Preko sedam tisuća polaznika Marša mira krenulo je u nedjelju rano ujutro put Srebrenice. Tri dana marširat će šumama kojim su 1995. godine Srebreničani bježali i borili se za goli život. Ove godine među sudionicima je bilo najviše mladih, bilo je i ratnih vojnih invalida, sudionika iz brojnih europskih zemalja, ali i onih koji su ovim stazama hodili 1995. godine.
Miralem Hodžić iz Busovače u ratu je ostao bez noge. Svake godine odlazi na Marš mira. Kao invalid tri dana će pješačiti do Srebrenice.
„U ratu sam ostao bez noge. Šta da vam kažem, dirnulo me ovo sve. Teško mi je kad vidim ove ljude ovdje. Ništa mi nije teško, idem punog srca. U srcu sam pun snage i zato znam da ću uzdržat. Ma ovo je meni sad milina ići. I kad mogu ja može i mlađa raja“, rekao nam je Hodžić.
Na marš mira krenula je i skupina preživjelih Srebreničana koji danas žive u Nizozemskoj. Zumra Pašalić iz Srebrenice rodila je sina 1995. godine. Dok su se u srpnju 1995. godine događali zločini nad Srebreničanima njezinom sinu Aidu bila su tek dva mjeseca.
„Ja te slike nikad neću moći zaboravit. Takav osjećaj koji ja nosim u sebi je užasan, s tim osjećajem ja živim sve ove godine. Zamislite, ja i moja beba u tvornici akumulatora sjedimo i čekamo da vidimo ko će nam presudit. Muža su mi bili odveli, ali nas je takav strah pratio, ja sam samo svog sina držala u naručju, nisam uopće mogla misliti o tome hoće li mi muž i brat preživjeti i preći do Tuzle. Zbog svega toga nosim danas velike posljedice. Muž mi je preživio, ali izgubila sam gotovo sve muškarce u familiji“, rekla nam je Zumra čiji je sin Aid skupa s njom po prvi put krenuo na marš.
„Roditelji mi nisu puno toga govorili o Srebrenici, ali znam da su prošli užase i golgotu. Znam samo da me mama tada spasila i nije puštala od sebe. Zato ja sada želim proći tim putem, želim sve vidjeti, nisam čak nosio ni puno vode. Želim koliko toliko osjetiti ono što su moji roditelji prošli“, kaže nam Aid.
Ove godine sudionici Marša mira dolaze iz gotovo svih gradova Federacije BiH, ali i brojnih europskih zemalja. U nedjelju ujutro u 9 sati polaznike Marša ispratio je i Patrick Moon, američki veleposlanik u BiH.
„Osjećam se privilegirano jer sam na početku Marša mira. Ovo je zasigurno vrijeme mira i sjećanja“, rekao je Moon.
Marš mira, prije šest godina, osmislili su Srebrenični koji prošli stazama smrti. Od tada do danas svake godine se priključuje sve veći broj građana. Svi oni na Marš mira idu samo s jednim ciljem – da se Srebrenica više nikada i nikome ne dogodi.
Tijekom ovogodišnjeg Marša sudionici će imati priliku sudjelovati i na satima povijesti, te će čuti svjedočenja onih koji su putem smrti prošli u srpnju 1995. godine.
Miralem Hodžić iz Busovače u ratu je ostao bez noge. Svake godine odlazi na Marš mira. Kao invalid tri dana će pješačiti do Srebrenice.
„U ratu sam ostao bez noge. Šta da vam kažem, dirnulo me ovo sve. Teško mi je kad vidim ove ljude ovdje. Ništa mi nije teško, idem punog srca. U srcu sam pun snage i zato znam da ću uzdržat. Ma ovo je meni sad milina ići. I kad mogu ja može i mlađa raja“, rekao nam je Hodžić.
Učesnici Marša mira krenuli ka Srebrenici
Na marš mira krenula je i skupina preživjelih Srebreničana koji danas žive u Nizozemskoj. Zumra Pašalić iz Srebrenice rodila je sina 1995. godine. Dok su se u srpnju 1995. godine događali zločini nad Srebreničanima njezinom sinu Aidu bila su tek dva mjeseca.
„Ja te slike nikad neću moći zaboravit. Takav osjećaj koji ja nosim u sebi je užasan, s tim osjećajem ja živim sve ove godine. Zamislite, ja i moja beba u tvornici akumulatora sjedimo i čekamo da vidimo ko će nam presudit. Muža su mi bili odveli, ali nas je takav strah pratio, ja sam samo svog sina držala u naručju, nisam uopće mogla misliti o tome hoće li mi muž i brat preživjeti i preći do Tuzle. Zbog svega toga nosim danas velike posljedice. Muž mi je preživio, ali izgubila sam gotovo sve muškarce u familiji“, rekla nam je Zumra čiji je sin Aid skupa s njom po prvi put krenuo na marš.
„Roditelji mi nisu puno toga govorili o Srebrenici, ali znam da su prošli užase i golgotu. Znam samo da me mama tada spasila i nije puštala od sebe. Zato ja sada želim proći tim putem, želim sve vidjeti, nisam čak nosio ni puno vode. Želim koliko toliko osjetiti ono što su moji roditelji prošli“, kaže nam Aid.
Ove godine sudionici Marša mira dolaze iz gotovo svih gradova Federacije BiH, ali i brojnih europskih zemalja. U nedjelju ujutro u 9 sati polaznike Marša ispratio je i Patrick Moon, američki veleposlanik u BiH.
„Osjećam se privilegirano jer sam na početku Marša mira. Ovo je zasigurno vrijeme mira i sjećanja“, rekao je Moon.
Marš mira, prije šest godina, osmislili su Srebrenični koji prošli stazama smrti. Od tada do danas svake godine se priključuje sve veći broj građana. Svi oni na Marš mira idu samo s jednim ciljem – da se Srebrenica više nikada i nikome ne dogodi.
Tijekom ovogodišnjeg Marša sudionici će imati priliku sudjelovati i na satima povijesti, te će čuti svjedočenja onih koji su putem smrti prošli u srpnju 1995. godine.