Kriza hrvatskog društva uzrok rasta kriminala

  • Ankica Barbir-Mladinović
U hrvatskim selima se krade hrana s polja i stoka, a u gradovima su na meti kuće i stanovi bogatih Hrvata. Psiholozi i građani objašnjavaju sve učestaliji kriminal dubokom moralnom i ekonomskom krizom u društvu.

„Moja mama nije mogla vjerovati kad je, ljetos, u dvorišnoj zgradi otvorila ledenicu i shvatila da u njoj nema 30-tak pilića, koje je cijelo proljeće i ljeto hranila i samo nekoliko dana ranije, spremila u zamrzivač“, ispričao nam je Alen M. iz sela Lasinja, nedaleko Zagreba:

„E sad, svi ljudi kažu da je to netko tko nas pozna, tko nas je pratio i vidio da ona to sprema. Znao da je to fina, domaća hrana. Jednom su susjedu u selu, tu niže nas, ukrali žive piliće, nekoliko dana, nakon naših. Noću su krali, a ljudi su ujutro vidjeli trag na rosnoj travi, ispala mu je i prva pomoć iz auta, kako su ih, očito, trpali u bunker. Prijavili smo, ali, zasad, ništa. Ima toga dosta u selima kraj Karlovca i Zagreba. Tamo prema Karlovcu su čovjeku ušli noću u štalu i odveli tele, a našem su prvom susjedu, ovdje u Lasinji, ukrali šunku. Znate kak' ljudi imaju one pušnice, gdje se suši meso? E ukrali su iz nje šunku. Taj čovjek živi u Zagrebu, a mama i tata su mu ovdje. Sada je on kupio i stavio protuprovalna vrata na pušnicu!“

Policija je početkom rujna u selu Novakovci u Međimurju spriječila trojicu kradljivaca, od 21 do 46 godina starosti, u krađi više stotina kilograma luka s njive tamošnjeg poljoprivrednika. Krade se i kukuruz, lubenice, grožđe. Poljoprivredni portal Agroklub piše da je vlasnik bogatog vinograda, kraj Đakova, suočen s krađom širih razmjera, platio čovjeka da mu čuva grožđe, tzv. pudara.

Glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova, Helena Biočić, potvrđuje da su provalne krađe neznatno, ali u porastu (0.,4%), a porast bilježe i provale u kuće, stanove, vikendice i motorna vozila:

„Za otkrivene počinitelje, u većini slučajeva, ne možemo reći da se radi o pripadnicima organiziranih kriminalnih skupina, ali kod nekih je utvrđeno da su recidivisti. U navedenim kaznenim djelima oni su policiji od prije poznati u izvršavanju takvih kaznenih djela.”

Proteklih su mjeseci u Zagrebu zabilježene brojne pljačke i provale u vile bogatih poduzetnika i odvjetnika. Provaljeno je u kuću vlasnika najveće hrvatske zaštitarske agencije Sokol Marić, kuću bivšeg premijera Ive Sanadera, vlasniku koncerna Agram, sina umirovljenog generala Ivana Čermaka, viceguverneru Hrvatske Narodne banke - ukupno 27 kuća zagrebačke elite. Pljačkaš mjesecima iza sebe nije ostavljao nikakve tragove, a i po načinu pljačke, egzibicionizmu i obaveznom mahanju pred video kamerama, u nekim policijskim analizama, zagrebački je fantom dovođen u vezu i sa srbijanskom skupinom Pink Panther.

Ovog je tjedna je konačno uhvaćen. Izdala ga je videokamera, koju je previdio. Riječ je o 44-godišnjem Ivanu Benko, osobi koja se, navodno, nikad nije bavila tom vrstom kriminala. Ukradeni plijen je bio relativno malen, uglavnom gotovina, do nekoliko tisuća eura. Po nekim se kućama samo prošetao i mahnuo kamerama, a u policijskom ispitivanju je izjavio da je jednostavno želio da se i bogataši osjećaju nesigurno.

„Prije nekih dvije do tri godine su na meti bile kuće različitih sportaša, poput obitelji Mamić. U ovom valu provala su na meti neki drugi profili ljudi koji su dobrostojeći. Političari, odvjetnici i poduzetnici. Uglavnom kradu gotovinu i zlatni nakit, koji se doslovce lako može utopiti na svakom ćošku u gradu", kaže novinarka Jutarnjeg Lista Hajdi Karakaš koja prati kriminalni milje.

Većina građana smatra da je nacionalni projekt kvartovskih ili kontakt policajaca, koji u Hrvatskoj uveden prije devet godina, vrlo dobar i da se uz „svog policajca“ osjećaju sigurnije:

„Naš čuvar policajac, uvije je tu.”

„Često ga viđam i uvijek je u kvartu.”

„Osjeća se veća sigurnost.”


Policajac kao prijatelj

Policajac Mato Šimunović jedan je od 1.000 hrvatskih bobbya. U zagrebačkom naselju Središće već je devet godina. Građani ga prijateljski pozdravljaju, a najviše uspjeha je, kaže, imao baš u sprečavanju provala u stanove:

„Svakodnevno si uzmem zgradu ili dvije pa uđem u stubišta i obiđem ih. Ako zateknem neke nepoznate osobe, legitimiram i vidim da li su registrirani kao počinitelji takvih kaznenih djela. Inače, ništa vas ne može tako pogoditi kao provala u stan. Ljudi su znali prodavati stanove i odlaziti, nakon provale u stan. Kada netko neovlašteno i bez vašeg nadzora i dozvole dira po vašim stvarima, razbacuje stvari, pa i da vam nikakvu štetu ne nanese i da vam ništa ne otuđi iz stana, vi već imate jednu strašnu dozu nesigurnosti", navodi Šimunović.

Susreti građana i policije, kaže Mato, uglavnom se događaju u izvanrednim situacijama, ili si žrtva ili počinitelj, a kontakt policajac u kvartu, sasvim je u drugoj ulozi:

„U toj situaciji imate policajca, prijatelja. On hoda kvartom, pozdravlja susjede, popije kavu, priča, razgovara. Pitate ga za bilo kakav savjet, on vam odgovori. Ja sam dao i svoj broj mobitela, pa me mogu zvati i subotom i nedjeljom i navečer iza deset sati. To je taj most i povjerenje. Zapravo vas u vrlo kratkom vremenu počnu zvati svojim policajcem. Na kraju krajeva, ako građanima uspijete zaštititi imovinu i obitelj, vi ste njihov i oni su vaši", kaže Šimunović.

Kontakt policajci nadziru i provođenje sudskih odluka u slučajevima obiteljskog nasilja, Mato ima nekoliko takvih slučajeva, posjećuje ih u stanu, ali da previše ne smeta, češće, nazove:

„Tjedno odem jedanput, da ljudima ne pravim tlak ili da ih ne uznemiravam, ali ću ih nazvati svaki drugi dan. Pitati da li je sve u redu i slično. Normalni građani se osjećaju sigurnije, a onaj mali dio njih, pet – šest posto, koji su skloni izvršenju nekih prekršaja, se osjećaju nesigurnije. To je cijela priča.”

U ekonomskim krizama ljudi su skloniji provalama i nasilju i zato građani očekuju više, i od policije i sudova:

„Je li ovo država za radnike i građane ili samo za elitu, prevarante i visoki kapital? Koga su to ulovili od ovih? Zakoni važe za neke, a za neke ne važe ili puno manje važe. Mislim da je najmanje vrijedan rad i radnik. Svi lopovi su više vrijedni od građana u ovoj državi.”

Imaju se na kog ugledati

Socijalna psihologinja, Željka Kamenov, sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, uzroke vidi u ekonomskoj, ali i moralnoj krizi društva:

„Tu sada možemo govoriti o toleriranju kriminala u društvo, dakle nekažnjavanju ljudi za različite prekršaje, pa se onda norme mijenjaju u smislu da, ako neko nešto treba, onda to i uzme. Relativizacija prekršaja, zapravo. Ako mnogima prođe, zašto ne bih i ja pokušao, ako na taj način, na lakši način, mogu doći do toga što mi treba. Sigurno je to i u kombinaciji sa time da su pokušavali i na pošteni način, tipa naći posao i zaraditi novce, ali je situacija u društvu takva da ne mogu. Moram se na neki način prehraniti, pa onda neki idu na taj način. Jednostavno, jedno ide sa drugim", ocjenjuje Željka Kamenov.

I većina anketiranih Zagrepčana smatra da su krađe i nasilje rezultat ekonomske krize, niskih kazni, ali i potpuno poremećenog sustava vrijednosti:

„Ljudi nemaju, pa valjda to rade iz neimaštine.”

„Ekonomska kriza. Krade se radi potrebe. Ja imam 35 godina i ne mogu dobiti posao.”

„To je sve stvar odgoja i što ljudi nemaju za kruh.”

„To je sve neimaština i siromaštvo. Država je u propasti. Mladi nemaju posla, pa se odaju alkoholu i drogi i svemu ostalom. To normalan čovjek ne može raditi - ući u tuđi stan ili auto ili uzeti tuđu tašnu ili novčanik. To je najveći problem ove države. Mladima treba posao, posao i posao, a toga u ovoj državi za sada nema.”

„Nema više srednjeg sloja. Samo su siromašni i bogati. A ko su bogati? To su oni koji sve kradu i uništavaju. Država koja nema svoje banke, svoju poljoprivredu i svoju industriju - za mene je to nula država.”

„Sirotinja krade zato što mora, da preživi, a bogati su sve uzeli, dali svojoj djeci i razmazili ih. Djeca više neće ni da rade ni ništa. Odali su se alkoholu i drogi. Ta djeca ne mogu od roditelja dobiti više od određene svote novaca i onda pribjegavaju svemu drugom.”

„Tu baš iza, u pošti, su došli pljačkaši da je opljačkaju. Pucalo se. Najviše se pljačkaju kladionice, banke i pošte.”

„Ovdje u ljekarnu je ušao čovjek. Bilo mu je dijete gladno i uzeo je samo da nahrani svoje dijete, drugo ništa. Bilo je to i u novinama.”

„Najviše kradu oni koji su na visokim položajima. Imaju debela primanja, a opet kradu, pa kako onda ne bi sirotinja krala koja je gladna i bez posla.”

„Pošten čovjek nikad neće krasti. On će radije zemlju jesti.”

„Kod nas se ne zna šta je dobro, šta je loše.”

„Imaju se na koga ugledati za zlo.”