Jedini izlaz za BiH je demokratizacija društva, proces koji ovisi od bh. glasača i onih koje biraju, kaže u razgovoru za RSE nekadašnji visoki predstavnik u BiH, sada šef slovačke diplomatije, Miroslav Lajčak.
Lajčak, sada ministar vanjskih poslova Slovačke, čovjek je koji Bosnu i Hercegovinu dobro poznaje, i ne samo Bosnu i Hercegovinu već i cijelo okruženje, zbog čega je jedno vrijeme bio i desna ruka visoke predstavnice Evropske unije Catherine Ashton za područje Zapadnog Balkana. Bez dvoumljenja, on u BiH vidi veliki potencijal, ali trenutno, kao i svi mi, zapaža nedopustivo dug zastoj, čiju cijenu plaćaju svi bh. građani.
Lajčak: Mislim da je izvještaj Evropske komisije dao jedan objektivan pogled na ono što se uspjelo ostvariti u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ova godina nije bila jedna od uspješnih. Zemlja je izgubila mnogo vremena zbog političke diskusije, zbog reforme vlade. Nažalost, nije uspjela ispuniti glavne od svojih obaveza. Taj napredak koji je bio očekivan i koji je mogao da se ostvari – nije ostvaren. Ja sam uvijek govorio da političke snage, naravno, imaju pravo da mijenjaju svoju konstelaciju sve dok poštuju ustavni okvir, demokratske principe, ali sad bi bilo dobro da se taj proces završi i da ubrzanim tempom Bosna i Hercegovina krene u rješavanje otvorenih pitanja, prije svega pitanja Sejdić-Finci, jer to je pitanje koje otvara vrata u evropske integracije. Drugo pitanje je pitanje ulaska u MAP program NATO-a, gdje ne treba previše da se uradi.
Lajčak: Mislim da je Bosna i Hercegovina postala dovoljno demokratska zemlja da bi političari bili svjesni da treba na izborima da pokažu stvarne rezultate. Objektivno, zbog dugog perioda formiranja vlade i mnogo propuštenih mjeseci zbog političke pregrupacije, nije bilo mnogo vremena da se zemlja stvarno bavi onim čime treba da se bavi – svojom integracijom i približavanjem Evropi. Ja mislim, kako se polako približavamo novim parlamentarnim izborima, da će političari biti pod pritiskom da pokažu rezultate, da ostvare rezultate, da mogu izići pred svoje birače. Mislim da će ti demokratski mehanizmi, odnosno očekivanje birača, više doprinijeti, nego očekivanja same Evrope. Očekivanje vlastitih građana je ipak na prvom mjestu.
Lajčak: Da, zabrinut sam jer je bilo puno destruktivnih aktivnosti, ne samo izjava već stvarno aktivnosti. To je, nažalost, logična posljedica toga što je zemlja blokirana na pozitivnom, evropskom putu. Zato je više nego važno da se završi rekompilacija vlade na svim nivoima i da političari počnu da se bave onim zbog čega su ih građani i izabrali, a to nije da destabilizuju Bosnu i Hercegovinu, već da je dovedu u Evropsku uniju i u NATO.
U najkraćem, hitno stavljanje države na noge, njena funkcionalnost i politički konsenzus oko osnovnih prioriteta reformi i evropskih integracija, ključ su za brojne izazove sa kojima se država sada susreće. A to smo znali, zar ne?
Lajčak, sada ministar vanjskih poslova Slovačke, čovjek je koji Bosnu i Hercegovinu dobro poznaje, i ne samo Bosnu i Hercegovinu već i cijelo okruženje, zbog čega je jedno vrijeme bio i desna ruka visoke predstavnice Evropske unije Catherine Ashton za područje Zapadnog Balkana. Bez dvoumljenja, on u BiH vidi veliki potencijal, ali trenutno, kao i svi mi, zapaža nedopustivo dug zastoj, čiju cijenu plaćaju svi bh. građani.
Lajčak: Mislim da je izvještaj Evropske komisije dao jedan objektivan pogled na ono što se uspjelo ostvariti u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ova godina nije bila jedna od uspješnih. Zemlja je izgubila mnogo vremena zbog političke diskusije, zbog reforme vlade. Nažalost, nije uspjela ispuniti glavne od svojih obaveza. Taj napredak koji je bio očekivan i koji je mogao da se ostvari – nije ostvaren. Ja sam uvijek govorio da političke snage, naravno, imaju pravo da mijenjaju svoju konstelaciju sve dok poštuju ustavni okvir, demokratske principe, ali sad bi bilo dobro da se taj proces završi i da ubrzanim tempom Bosna i Hercegovina krene u rješavanje otvorenih pitanja, prije svega pitanja Sejdić-Finci, jer to je pitanje koje otvara vrata u evropske integracije. Drugo pitanje je pitanje ulaska u MAP program NATO-a, gdje ne treba previše da se uradi.
RSE: U Bosni i Hercegovini je sve moguće i ništa nije moguće. Činjenica je, i svi to potvrđuju, da je ključ u rukama političara. Vidite li vi ikakvu snagu koja bi mogla da taj ključ uzme i okrene pravu bravu?
Lajčak: Mislim da je Bosna i Hercegovina postala dovoljno demokratska zemlja da bi političari bili svjesni da treba na izborima da pokažu stvarne rezultate. Objektivno, zbog dugog perioda formiranja vlade i mnogo propuštenih mjeseci zbog političke pregrupacije, nije bilo mnogo vremena da se zemlja stvarno bavi onim čime treba da se bavi – svojom integracijom i približavanjem Evropi. Ja mislim, kako se polako približavamo novim parlamentarnim izborima, da će političari biti pod pritiskom da pokažu rezultate, da ostvare rezultate, da mogu izići pred svoje birače. Mislim da će ti demokratski mehanizmi, odnosno očekivanje birača, više doprinijeti, nego očekivanja same Evrope. Očekivanje vlastitih građana je ipak na prvom mjestu.
RSE: Mnogi potvrđuju da su destrukcione snage u Bosni i Hercegovini i njena disolucija na dva entiteta danas jače nego što su ikada bile. Imate li utisak da je to stvarno tako i kako to prevazići?
Lajčak: Da, zabrinut sam jer je bilo puno destruktivnih aktivnosti, ne samo izjava već stvarno aktivnosti. To je, nažalost, logična posljedica toga što je zemlja blokirana na pozitivnom, evropskom putu. Zato je više nego važno da se završi rekompilacija vlade na svim nivoima i da političari počnu da se bave onim zbog čega su ih građani i izabrali, a to nije da destabilizuju Bosnu i Hercegovinu, već da je dovedu u Evropsku uniju i u NATO.
U najkraćem, hitno stavljanje države na noge, njena funkcionalnost i politički konsenzus oko osnovnih prioriteta reformi i evropskih integracija, ključ su za brojne izazove sa kojima se država sada susreće. A to smo znali, zar ne?