Studenti arhitekture Bojan Bajić i Dejan Blašković iznajmili su garažu na broju 43 u banjalučkom naselju Starčevica, u kojoj vještim rukama izrađuju namještaj. Iako je sve počelo kao hobi, polako se razvilo u posao, a cilj im je otvoriti studio u kojem bi prodavali sopstveni namještaj.
Radionica koju od milja zovu "Garbaža 43", započela je sasvim slučajno.
"Došli smo na ideju tako što je Bojanovoj sestri bio rođendan, pa smo htjeli napraviti nešto a ne bude materijalno, već poklon od srca. Napravili smo joj ormarić za nakit. Ormarić smo pravili kod mene na balkonu. To se svidjelo ljudima, pa smo onda stavili na internet gdje nam se javio određen broj ljudi koji bi volio da to kupi. I onda smo došli na ideju da iznajmimo garažu i da to sami pravimo", kaže Dejan Blašković.
Vremenom, stizalo je sve više narudžbi.
"Imamo previše posla za ovakve uslove. U garaži od 12 kvadrata ne može se baš profesionalno raditi, ali izdržavamo neke manje poslove. Ponekad opremimo neki lokal manjim nekim namještajem, stolovima stolicama i ormarima", kaže Blašković.
Bojan Bajić ističe da i dalje imaju viziju brenda "Garbaža 43" od koje ne odustaju.
"Željeli smo da imamo svoj brend, nešto upečatljivo, neki stil. I dalje stojimo iza toga, samo što trenutno nemamo uslove za tim, niti potražnju i tržište. Ali i dalje mislimo da bi to moglo da uspije i sam taj 'Garbaž 43' je imao neki smisao od starta i ne odustajemo od toga", navodi Bajić.
Spojiti stolarski zanat i studije arhitekture ne zvuči lako izvodljivo ali su ova dva vješta majstora to uspjela.
"Glavne stvari smo naučili na fakultetu, od programa do osjećaja za prostor i ljepotu. Onda smo se na svoju ruku više raspitivali oko materijala, tržišta, tako da se može povući paralela između oboje", dodaje Bajić.
Jedan od većih projekata na koji su ponosni je i kompletno osmišljavanje i opremanje poslovnog prostora u Beogradu, ali se sjećaju i simboličnih honorara poput bureka.
"Obično sa mušterijama steknemo neki prijateljski odnos. Mi smo prije sarađivali sa tom osobom pa smo na kraju drugarski odradili posao, pa nas je mušterija počastila domaćim burekom", sa osmijehom priča Blašković.
Sve veća potražnja za njihovim rukotvorinama stvara i potrebu za većim prostorom od garaže.
"Prostor je nešto što zahtijeva malo ozbiljniju priču od dva studenta koji se igraju sa alatom. Sve što radimo radimo sami. Na pijaci kupujemo polovan alat koji je hobi alat. Sve što naručujemo od materijala je najgori materijal pa ga mi nekako dotjeramo da bi to na kraju ispao neki normalan i lijep proizvod", pojašnjava Blašković.
Bojan Bajić i Dejan Blašković imaju u planu otvaranje svog prostora, studija pod brendom "Garbaža 43" nastalog kao kovanica riječi garaža i engleskog naziva za smeće, "garbage", u kojem bi izlagali i prodavali svoje kreacije, ali do tada i dalje će svaki dan, do kasnih noćnih sati, vrijedno raditi u svojih 12 kvadrata garaže.