Poništen je dio prvostepene presude u kojem je osuđen za istrijebljenje, ubistva i djelimično progon. Bilježimo prve reakcije na presudu.
Smanjenje kazne Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine bosanskih Srba, sa 27 na 20 godina, udruženja žrtava u Bosni i Hercegovini dočekala su sa nezadovoljstvom. Prvostepenom presudom Krajišnik je osuđen za zločine u 35 opština u BiH. Među događajima opisanim u toj presudi nalazi se i pogubljenje više od 150 civila iz logora Trnopolje pored Prijedora koji su ubijeni na Korićanskim stijenama. Masakr je preživjelo 12 zatočenika:
„Ispred sebe sam vidio mrtve ljude. I onda sam uzeo čovjeka, pokrio se ljudskim tijelom preko sebe i zaklonio se i pokušao sam da dopuzam do te stijene. U tom sam trenutku čuo da je neko vikao odozgo da neko se dole miče, onda su oni zapucali. Faktički, mrtvi čovjek me spasio kome ni dan-danas ne znam ni ime.“
Edin Ramulić, iz prijedorskog udruženja Izvor, kaže kako se na primjeru Krajišnika vidi nedosljednost u kaznenoj politici Tribunala, te ukazuje na posljedice ovakvog odnosa:
„To, nažalost, u javnosti sada daje jednu ružnu poruku da Tribunal ustvari koriguje svoju prvostepenu ulogu i prvostepeno utvrđivanje činjenica. Ja znam sasvim sigurno da će u lokalnim srpskim zajednicama, poput prijedorske, to biti protumačeno kao evo Tribunal ispravlja tu jednu nepravdu prema srpskom narodu. To je nešto što nas, nažalost, odvaja od pravde. Sve žrtve koje su na ovaj ili onaj način bile žrtve politike koju je zastupao Krajišnik su sigurno danas dalje od pravde.“
Zumra Šehomerović, iz udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, ističe kako je ipak najvažnije da je Krajišnik osuđen:
„Kao žrtva smatram da je možda trebao dobiti i veću kaznu za sve ono što je počinio u BiH, a isto tako nas raduje da je on na Sudu tamo i da odgovara za zločine koje je počinio. Vjerovatno Sud je znao šta je trebao uraditi - da li mu je trebao povećati ili smanjiti kaznu. Normalno da žrtve nisu zadovoljne s tim jer samo žrtve znaju šta su preživjele i šta im se sve desilo. “
Predsjednik Udruženja logoraša u Bratuncu Sakib Ahmetović također je razočaran haškom presudom:
„Sud u Hagu je skroz promijenio aršin prema krivcima za zločine u BiH. A ovako njihovo smanjenje kazni - to je još da mi Bošnjaci moramo se dobro zapitati šta nas čeka u budućnosti. Mi smo totalno razočarani načinom pronalaženja genocida. Evo uzmite samo Bratunac - 120 mrtvih, nijedan ratni zločinac nije suđen niti jednog dana, a ovo što je suđeno, to je suđeno za sasvim druga zlodjela koja su radili.“
Društvo za ugrožene narode nakon presude je Haškom tribunalu uputilo protest u povodu smanjenja kazne. Predsjednica Društva Fadila Memišević ističe da su tražili da se zadovolji pravda na koju žrtve imaju pravo:
„Mi smo očekivali doživotnu robiju, što je bilo i logično kad već nije izrečena presuda za genocid. Međutim, bili smo zbilja šokirani današnjim izjašnjavanjem Žalbenog vijeća i zato smo uputili taj protest. Poručeno je žrtvama da se njihov glas čuo, međutim ovo danas što je urađeno nije zadovoljenje pravde, ovo je ruganje i žrtvama i pravdi i na ovaj način Međunarodni sud za ratne zločine doveo je u pitanje svoj vlastiti kredibilitet.“
Među žrtvama koje se navode u prvostepenoj presudi jeste i približno 66 muslimana koje je juna 1992. srpska paravojska zatvorila jednu muslimansku kuću u Višegradu i žive zapalila. Među njima bio je i brat Muhameda Šehića:
„Jedno cijelo selo Kurspahića koje je bilo isključivo muslimansko selo, sa još par usput muslimana koji su se desili na cesti, njih negdje oko 64, 65 - apsolutno su civili tu bili. Kuća se zapalila, oni su pucali. Moj brat je imao 12 godina, zvao se Faruk Šehić. On je iskočio kroz prozor i neko ga je ubio.“
Ono od čega žrtve i njihove porodice strahuju danas jeste činjenica da bi Krajišnik već za šest godina mogao biti na slobodi jer mu tada ističu dvije trećine kazne na koju je osuđen s obzirom da se u haškoj pritvorskoj jedinici nalazi od 2000. godine.
Optužnica protiv Krajišnika podignuta je 25. februara 2000. godine. Uhapšen je i prebačen na Međunarodni sud 3. aprila 2000., a suđenje je trajalo od 3. februara 2004. do 31. avgusta 2006. godine. Žalbeni pretres je održan 21. avgusta 2008. godine, a pretres s izvođenjem dokaza 3., 5. i 11. novembra 2008. godine.