupcije koja je dovela Liban blizu bankrota. Francuska bi, dodaje Asošiejtid pres, uskoro trebalo da počne s uvođenjem sankcija libanskim političarima koji blokiraju formiranje vlade.

Također, ističe AP, Francuska je uz podršku UN sazvala međunarodnu konferenciju za 4. avgust kada se obilježava prva godišnjica velike eksplozije u bejrutskoj luci u kojoj je poginulo više od 200 ljudi, povrijeđeno preko 6.000, a oštećeni su čitavi kvartovi u gradu. Eksplozija je izazvana paljenjem stotina tona eksplozivnog amonijum nitrata, koje je godinama čuvano u luci uz znanje najviših vladnih zvaničnika.

Od eksplozije, francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) dva puta je posjetio Liban, pozivajući političare da brzo formiraju kabinet za sprovođenje reformi. Francuska je bila domaćin ekonomske konferencije za Liban 2018. na kojoj su obećane investicije i krediti u zamjenu za reforme. Međutim, prema pisanju AP, sredstva nikada nisu oslobođena jer je libanska politička klasa, decenijama optuživana za korupciju i loše upravljanje, nastavila s poslovanjem kao i obično.

Miris beznađa

Ono što je nekada bila oaza mira i stabilnosti na Bliskom istoku postaje propala država. Šta se dešava kada se nada izgubi? To je pitanje koje Libanci konačno postavljaju sebi, napisala je Ančal Vohra, dopisnica časopisa Forin polisi (Foreign Policy) iz Bejruta dodajući da jedni napuštaju Liban a drugi mole porodice u inostranstvu da im pošalju novac ili lijekove koji više nisu dostupni u zemlji.

Ostavka sunitskog kandidata za formiranje nove vlade Saada Haririja primorala je Libance da uvide koliko su stvari postale loše, napisala je Vohra u rubrici "Argument" naglasivši da je u posljednjih devet mjeseci Hariri predstavljao svoj kabinet predsjedniku Aunu čak 18 puta, ali bez uspjeha.

Hariri je pokušao ubijediti Auna u zasluge nestranačkog 24-članog kabineta podjednako podijeljenog među sunitima, šiitima i hrišćanima. Aun je međutim, riješen da preda predsjedništvo svom zetu i bivšem ministru vanjskih poslova Gebranu Basilu (Bassil), zahtijevao da hrišćani dobiju više od osam ministarstava što bi im omogućilo da steknu pravo veta na sve odluke.

Basil se ne slaže s tročlanom podjelom vlasti među vjerskim grupama, dogovorenom Tafiskim sporazumom iz 1989. kojim je okončan 15-godišnji građanski rat. Često opisivan kao najodvažniji političar u zemlji, Basil se nada da će, kako ističe kolumnistica Forin poslija, borba za još hrišćana u vladi povećati njegovu popularnost i osigurati njegov povratak na vlast na sljedećim izborima u proljeće naredne godine.

Teškoće koje će svi Libanci morati da izdrže u međuvremenu u odsustvu punopravne vlade izgleda da nisu njegova glavna briga, ukazuje Ančal Vohra u rubrici 'Argument' ističući kako je posljednjih mjeseci kriza u Libanu sve vidljivija – "nemiri su iza ugla, redovi za gorivo su duži, smeće je razbacano po trotoarima (...) i smrad trulog smeća pomiješan je s ogromnim količinama beznađa".