Dok se „zviždači“, odnosno oni koji upozoravaju na korupciju u svojim sredinama, žale na neefikasnost sustava, državne institucije tvrde da se osjetljivost na korupciju povećala među građanima.
Zbog otkrivanja sve više afera u javnom sektoru, pale su i prve ostavke visokih dužnosnika.
Bojanje tunela na auto-cestama po dvostruko višoj cijeni nego što je uobičajeno, fantomsko zapošljavanje ljudi koje potom nitko godinama ne vidi na radnom mjestu, vožnja u luksuznim kolima koja su poklon poslovnih partnera - samo su neke od afera koje su posljednjih tjedana i mjeseci otkrivene u Hrvatskim auto-cestama.
Netko je morao platiti račun, a ovoga puta to nije bila sitna riba. Ostavku, kako je kazao, iz osobnih i obiteljskih razloga, podnio je državni tajnik za infrastrukturu u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, te predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskih auto-cesta, Zdravko Livaković.
Opoziciji to nije dovoljno. Oni podsjećaju da je Livaković jedan od najbližih suradnika resornog ministra Božidara Kalmete, jednog od najjačih ljudi u HDZ-u, još od zajedničkog rada u zadarskim gradskim vlastima 1993. godine.
Saborski zastupnik Socijaldemokratske partije Hrvatske, Ivica Pančić, misli da se radi o, šahovskim rječnikom rečeno, žrtvovanju pijuna:
„On je bio samo operativac, mozak svega. Nije problem on, problem je nalogodavac, konkretno ministar i bivši premijer.“
U sindikatima ipak tvrde da dojučerašnji državni tajnik nije tek žrtveno janje. Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata:
„Zdravko Livaković svakako nosi jako veliki dio odgovornosti za sve ove afere koje se događaju u HAC-u jer je bio izuzetno dobro upućen i donosio je vrlo važne odluke. Mislim da je često puta ulazio u mnoge sitnice poslovanja Hrvatskih autocesta, a to čak i nije njegova kompetencija kao člana Nadzornog odbora.“
I dok je Livaković najvjerojatnije više žrtva frakcijskih obračuna u HDZ-u, nakon odlaska Ive Sanadera, nego rada institucija pravne države, građani, koji u dobroj vjeri prijavljuju korupciju u svojoj sredini, takozvani „zviždači“, kažu kako je zakonska regulativa u redu, ali ništa ne ovisi o njoj, već o političkoj volji.
REDIKULI
Bivši dužnosnik Zagrebačkih cesta, Igor Rađenović, koji je lani pretučen zbog ukazivanja na gospodarski kriminal, kaže kako je prije imao povjerenja u ustanove, ali više ne.
„Ako u 500 dana nismo sposobni podići prijavu protiv onih koji su natječaj za cestu otvorili nakon otvaranja ceste, onda nemam komentara,“ kazao je na skupu posvećenom zaštiti „zviždača“:
„Zakonski okviri mogu biti uži i širi, ali se ne provode.“
Srećko Sladoljev, koji je u Imunološkom zavodu dobio suspenziju zbog „zviždanja“, kaže kako se na upozorenja o korupciji odgovara etiketama:
„Pojedinci koji se suprotstave zlu, završavaju slično meni, ili puno gore, odbace se kao redikuli.“
Nasuprot tome, u USKOK-u, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, kažu kako se radi o pomaku na bolje jer građani počinju prijavljivanje korupcije doživljavati kao nešto pozitivno.
Transparency International Hrvatske, izvijestio je o šest godina rada svog antikorupcijskog savjetovališta.
Od 5.000 poziva i pritužbi u tom razdoblju, najviše ih se odnosilo na pravosuđe (čak četvrtina svih pritužbi), javnu nabavu (svaka deseta pritužba), privatni sektor, vlasnička prava i građevinske dozvole, a najmanje ih ima na zdravstvo, svega pet posto.
Zbog otkrivanja sve više afera u javnom sektoru, pale su i prve ostavke visokih dužnosnika.
Bojanje tunela na auto-cestama po dvostruko višoj cijeni nego što je uobičajeno, fantomsko zapošljavanje ljudi koje potom nitko godinama ne vidi na radnom mjestu, vožnja u luksuznim kolima koja su poklon poslovnih partnera - samo su neke od afera koje su posljednjih tjedana i mjeseci otkrivene u Hrvatskim auto-cestama.
Netko je morao platiti račun, a ovoga puta to nije bila sitna riba. Ostavku, kako je kazao, iz osobnih i obiteljskih razloga, podnio je državni tajnik za infrastrukturu u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, te predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskih auto-cesta, Zdravko Livaković.
Opoziciji to nije dovoljno. Oni podsjećaju da je Livaković jedan od najbližih suradnika resornog ministra Božidara Kalmete, jednog od najjačih ljudi u HDZ-u, još od zajedničkog rada u zadarskim gradskim vlastima 1993. godine.
Saborski zastupnik Socijaldemokratske partije Hrvatske, Ivica Pančić, misli da se radi o, šahovskim rječnikom rečeno, žrtvovanju pijuna:
„On je bio samo operativac, mozak svega. Nije problem on, problem je nalogodavac, konkretno ministar i bivši premijer.“
U sindikatima ipak tvrde da dojučerašnji državni tajnik nije tek žrtveno janje. Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata:
„Zdravko Livaković svakako nosi jako veliki dio odgovornosti za sve ove afere koje se događaju u HAC-u jer je bio izuzetno dobro upućen i donosio je vrlo važne odluke. Mislim da je često puta ulazio u mnoge sitnice poslovanja Hrvatskih autocesta, a to čak i nije njegova kompetencija kao člana Nadzornog odbora.“
I dok je Livaković najvjerojatnije više žrtva frakcijskih obračuna u HDZ-u, nakon odlaska Ive Sanadera, nego rada institucija pravne države, građani, koji u dobroj vjeri prijavljuju korupciju u svojoj sredini, takozvani „zviždači“, kažu kako je zakonska regulativa u redu, ali ništa ne ovisi o njoj, već o političkoj volji.
REDIKULI
Bivši dužnosnik Zagrebačkih cesta, Igor Rađenović, koji je lani pretučen zbog ukazivanja na gospodarski kriminal, kaže kako je prije imao povjerenja u ustanove, ali više ne.
„Ako u 500 dana nismo sposobni podići prijavu protiv onih koji su natječaj za cestu otvorili nakon otvaranja ceste, onda nemam komentara,“ kazao je na skupu posvećenom zaštiti „zviždača“:
„Zakonski okviri mogu biti uži i širi, ali se ne provode.“
Srećko Sladoljev, koji je u Imunološkom zavodu dobio suspenziju zbog „zviždanja“, kaže kako se na upozorenja o korupciji odgovara etiketama:
„Pojedinci koji se suprotstave zlu, završavaju slično meni, ili puno gore, odbace se kao redikuli.“
Nasuprot tome, u USKOK-u, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, kažu kako se radi o pomaku na bolje jer građani počinju prijavljivanje korupcije doživljavati kao nešto pozitivno.
Transparency International Hrvatske, izvijestio je o šest godina rada svog antikorupcijskog savjetovališta.
Od 5.000 poziva i pritužbi u tom razdoblju, najviše ih se odnosilo na pravosuđe (čak četvrtina svih pritužbi), javnu nabavu (svaka deseta pritužba), privatni sektor, vlasnička prava i građevinske dozvole, a najmanje ih ima na zdravstvo, svega pet posto.