Predsjednik Republike Srpske je, gurajući svoj projekt referenduma, postigao uspjeh u nečemu što je najmanje želio: potakao je tzv. međunarodnu zajednicu da najzad postigne jedinstvo i progovori "jednim glasom" o svojoj ulozi u Bosni i Hercegovini. Prije nego što je donesena odluka o referendumu, kojim se osporavaju pravosudne institucije na državnom nivou - kao generalna proba za dalju razgradnju državnih institucija - bilo je znakova nesaglasja između Evrope i Amerike i nesaglasja čak i unutar Evrope o potrebi i perspektivama daljeg međunarodnog prisustva. Bilo je, naročito u Evropi, i onih koji su bili skloni da podrže slabljenje međunarodnog prisustva i uticaja i ubrzani prenos odgovornosti za budućnost Bosne i Hercegovine na domaće snage.
Od ove nedjelje više nije tako.
Međunarodni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, u izlaganju pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku i kasnije u seriji razgovora u Vašingtonu, ocijenio je referendum u Republici Srpskoj kao najveći izazov dejtonskom mirovnom sporazumu i korak u potkopavanju državnih institucija - s dimenzijama "udara na ustavni poredak" i "jedne od najvećih kriza od Dejtona" - i ostavio vlastima srpskog entiteta vrlo jasan izbor: ili će oni poništiti odluku o referendumu ili će to učiniti on.
Za takav rezolutan stav dobio je punu podršku Sjedinjenih Država i Evropske Unije.
Visoki predstavnik je u Njujorku i Vašingtonu dodao kako bi upornost vlasti Republike Srpske u provođenju referenduma mogla imati "nepredvidive posljedice". U skladu s tom "nepredvidivošću" nije ulazio u detalje mogućih posljedica, ali - kako je i predstavnica Sjedinjenih Država u Savjetu bezbjednosti najavila da Vašington razmatra vlastiti mogući odgovor - izvjesno je da je visoki predstavnik s američkim sagovornicima usklađivao usaglašeno američko i evropsko reagovanje. Taj mogući zajednički odgovor mogao bi uključivati političku marginalizaciju i izolaciju najodgovornijih za odluku o referendumu u Banjaluci, ograničavanje putovanja u evropske zemlje i Sjedinjene Države, zamrzavanje fondova ili imovine na Zapadu a - kao krajnju mogućnost - i smjenjivanje onih koji na ovaj način ugrožavaju ustavni poredak i dejtonski sporazum.
Ovonedjeljni razgovori u Njujorku i Vašingtonu pokazali su kako je, u suočavanju s krizom, međunarodna zajednica jednodušno zaključila kako nisu ispunjeni pet ciljeva i dva uslova za ukidanje funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika i - umjesto ranije nagovještavane zamjene visokog predstavnika specijalnim predstavnikom Evropske Unije - sada prevlađuje uvjerenje da se radi o funkcijama koje dopunjavaju a ne isključuju jedna drugu: visoki predstavnik ostaje da se bavi nadzorom provođenja i zaštitom Dejtonskog sporazuma, uključujući ispunjavanje zadatih "ciljeva i uslova", a evropski predstavnik sarađivaće s lokalnim partnerima u ispunjavanju uslova za euroatlantske integracije.
"Više mojih prethodnika vjerovalo je kako će upravo oni biti 'posljednji visoki predstavnik' u Bosni i Hercegovini, a ja sada kažem kako sam je 'sadašnji' visoki predstavnik" - rekao je Valentin Inzko u Vašingtonu pokazujući i na tom ličnom iskustvu kako je funkcija visokog predstavnika još neophodna.
On je i pred Savjetom bezbjednosti i u razgovorima u Vašingtonu naglašavao kako nipošto nije vrijeme ni za međunarodno povlačenje ni za "zamor" Bosnom i Hercegovinom i naveo je - samo u posljednjih nekoliko mjeseci - više primjera u kojima je intervencija međunarodne zajednice bila neophodna: da nije bilo te intervencije, bile bi dvije federalne vlade a ne bi bilo budžeta; intervencije visokog predstavnika bila je neophodna i kad su vlasti Republike Srpske jednostrano odlučile da prisvoje državnu imovinu, uključujući i kasarne i druge vojne objekte na svojoj teritoriji, koji pripadaju državi osim ako se ne postigne drugačiji dogovor; a odluka o održavanju referenduma na nivou entiteta kojim se dovode u pitanje državne nadležnosti učinila je da se postigne međunarodno" jedinstvo kao nikad do sada" o potrebi jačanja a ne slabljenja angažmana u Bosni i Hercegovini.
Visoki predstavnik je tu danas ojačanu spoznaju o značaju daljeg međunarodnog angažovanja ilustrovao i činjenicom da je tri puta raspisivan konkurs za specijalnog predstavnika Evropske Unije kako bi se došlo do "što višeg nivoa predstavljanja": taj izbor završen je prošle nedjelje i trebalo bi da bude objavljen do kraja mjeseca.
Inzko je u Vašingtonu insistirao da nipošto nije vrijeme za "pranje ruku" od Bosne i Hercegovine: naveo je kakav je napredak ostvaren od vremena prvog visokog predstavnika Carla Bildta, kad je država imala samo dejtonski papir i tri ministarstva, do današnje situacije u kojoj ona ima zajedničko ministarstvo odbrane, poresku upravu i pasoš - pored ostalog - i kada se za očuvanje mira umjesto 60.000 vojnika NATO-a brine jedva 1.000 evropskih vojnika.
Kako god se ovih dana rasplitala "referendumska kriza" ona je, kao usputnu posljedicu, proizvela do sada neviđeno jedinstvo u međunarodnoj zajednici kako se ne smije dozvoliti da investicija u mirnu Bosnu bude uzaludna.
Od ove nedjelje više nije tako.
Međunarodni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, u izlaganju pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku i kasnije u seriji razgovora u Vašingtonu, ocijenio je referendum u Republici Srpskoj kao najveći izazov dejtonskom mirovnom sporazumu i korak u potkopavanju državnih institucija - s dimenzijama "udara na ustavni poredak" i "jedne od najvećih kriza od Dejtona" - i ostavio vlastima srpskog entiteta vrlo jasan izbor: ili će oni poništiti odluku o referendumu ili će to učiniti on.
Kako god se ovih dana rasplitala "referendumska kriza" ona je, kao usputnu posljedicu, proizvela do sada neviđeno jedinstvo u međunarodnoj zajednici kako se ne smije dozvoliti da investicija u mirnu Bosnu bude uzaludna.
Za takav rezolutan stav dobio je punu podršku Sjedinjenih Država i Evropske Unije.
Visoki predstavnik je u Njujorku i Vašingtonu dodao kako bi upornost vlasti Republike Srpske u provođenju referenduma mogla imati "nepredvidive posljedice". U skladu s tom "nepredvidivošću" nije ulazio u detalje mogućih posljedica, ali - kako je i predstavnica Sjedinjenih Država u Savjetu bezbjednosti najavila da Vašington razmatra vlastiti mogući odgovor - izvjesno je da je visoki predstavnik s američkim sagovornicima usklađivao usaglašeno američko i evropsko reagovanje. Taj mogući zajednički odgovor mogao bi uključivati političku marginalizaciju i izolaciju najodgovornijih za odluku o referendumu u Banjaluci, ograničavanje putovanja u evropske zemlje i Sjedinjene Države, zamrzavanje fondova ili imovine na Zapadu a - kao krajnju mogućnost - i smjenjivanje onih koji na ovaj način ugrožavaju ustavni poredak i dejtonski sporazum.
Ovonedjeljni razgovori u Njujorku i Vašingtonu pokazali su kako je, u suočavanju s krizom, međunarodna zajednica jednodušno zaključila kako nisu ispunjeni pet ciljeva i dva uslova za ukidanje funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika i - umjesto ranije nagovještavane zamjene visokog predstavnika specijalnim predstavnikom Evropske Unije - sada prevlađuje uvjerenje da se radi o funkcijama koje dopunjavaju a ne isključuju jedna drugu: visoki predstavnik ostaje da se bavi nadzorom provođenja i zaštitom Dejtonskog sporazuma, uključujući ispunjavanje zadatih "ciljeva i uslova", a evropski predstavnik sarađivaće s lokalnim partnerima u ispunjavanju uslova za euroatlantske integracije.
"Više mojih prethodnika vjerovalo je kako će upravo oni biti 'posljednji visoki predstavnik' u Bosni i Hercegovini, a ja sada kažem kako sam je 'sadašnji' visoki predstavnik" - rekao je Valentin Inzko u Vašingtonu pokazujući i na tom ličnom iskustvu kako je funkcija visokog predstavnika još neophodna.
On je i pred Savjetom bezbjednosti i u razgovorima u Vašingtonu naglašavao kako nipošto nije vrijeme ni za međunarodno povlačenje ni za "zamor" Bosnom i Hercegovinom i naveo je - samo u posljednjih nekoliko mjeseci - više primjera u kojima je intervencija međunarodne zajednice bila neophodna: da nije bilo te intervencije, bile bi dvije federalne vlade a ne bi bilo budžeta; intervencije visokog predstavnika bila je neophodna i kad su vlasti Republike Srpske jednostrano odlučile da prisvoje državnu imovinu, uključujući i kasarne i druge vojne objekte na svojoj teritoriji, koji pripadaju državi osim ako se ne postigne drugačiji dogovor; a odluka o održavanju referenduma na nivou entiteta kojim se dovode u pitanje državne nadležnosti učinila je da se postigne međunarodno" jedinstvo kao nikad do sada" o potrebi jačanja a ne slabljenja angažmana u Bosni i Hercegovini.
Visoki predstavnik je tu danas ojačanu spoznaju o značaju daljeg međunarodnog angažovanja ilustrovao i činjenicom da je tri puta raspisivan konkurs za specijalnog predstavnika Evropske Unije kako bi se došlo do "što višeg nivoa predstavljanja": taj izbor završen je prošle nedjelje i trebalo bi da bude objavljen do kraja mjeseca.
Inzko je u Vašingtonu insistirao da nipošto nije vrijeme za "pranje ruku" od Bosne i Hercegovine: naveo je kakav je napredak ostvaren od vremena prvog visokog predstavnika Carla Bildta, kad je država imala samo dejtonski papir i tri ministarstva, do današnje situacije u kojoj ona ima zajedničko ministarstvo odbrane, poresku upravu i pasoš - pored ostalog - i kada se za očuvanje mira umjesto 60.000 vojnika NATO-a brine jedva 1.000 evropskih vojnika.
Kako god se ovih dana rasplitala "referendumska kriza" ona je, kao usputnu posljedicu, proizvela do sada neviđeno jedinstvo u međunarodnoj zajednici kako se ne smije dozvoliti da investicija u mirnu Bosnu bude uzaludna.