Umjesto nasilja ljubav: Izložba na mjestu prekinutog prvog Queer festivala u Sarajevu 2008.

"Anonymus" je izložba radova studenata Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo u suradnji sa Bh. povorkom ponosa gdje su autori kroz medij fotografije pričali priče o ljubavi, savezništvu i zajedništvu u borbi za jednakost i borbi za slobodu identiteta i emocija.

Lokacija je simbolična jer je to mjesto gdje je otvoren prvi Queer Sarajevo Festival, u septembru 2008. godine. 

Planirano je bilo održavanje izložbi, projekcije filmova, performansi i tribine, ali zbog nereda i nasilja na ulicama Sarajeva program je prekinut, a ostali sadržaji Festivala su zatvoreni za javnost. (Fotograifja iz septembra 2008. godine)

Nekoliko desetaka huligana, uglavnom pripadnika tzv. vehabijskog pokreta, napalo je učesnike Festivala i pritom ozlijedilo više osoba. (Fotograifja iz septembra 2008. godine)

Petnaest godina kasnije, na ovom mjestu organizatori i posjetitelji su bez incidenata otvorili izložbu. 

Organizatori su rekli da izložba na dirljiv i emotivan način prikazuje lične osvrte studenata i studentica o važnosti savezništva i podrške.

Jedna od fotografija na izložbi. 

Druga od fotografija je ona na kojoj je grafit "Ermin je peder". Posjetiteljima je ostavljena mogućnost da markerima dopišu šta žele. 

Neke od poruka bile su "smrt fašizmu", "ponosno zajedno", "ljubav je ljubav", "šta sam god, sebi sam. pozz" i "pa šta".

Izložbu su otvorili Lejla Huremović, ispred Bh. povorke ponosa, i Ivan Hrkaš, šef Katedre za fotografiju i multimediju Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo.

"Mislim da je ovo večeras veliki korak za sve nas jer večeras pričamo o ljubavi, o dobroti, večeras pričamo o nečemu što je za sve nas bitno, sloboda", rekao je Hrkaš.

Hrkaš je kazao da je bilo dosta istraživačkog rada i shvatanja savezništva kroz vizuelne umjetnosti.

"Sad već davne 2008. godine, na početku svojih dvadesetih, zbog straha od autovanja nisam bila sa saborkinjama i saborcima koji su otvarali prvi Queer Sarajevo Festival upravo na ovom mjestu. Tadašnja zajednica je osjetila na svojoj koži šta znači nema podršku institucija i društva", rekla je Lejla Huremović.

"Mnogo toga se promijenilo, od zakonske regulative do vidljivosti LGBTQ osoba. Posljednjih pet godina, koliko je prošlo od prve povorke, sa sigurnošću možemo reći da niko ne može sporiti naše postojanje u ovom društvu. Tu smo, vidljivi, uporni u našoj borbi za kvalitetnijim, sigurnijim i autentičnijim životom. Iako je ispred nas još mnogo borbe sa različitim fašističkim i retrogradnim politikama i nasilnicima. Ipak sam sretna i ponosna na LGBTIQ zajednicu u BiH koja hrabro i uzdignute glave ne da na sebe i bori se da živi autentično", poručila je Huremović.

Fotografija grafita "Mosa bavlju" (Samo ljubav). 

Detalj s izložbe. 

Aida Feraget, kako za RSE kaže aktivistica tad i aktivistica sad, bila je učesnica Queer Sarajevo Festivala 2008. godine.

"Kako je danas? Tačno onako kako je zamišljeno da bude prije 15 godina. Danas sam dok su Ivan i Lejla govorili zaista plakala, vraćale su mi se scene. Na ulazu je stajao vehabija koji je na moje oči udario djevojčicu od 14, 15 godina, samo zato što je izašla iz ove zgrade."

"Jedva smo žive glave izvukli. I sretna sam, ne mogu biti sretnija. Ovdje su normalni ljudi, oni kojima je sloboda i pravo jednako za sve. Antifašizam je još uvijek vrijednost na prostoriju Bosne i Hercegovine. E pa meni je i dedo bio antifašista", poručila je Feraget.