Sve do narednog vikenda trajat će LVI MESS, međunarodni teatarski festival u Sarajevu. Publika, u ovih desetak dana, ima prilike vidjeti dvadesetak predstava i ansamble sa tri kontinenta. O novim sadržajima i starim poteškoćama govori Nihad Kreševljaković, koji se ove godine prvi put pojavljuje kao direktor Festivala.
RSE: Posljednjih godina MESS je imao određeni moto, nit vodilju, kojim je program bio usmjeravan. Ove godine pak imamo iznimnu raznovrsnost. Šta je u pitanju,rukopis novog direktora ili naprosto okolnosti?
Kreševljaković: Festival MESS je u biti već bio pripremljen prije mog dolaska. Program je već bio objavljen u martu, a najveći dio stvari je mene, na moju sreću, već dočekao. Ima nekoliko novih stvari, koje smatram ove godine posebno bitnim.
Pored izuzetnog programa, iza kojeg stoji naša umjetnička voditeljica, Selma Spahić, su programi poput MESS marketa, koji je iznimno važan u smislu neke buduće regionalne suradnje i suradnje naših umjetnika sa Evropom. To je jedna platforma koja će u budućnosti, mladim rediteljima i rediteljicama, omogućiti dolazak i lakši kontakt sa potencijalnim koproducentima iz Evrope.
Ove godine, prvi put, ti će biti i Generalna skupštinu Evropske teatarske konvencije, koja okuplja rukovodioce najznačajnijih evropskih teatara. Činjenica, da se ona održava ovdje, je također jedan veoma značajan događaj. Vjerujem da će nam značajno pomoći i u tom nekom početnom afirmiranju MESS marketa.
Kao karakteristika ovogodišnjeg Festivala je i Mali MESS, koji je već iza nas i koji se održao između 23. i 26. septembra. Imamo ambiciozni plan da u narednih pet godina od Malog MESS-a napravimo jedan od najvećih Festivala za djecu u ovom djelu Evrope. Smatramo da je, ne samo važno da radimo na tome zbog buduće publike, budućih MESS-ovaca, već i zbog toga što vjerujemo da najmlađi zaslužuju puno više od onoga što im se danas pruža.
RSE: Većina medija posljednjih dana govori i piše o dvjema predstavama koje istodobno svjedoče o svekolikoj otvorenosti Festivala, ovoj iz Sirije i ovoj iz Meksika.
Kreševljaković: Predstava koja dolazi iz Sirije je sirijsko - francuska koprodukcija. Veoma je važna, obzirom da priča priču o onome što se danas događa u Siriji, i to od strane ljudi koji na žalost u ovom trenutku to proživljavaju.
Jedan od naših selektora, Đorđo Orsini, je izuzetno dobar poznavalac onoga što nastaje u teatru Latinske Amerike, i uvijek smo i već tradicionalno imamo, jako zanimljive programe, koji su nam prije dolazili iz Kolumbije i iz Meksika.
Ovogodišnji program je uglavnom baziran na evropskom i regionalnom teatru. Ono što bih spomenuo, i što je meni jako važno, je to da je litvanski režiser Oskaras Koršunovas danas smatran jednim od najznačajnijih reditelja. On treći put dolazi na MESS, a prije nekih desetak godina na MESS-u je dobio Nagradu za najboljeg mladog reditelja.
Pored tih velikih imena, koja su uvijek dobra za Festival, ono što jeste glavna misija festivala poput MESS-a, je da upravo prepozna neke mlade ljude. Stoga vjerujem da će se i među ostalim predstavama, koje će naša publika imati priliku gledati, pojaviti neki novi Koršunovas, kojeg ćemo za desetak ili dvadeset godina najavljivati kao veliko ime.
Inače, MESS je festival koji se u idejnom smislu bavi narcisoidnim nacionalizmom. Živimo u vrlo problematičnom vremenu i vrlo problematičnom svijetu. Predstave, koje ćemo mi imati priliku ove godine gledati, su teatarska refleksija onoga što se događa oko nas. Vrijeme je takvo da sve te predstave, na neki način, postavljaju vrlo teška pitanja i pokazuju nam da moramo biti puno zabrinutiji i puno odgovorniji u odnosu, i lokalnom i globalnom. Mnogi su govorili o posteru koji mi imamo ove godine, na kom se nalazi kandidat na predsjedničkim izborima najznačajnije zemlje u svijetu. Upravo on je metafora te potrebe za odgovornošću, koju imamo, i kao obični ljudi, a pogotovo kao ljudi koji odlučuju o sudbinama drugih.
RSE: Koršunovas i Ašer predstavljaju elitu teatarske umjetnosti, ali nisu jedina značajna imena koja će se ove godine pojaviti u vašem programu. Možda ne možemo pobrojati baš sve predstave, ali na neke od njih treba skrenuti pažnju.
Kreševljaković: Kada pogledam ovogodišnji program, zaista vidimo da imamo smotru najznačajnijih reditelja iz regije. Ove godine ćemo imati priliku, u okviru Festivala MESS, gledati predstave Harisa Pašovića, Jerneja Lorencija, Slobodana Vukovskog, Olivera Frljića, koji se zaista u kontinuitetu smatraju najznačajnijim rediteljima iz ovog dijela Evrope. Zaista vjerujem da je ovogodišnji program koncipiran tako da će naša publika imati priliku gledati vrhunski teatar.
RSE: Festival je posvećen mladima.
Kreševljaković: Naša misija je da komuniciramo prevashodno sa mladim ljudima. U samom toku Festivala MESS imamo dva programa koji tematiziraju pravdu. Tu se radi o regionalnoj mreži akademija iz jugoistočne Evrope. Imamo čitav niz drugih programa. Imamo programe urađene u saradnji sa našim prijateljima iz Austrije, gdje ćemo se, kroz dvije konferencije, baviti temama Teatar u ratu i Teatar i pomirenje. Imati ćemo promocije knjiga. Ove godine imamo program koji je vrlo raznovrstan i meni se čini jednim od najboljih programa koje smo do sada imali.
RSE: Onomad smo neke predstave gledali u Zenici. Jednom je MESS otvoren u Mostaru. Predstave su igrane u Goraždu, u Visokom. Ove godine nigdje ne idete?
Kreševljaković: Ove godine u sklopu programa imamo samo predstavu Harisa Pašovića, koja će se igrati u Zenici. Na žalost to je tačno. Tu se radi prevashodno o finansijskim i tehničkim razlozima. Obzirom da mi MESS smatramo prevashodno evropskim i festivalom BiH, mi u našim planovima imamo razvijanje suradnje. Ne radi se samo o toj vrsti suradnje kada se radi o samom Festivalu, već imamo kroz čitavu godinu aktivnosti. MESS ima izuzetno dobru i jaku suradnju sa svim našim teatrima. Surađujemo intenzivno sa Zenicom, Tuzlom, Mostarom i Banjalukom. To smatramo nečim što je zaista važno.
RSE: Vidim da u programu ima i vaših predstava?
Kreševljaković: Radi se o koprodukcijskoj predstavi "What is Europe". MESS je učestvovao u koprodukciji predstave Olivera Frljića "Naše nasilje, vaše nasilje", koja je premijerno izvedena u Beču. I to je jedna od aktivnosti MESS-a, koja kontinuirano postoji. MESS je u proteklih desetak godina godišnje imao tri produkcijska, odnosno koprodukcijska projekta.
Naš plan je da formiramo novi teatar u Sarajevu, koji bi se zvao MESS scena. To bi bilo od izuzetnog značaja, ako uzmemo u obzir činjenicu da je posljednji teatar osnovan 1992. godine, to je bio SARTR. Posljednja zgrada, koja je napravljena u službi teatra, je Pozorište mladih, koje je završeno sredinom sedamdesetih godina.
To je podatak koji govori o neodgovornom odnosu prema kulturi i umjetnosti u našoj zemlji. Zaista vjerujem da će se pojaviti generacije političara koje će shvaćati da su kultura i umjetnost nešto bez čega je vrlo teško organizirati neki sistem u kome će se ljudi osjećati onako kako naši ljudi zaslužuju.
RSE: Vi ste u članstvu Evropske teatarske asocijacije, pa ste i u obavezi zadržati visok rejting i dovesti najbolje predstave, ansamble i autore. Osobno svake godine sam impresioniran da to uspijevate. Kako to sve sada izgleda iz direktorske pozicije?
Kreševljaković: To jeste jedna, ponekada, i nama misterija, kako se te stvari dogode. Prošle godine smo imali probleme na relaciji sa Federalnim ministarstvom kulture i sporta. Nadam se da će ove godine to biti drugačije. Mi još očekujemo odgovor iz Federalnog ministarstva kulture i sporta o podršci MESS-u za ovu godinu.
Kada uzmemo u obzir činjenicu da MESS ima značajno manji budžet od istih festivala u Beogradu ili Zagrebu i da smo mi uspjeli, bez obzira na tako značajno manja sredstva, napraviti Festival koji se smatra najznačajnijim Festivalom u ovom dijelu Evrope, nadam se da će i ljudi koji odlučuju o tim sredstvima prepoznati potrebu da se nagrade ljudi koji stvarno odgovorno rade svoj posao.
Uvijek, u proteklim danima, naglašavam da su ti rezultati MESS-a zaista prije svega rezultat jedne fanatične posvećenosti ljudi sa kojima imam sreću surađivati. To su uposlenici MESS-a, koje mi zovemo MESS-ovcima. Zahvaljujući njihovom požrtvovanju uspijevamo zadržati taj nivo. Kada bi smo govorili isključivo o finansijskom aspektu, siguran sam da vrlo malo ekipa postoji, i u regiji i u svijetu, koje bi sa tim parama uspjeli napraviti i jednu teatarsku predstavu, a kamoli festival poput MESS-a.