Dok razmišlja gledajući u strop učionice, trinaestogodišnja učenica ne sjeća se da je ikada u školi naučila o svojoj zajednici, Aškalijama.
"Ništa...", kaže ona tiho.
Jedina aktivnost u kojoj je smatrala da se njena etnička pripadnost poštuje je događaj koji je organizovao dodatni centar za učenje u selu Gadime u Lipljanu.
Za Dan zastave zajednice Aškalija 15. februara dvije učiteljice centra - Dinore Jetulahu (Dinore Jetullahu) i Fatima Saljihu (Fatima Salihu) - organizovale su program gdje su djeca crtala zastavu zajednice Aškalija, plesala i pjevala.
Crtež zastave zajednice Aškalija, koji je nacrtan za Dan zastave ove zajednice 15.02.2024.
"Najviše mi se svidjelo kada sam plesala jedan od naših plesova. Bilo je zanimljivo, i moja porodica je bila tu da me vidi", kaže jedan od 65 polaznika ovog centra.
Jedna od dvije nastavnice, Dinora, kaže da 47 učenika ovog odeljenja pripada aškalijskoj zajednici, dok ostalih 18 pripada albanskoj zajednici.
"Sjajno se provode zajedno, kao da su braća i sestre. Grle se, ostaju zajedno. Veoma su društveni", kaže ona za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Dinore Jetullahu, nastavnik centra za dodatno učenje u Gadimeu, Lipljan.
U ovaj centar učenici idu po pomoć u učenju pisanja i čitanja ako zaostaju za drugim učenicima u redovnom školovanju.
Ali druga učiteljica, Fatimja, kaže da tamo dobijaju mnogo više od ovih lekcija. Uz aktivnosti koje pomažu učenicima različitih nacionalnosti da uče jedni o drugima, započeli su borbu protiv predrasuda.
"Kada bi Albanci znali istinu o ovoj zajednici, situacija bi se mnogo popravila. Kroz edukaciju i svijest može se stvoriti kultura poštovanja i saradnje među zajednicama", kaže Fatimja.
Fatima Salihu, učiteljica u centru za dodatno učenje u Gadimeu, Lipljan.
Bajram Iljazi (Bajram Ilazi), zvaničnik za obrazovanje u organizaciji Glas Roma, Aškalija i Egipćana na Kosovu (VORAE), kaže da učenici etničkih manjina na Kosovu ne uče o svojoj istoriji, kulturi i tradiciji u obaveznom školovanju u zemlji, jer lekcija o ovim temama nema u knjigama.
"Učenici nigdje nemaju priliku da nauče ko su te zajednice. U knjizi građanskog vaspitanja pominje se da na Kosovu žive i Romi, Bosanci, Srbi itd. Ali mi o tim zajednicama ne učimo", kaže Iljazi za RSE.
On dodaje da se zbog toga deca iz etničkih manjina na Kosovu osećaju neravnopravnim i inferiornim u odnosu na decu albanske zajednice. Štaviše, kaže Ilazi, neuključivanje manjina u školske udžbenike pogađa i same Albance.
"U nedostatku ovih [časova], izloženost učenika manjinskim zajednicama može se dogoditi na ulicama, gdje vide djecu [etničkih manjina] kako čiste stakla na automobilima ili mole za milostinju. I tako se pogrešno predstavljaju zajednice i jačaju predrasude", kaže on.
Škola "Zenel Hajdini" u Gadimu, Lipljan, gde oko 65 učenika pohađa dodatnu nastavu.
Iz Institucije Narodnog advokata takođe kažu da učenje o kulturi i istoriji drugih pomaže u borbi protiv predrasuda.
Ova institucija je 2023. godine objavila izvještaj o sadržaju 47 udžbenika koji se koriste od 1. do 9. razreda u školama na Kosovu.
"Narodni advokat je utvrdio da većina udžbenika (s dva izuzetka) ne sadrži diskriminatorski jezik po spolu, rasi i vjerskoj osnovi. Međutim, smatrao je da sve različite grupe kosovskog društva nisu dovoljno predstavljene slikama i tekstovima", navodi se u saopštenju ove institucije za RSE.
Učenici tokom dodatne nastave u mjestu Gadime, Lipljan.
I ova institucija i VORAE su više puta tražili od Ministarstva obrazovanja, nauke, tehnologije i inovacija Kosova (MASHTI) da preduzme mjere za veće uključivanje etničkih manjina u školske udžbenike.
Ilazi kaže da su tokom godina dobili mnoga obećanja da će tako nešto biti urađeno, ali i dalje bez rezultata.
RSE je pitao MESTI o ovoj temi, ali do objavljivanja ovog članka nije dobio nikakav odgovor.
Dijete računa na školskoj tabli u mjestu Gadime, april 2024.
Iljazi kaže da obrazovni program u zemlji daje prostor za uključivanje etničkih manjina, ali da tako nešto nije predviđeno ni nacrtom zakona o školskim udžbenicima, koji je trenutno na razmatranju u institucijama Kosova.
"I Strategija obrazovanja i Strategija za inkluziju zajednica Roma i Aškalija kažu da udžbenici treba da obuhvate ove zajednice. Mi smo u 2024. godini, 25 godina nakon rata, a nigdje u udžbenicima to se ne spominje. Iznenađujuće je, kao da mi [etničke manjine] uopšte ne postojimo", kaže on.
Učenica radi domaći zadatak tokom dodatnog časa.
Podaci Agencije za statistiku Kosova za školsku 2021/22 godinu pokazuju da od oko 217.000 učenika u sistemu obaveznog školovanja, oko 10.000 pripada etničkim manjinama. Ovo ne uključuje one koji prate obrazovanje u srpskom paralelnom sistemu.
Prema popisu stanovništva obavljenom 2011. godine, ukupan broj stanovnika na Kosovu procenjuje se na skoro 1,8 miliona. Od toga se oko 25.000 izjasnilo kao Srbi, 19.000 Turaka, 27.000 Bošnjaka, 9.000 Roma, 15.000 Aškalija, 11.000 Egipćana i 10.000 Goranaca.
Ustav Kosova definiše zemlju kao multietničku državu. Već u trećem članu je definisano da je "Republika Kosovo multietničko društvo". Međutim, istorijski udžbenici u nižim srednjim školama ne odražavaju ovu multietničnost zemlje.
Crteži djece u centru za učenje u Gadimeu, Lipljan.
Udžbenici istorije tokom obaveznog devetogodišnjeg školovanja na Kosovu sadrže samo informacije o Albancima i značajnim međunarodnim istorijskim događajima.
Od časova iz predistorije u šestom razredu do časova u devetom razredu o aktuelnim globalnim izazovima, kao što je pandemija COVID-19, manjinske zajednice na Kosovu ostaju isključene iz udžbenika istorije.
"Djeca manjina ne znaju ko su, kada su došla, kakve tradicije imaju... Stvara se utisak da su na Kosovo došli ovih godina kada su, zapravo, ovdje vijekovima", kaže Ilazi.
Djeca uče računanje na računaljki, Gadime, april 2024.
Nepoznavanje istorije i kulture jedni drugih vodi manjem razumijevanju i većim predrasudama među pripadnicima različitih etničkih zajednica, kaže Nedžat Ismajli, iz kosovske organizacije Akcija za nenasilje i izgradnju mira (ANP).
"Čuo sam da je neprijatelj definisan kao osoba koju nikada nismo sreli i nikada nismo čuli njegovu priču. Živimo u miru, ali koliko je taj trajni mir i koliko su obrazovni sistemi, uključujući i udžbenike, uradili na smanjenju predrasuda? Mislim da je izuzetno malo urađeno", kaže Ismajli.