Urednik i novinar sportskog kanala TV Arena, Đorđije Kustudić komentariše nastup košarkaša iz regiona na Evropskom prvenstvu u Litvaniji - veliki uspjeh Makedonije, kojoj je za dlaku izmakla bronzana medalja, ali i neuspjehe Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, od kojih se očekivalo mnogo više.
Kustudić: Sve reprezentacije iz regiona EX YU su podbacile, osim Makedonije, koja je napravila veliki uspjeh i ogroman rezultat, koji se graniči sa čudom. Srbija, Hrvatska i Crna Gora, od kojih se mnogo očekivalo, pa i BiH, igrale su ispod svojih mogućnosti.
Srbija ima ozbiljan tim, koji je na posljednja dva šampionata igrao sjajno. Ostali su bez olimpijskih igara, što je bio najveći cilj ove generacije. To će biti nekoliko koraka nazad za srpsku košarku.
Hrvati su s velikim ambicijama došli na ovo prvenstvo. Čak su četvrt finale računali kao nešto što je realnost. Imali su mnogo lakšu grupu i lakši raspored, nego neke druge ekipe. Hrvatska se već nakon prvog kruga oprostila od daljeg takmičenja.
Crna Gora je relativno razočarenje, s obzirom da su Crnogorci imali jak tim individualaca, ali ne jak kolektiv. Možda nešto malo neiskusnije vođenje sa klupe je rezultiralo loše rezultate. U toj grupi su i dvije pobjede bile dovoljne da se ide dalje. Tako je na kraju jedna Finska uspjela da se plasira u četvrt finale.
Kustudić: Ne bih rekao da postoji neki problem. Mislim da je to skupa riječ, kada je u pitanju sporski kolektiv, pogotovo reprezentacija kojoj je ovo bilo prvo veliko zvanično takmičenje. Crnogorska košarka je, zbog niza specifičnih okolnosti, najkasnije od svih kolektivnih sportova u Crnoj Gori došla u priliku da igra na jednom velikom takmičenju. Svi ostali su odigrali već nekoliko takmičenja - i vaterpolisti i rukometaši i rukometašice i fudbaleri koji već igraju drugi kvalifikacioni ciklus. Košarkašima je ovo bilo prvo veliko takmičenje. Ovo je ekipa bez takve vrste iskustva, bez iskustva turnirskog igranja. Uvijek je prvo takmičenje u cilju da se okupe i provedu zajedničko vrijeme, da se ostvari što više pobjeda i što bolji rezultat. Uvijek je to jedan eksperiment. Teško je predvidivo kakav ishod može imati taj poduhvat - i za stručni štab i za igrače i za rukovodstvo saveza. Mi nismo imali neke prethodne primjere.
Očekivalo se više, obzirom na sastav grupe i na nekoliko jakih pojedinačnih imena u crnogorskom timu, prije svega na prisustvo jednog od najboljih evropskih centara u posljednjem periodu, Nikole Petkovića, i nekoliko igrača u usponu. To je ulivalo nadu da Crna Gore može da se probije u četvrt finale jer računica je bila da dvije pobjede mogu da vode dalje. Na kraju se ispostavilo da su tri pobjede bila neka prava mjera. Pobijeđena je Makedonija vrlo teško u prvom meču. Utakmica sa BiH je bila presudna. Tu da je Crna Gora pobijedila, vjerovatno bi ušla u četvrt finale, stigla bi do još jedne pobjede kasnije i to bi bio za Crnu Goru veliki uspjeh. Dijele nas jedna ili dvije lopte od nečega što se smatra debaklom.
Rano je za Crnu Goru da donosimo bilo kakvu ocjenu. Možemo da komentarišemo da je eventualno Dejan Radonjić veliki radnik i borac i košarkaši znalac. U ovom momentu možda on nije bio taj koji je mogao taj skup igrača, s nekoliko velikih zvijezda, da odvede dalje od ovoga što ga je odveo. Ni novi igrači nisu imali svoj trenutak. Mogli bi tu navesti više faktora. Jedna pobjeda protiv BiH je to mogla da odvede u potpuno drugom pravcu, pa bi pričali o velikom uspjehu, što opet ne bi bilo možda ni utemeljeno. To bi bio neki, možda očekivani rezultat, ali bi ga proglasili uspjehom jedne male Crne Gore na tako prestižnom takmičenju.
Srbija nasljednik EX YU velike košarke
Kustudić: Sada su mnogi skloni da tvrde da je bio Vujošević na klupi, da bi to sve išlo u drugom pravcu, da nije došlo do napuštanja tadašnjeg selektora. To je već u domenu pretpostavki i hipoteza i to nikada nećemo saznati. On je bio uz ekipu svo vrijeme i bio je sa njima u Litvaniji. Sigurno je savjetodavno učestvovao i u kreiranju taktike za sve utakmice, jedino što nije sjedio na klupi i nije mogao da vodi sam meč. Možda bi svojim autoritetom i iskustvom povukao nekada drugačiji potez od Radonjića, ali pitanje je da li bi generalno to moglo da pogura ekipu u boljem pravcu. To je vrlo teško sada procijeniti, stati iza toga i reći da bi to bilo tako.
On je ima čudnu situaciju sa svojim klubom iz Moskve, koji je njega trebalo da obezbijedi do kraja karijere. Onda je na početku, u momentu loših rezultata, odlučio da podnese ostavku, ne bi li i sam sa sobom raščistio neke stvari i pokazao da je potpuno posvećen tom klubu. Kasnije je dobio otkaz, ali nije želio da potpisuje ugovor sa bilo kim drugim, niti da se vraća na kormilo reprezentacije, da ne bi ugrozio bilo šta u toj pravnoj proceduri, koja još uvijek traje. On je još uvijek pod ugovorom. To je jedna vrlo čudna situacija i još uvijek se pregovara o obeštećenju. Ljudi iz Saveza na tu priču nikako nisu mogli da utiču, da se razvije u nekom drugom pravcu.
Crna Gora je u kvalifikacijama igrala sjajno. Pobijeđene su i neke ekipe, koje su u ovom prvenstvu odigrale epizodne role, poput Italije, Izraela ili Finske, koja nije igralo blistavo, ali je uspjela da prođe dalje. I te pobjede su neki relativizovali i smatrali da to možda i nisu bile tako jake reprezentacije, kao što smo mi u toj euforiji smatrali.
Igrane su odlične kvalifikacije koje su potpuno drugačiji tip takmičenja od ovoga takmičenja turnirskog tipa, gdje igraš u nekoliko dana veliki broj mečeva i stižeš da igraš nokaut mečeve, gdje ti jedna utakmica znači totalni krah ili znači da si napravio uspjeh. Crna Gora nije prekaljena u takvim turnirskim takmičenjima, u nokaut utakmicama. Za sve njih ovo je bilo ogromno iskustvo. Ne treba to posmatrati fatalistički. Imamo jednu dobru reprezentaciju, koja sigurno može da da mnogo više, nego što je dala sada.
Kustudić: Kako da ne. Srbija je reprezentacija koja je fenomenalno reagovala. Osvojila je srebrnu medalju na evropskom prvenstvu. Na prošlom svjetskom prvenstvu u Turskoj, ona je skoro pobijedila Tursku. Trebala je da igra u finalu svjetskog prvenstva protiv Amerike. Srbija na neki način nastavlja te tradicije EX YU košarke, što je logično, jer je Srbija dala ogroman broj igrača. Ta škola košarke i taj način rada je ostao najsličniji onome što je nekada rađeno u Jugoslaviji, počev od profesora Aleksandra Obradovića do Dude Ivkovića. To su velika imena koja su stvorila mnoge velike igrače i koja imaju veliki autoritet u evropskoj i svjetskoj košarci. Srbija je na neki način uspjela da sačuva taj kult reprezentacije i da napravi u nekoliko navrata velike rezultate. I SRJ je imala velike uspjeh u košarci. Srbija i Crna Gora su postali prvaci svijeta 2002. godine i to usred Amerike.
Od Hrvata se očekivalo mnogo više, pa i od Slovenije, koja već godinama ima odličan tim, a nikako da to kapitalizuje. Slovenci su podbacili na ovom prvenstvu, iako su uspijeli da uđu među osam najboljih. Na kraju, ni oni neće vidjeti olimpijadu.
Srbiju možemo smatrati nasljednikom te EX YU velike košarke po medaljama, po broju igrača koje su lansirali, trenerima, sadašnjem trenutku i kvalitetu koji posjeduju.
(Razgovor je vođen prije početka utakmica za zlatnu i bronzanu medalju. Makedonija je u borbi za 3. mjesto izgubila od reprezentacije Rusije rezultatom 72:68)
RSE: Selekcije iz regiona igrale su sa različitim uspjehom na Evropskom prvenstvu u Litvaniji. Takmičenja su, što u prvoj, što u drugoj fazi, završile: Crna Gora, Hrvatska, BiH i Srbija. U polufinalu je bila samo Makedonija, koja je izgubila od Španije, i koja se borila za bronzu? Kako ocjenjujete učinak reprezentacija sa prostora bivše Jugoslavije? Da li ste od nekih ekipa možda očekivali i više?
Kustudić: Sve reprezentacije iz regiona EX YU su podbacile, osim Makedonije, koja je napravila veliki uspjeh i ogroman rezultat, koji se graniči sa čudom. Srbija, Hrvatska i Crna Gora, od kojih se mnogo očekivalo, pa i BiH, igrale su ispod svojih mogućnosti.
Srbija ima ozbiljan tim, koji je na posljednja dva šampionata igrao sjajno. Ostali su bez olimpijskih igara, što je bio najveći cilj ove generacije. To će biti nekoliko koraka nazad za srpsku košarku.
Crna Gora je relativno razočarenje, s obzirom da su Crnogorci imali jak tim individualaca, ali ne jak kolektiv.
Hrvati su s velikim ambicijama došli na ovo prvenstvo. Čak su četvrt finale računali kao nešto što je realnost. Imali su mnogo lakšu grupu i lakši raspored, nego neke druge ekipe. Hrvatska se već nakon prvog kruga oprostila od daljeg takmičenja.
Crna Gora je relativno razočarenje, s obzirom da su Crnogorci imali jak tim individualaca, ali ne jak kolektiv. Možda nešto malo neiskusnije vođenje sa klupe je rezultiralo loše rezultate. U toj grupi su i dvije pobjede bile dovoljne da se ide dalje. Tako je na kraju jedna Finska uspjela da se plasira u četvrt finale.
RSE: Igra i rezultati crnogorske reprezentacije razočarali su mnoge. Pobjedili su Makedoniju i tu stali. U čemu je problem Dejana Radonjića – neiskustvo igranja na velikoj sceni, motivacija ili problematično vođenje ekipe?
Kustudić: Ne bih rekao da postoji neki problem. Mislim da je to skupa riječ, kada je u pitanju sporski kolektiv, pogotovo reprezentacija kojoj je ovo bilo prvo veliko zvanično takmičenje. Crnogorska košarka je, zbog niza specifičnih okolnosti, najkasnije od svih kolektivnih sportova u Crnoj Gori došla u priliku da igra na jednom velikom takmičenju. Svi ostali su odigrali već nekoliko takmičenja - i vaterpolisti i rukometaši i rukometašice i fudbaleri koji već igraju drugi kvalifikacioni ciklus. Košarkašima je ovo bilo prvo veliko takmičenje. Ovo je ekipa bez takve vrste iskustva, bez iskustva turnirskog igranja. Uvijek je prvo takmičenje u cilju da se okupe i provedu zajedničko vrijeme, da se ostvari što više pobjeda i što bolji rezultat. Uvijek je to jedan eksperiment. Teško je predvidivo kakav ishod može imati taj poduhvat - i za stručni štab i za igrače i za rukovodstvo saveza. Mi nismo imali neke prethodne primjere.
Očekivalo se više, obzirom na sastav grupe i na nekoliko jakih pojedinačnih imena u crnogorskom timu, prije svega na prisustvo jednog od najboljih evropskih centara u posljednjem periodu, Nikole Petkovića, i nekoliko igrača u usponu. To je ulivalo nadu da Crna Gore može da se probije u četvrt finale jer računica je bila da dvije pobjede mogu da vode dalje. Na kraju se ispostavilo da su tri pobjede bila neka prava mjera. Pobijeđena je Makedonija vrlo teško u prvom meču. Utakmica sa BiH je bila presudna. Tu da je Crna Gora pobijedila, vjerovatno bi ušla u četvrt finale, stigla bi do još jedne pobjede kasnije i to bi bio za Crnu Goru veliki uspjeh. Dijele nas jedna ili dvije lopte od nečega što se smatra debaklom.
Rano je za Crnu Goru da donosimo bilo kakvu ocjenu. Možemo da komentarišemo da je eventualno Dejan Radonjić veliki radnik i borac i košarkaši znalac. U ovom momentu možda on nije bio taj koji je mogao taj skup igrača, s nekoliko velikih zvijezda, da odvede dalje od ovoga što ga je odveo. Ni novi igrači nisu imali svoj trenutak. Mogli bi tu navesti više faktora. Jedna pobjeda protiv BiH je to mogla da odvede u potpuno drugom pravcu, pa bi pričali o velikom uspjehu, što opet ne bi bilo možda ni utemeljeno. To bi bio neki, možda očekivani rezultat, ali bi ga proglasili uspjehom jedne male Crne Gore na tako prestižnom takmičenju.
Srbija nasljednik EX YU velike košarke
RSE: Da li mislite da je napuštanje kormila selektora u kvalifikacijama, Duška Vujoševića, zapravo bio ključni momenat za sunovrat ekipe koja je, u borbi za učešće na šampionatu Evrope, pokazala snagu i kvalitet od kojeg se mnogo očekivalo?
Crna Gora nije prekaljena u takvim turnirskim takmičenjima, u nokaut utakmicama. Za sve njih ovo je bilo ogromno iskustvo.
On je ima čudnu situaciju sa svojim klubom iz Moskve, koji je njega trebalo da obezbijedi do kraja karijere. Onda je na početku, u momentu loših rezultata, odlučio da podnese ostavku, ne bi li i sam sa sobom raščistio neke stvari i pokazao da je potpuno posvećen tom klubu. Kasnije je dobio otkaz, ali nije želio da potpisuje ugovor sa bilo kim drugim, niti da se vraća na kormilo reprezentacije, da ne bi ugrozio bilo šta u toj pravnoj proceduri, koja još uvijek traje. On je još uvijek pod ugovorom. To je jedna vrlo čudna situacija i još uvijek se pregovara o obeštećenju. Ljudi iz Saveza na tu priču nikako nisu mogli da utiču, da se razvije u nekom drugom pravcu.
Skoplje - grafit sa makedonskom zastavom i likom trenera košarkaške reprezentacije Makedonije Marinom Dokuzovskim
Crna Gora je u kvalifikacijama igrala sjajno. Pobijeđene su i neke ekipe, koje su u ovom prvenstvu odigrale epizodne role, poput Italije, Izraela ili Finske, koja nije igralo blistavo, ali je uspjela da prođe dalje. I te pobjede su neki relativizovali i smatrali da to možda i nisu bile tako jake reprezentacije, kao što smo mi u toj euforiji smatrali.
Igrane su odlične kvalifikacije koje su potpuno drugačiji tip takmičenja od ovoga takmičenja turnirskog tipa, gdje igraš u nekoliko dana veliki broj mečeva i stižeš da igraš nokaut mečeve, gdje ti jedna utakmica znači totalni krah ili znači da si napravio uspjeh. Crna Gora nije prekaljena u takvim turnirskim takmičenjima, u nokaut utakmicama. Za sve njih ovo je bilo ogromno iskustvo. Ne treba to posmatrati fatalistički. Imamo jednu dobru reprezentaciju, koja sigurno može da da mnogo više, nego što je dala sada.
RSE: Nekada je košarkaška reprezentacija Jugoslavije pobjeđivala i Rusiju i SAD i bukvalno vladala pod koševima. Ima li potencijala da neka od bivših republika, u dogledno vrijeme, uspostavi neku novu dinastiju pod obručem?
Kustudić: Kako da ne. Srbija je reprezentacija koja je fenomenalno reagovala. Osvojila je srebrnu medalju na evropskom prvenstvu. Na prošlom svjetskom prvenstvu u Turskoj, ona je skoro pobijedila Tursku. Trebala je da igra u finalu svjetskog prvenstva protiv Amerike. Srbija na neki način nastavlja te tradicije EX YU košarke, što je logično, jer je Srbija dala ogroman broj igrača. Ta škola košarke i taj način rada je ostao najsličniji onome što je nekada rađeno u Jugoslaviji, počev od profesora Aleksandra Obradovića do Dude Ivkovića. To su velika imena koja su stvorila mnoge velike igrače i koja imaju veliki autoritet u evropskoj i svjetskoj košarci. Srbija je na neki način uspjela da sačuva taj kult reprezentacije i da napravi u nekoliko navrata velike rezultate. I SRJ je imala velike uspjeh u košarci. Srbija i Crna Gora su postali prvaci svijeta 2002. godine i to usred Amerike.
Od Hrvata se očekivalo mnogo više, pa i od Slovenije, koja već godinama ima odličan tim, a nikako da to kapitalizuje. Slovenci su podbacili na ovom prvenstvu, iako su uspijeli da uđu među osam najboljih. Na kraju, ni oni neće vidjeti olimpijadu.
Srbiju možemo smatrati nasljednikom te EX YU velike košarke po medaljama, po broju igrača koje su lansirali, trenerima, sadašnjem trenutku i kvalitetu koji posjeduju.
(Razgovor je vođen prije početka utakmica za zlatnu i bronzanu medalju. Makedonija je u borbi za 3. mjesto izgubila od reprezentacije Rusije rezultatom 72:68)