Bošnjaci iz Zagreba po osmi put organizovali su Konvoj mira - posjetu Srebrenici. Po tradiciji, najviše učesnika je Srebreničana koji žive i rade u Hrvatskoj. U njihovom društvu su građani iz nekoliko gradova susjedne zemlje. Oni se upoznaju sa kulturom Srebrenice.
Glavni organizator Konvoja, Ekrem Bećirević, rođen je u okolini Srebrenice. Želja mu je da se stariji Srebreničani, ali i mlađi naraštaji, koji su rođeni i odrasli u Hrvatskoj, redovno vraćaju svom zavičaju. I da građani susjedne zemlje imaju priliku da se upoznaju sa znamenitostima Srebrenice.
„Značaj i osnovni cilj našeg dolaska jeste da dovedemo nebošnjake u Potočare i Srebrenicu, da se na licu mjesta i iz neposrednog kontakta sa preživjelim Srebreničanima uvjere što se to stvarno desilo u Srebrenici.“
Minel i Maja iz Zagreba kažu da treba doći u ovaj grad i – doživjeti ga.
„Znao sam ono iz medija, ali to je sve, kad ovdje osjetiš i doživiš, shvatim da nisam ništa znao. Stvarno, osjećaj ne mogu opisati. Moraš doći tu, biti dio toga, vidjeti te žene, te majke, čuti ih, osjetiti tu energiju, tu ljubav. Iduću godinu bismo da dovedemo još ljudi, da i drugi to vide i osjete ovo što smo mi danas.“
„Mislim da uopće nismo bili svjesni ove tragedije tih razmjera, tragedija koje su se dogodile. Mislim da to ne možemo niti prepričati, nego pokazati.“
Splićanin Hrvoje prvi je put u posjeti Srebrenici. Imao je priliku da se susretne i sa majkama iz ovog grada.
„Moram biti iskren. Kad sam dolazija, čudni osićaji su se minjali, ali ovo što sam danas ovde doživija, to je nešto što ću definitivno pamtiti cilog života. Nisam požalija, i ono šta sam danas reka pred majkama Srebrenice, i svake iduće godine ću dolaziti i dovoditi šta više ljudi da vide ono šta sam ja danas vidija, ono šta sam ja danas čuja, te priče, te osićaje, te emocije, to se jednostavno nikad ne smije zaboraviti“, kaže Hrvoje.
„Prvi put kad sam bila, ostala sam zatečena", prisjeća se Aida. "Unatoč tome što sam već jednom bila, preplavile su me emocije opet. Naravno da ću pokušati, koliko je u mojoj moći motivirati mlade ljude da dođu, da posjete Srebrenicu, da se upoznaju s ovom tragedijom koja se tu desila, s kulturom, s povješću Srebrenice. Naravno, ta stradavanja koja su se desila, to ono što je Srebrenicu obilježilo u svijetu, ali naravno, ona ima i svoju povijest, srednjevjekovnu.“
Po dolasku u Bosnu, franjevci su se naselili u Srebrenici i 1271. godine ovdje su sagradili crkvu Svete Marije. Ovaj kraj bio je od velikog značaja za franjevce, pa je šire područje nazvano Bosna Srebrena. U Srebrenici ima katolika za koje se ovdje redovno održava misa. Crkvu Svete Marije posjećuju i učesnici Konvoja mira iz Hrvatske, napominje fra Martin Antunović.
„Veliki broj ljudi navraća u kapelu, obiđe, da vidi, pogotovo što ima veliki broj katolika koji bi željeli i da imaju ovdje misu. Onda izlazimo u susret, tako da dočekamo sve te goste, malo se družimo s njima, izmjenjujemo neka iskustva, pričamo, i nekako tu našu sadašnjicu želimo obogatiti prijateljstvima i poznanstvima sa drugim ljudima.“
Ekrem živi za trenutak kada će i Bosna i Hercegovina, a i njegova rodna Srebrenica, postati dio Evrope.
„Živim za taj trenutak, da dođem u Srebrenicu i da kažem: evo, danas sam u Evropskoj zajednici. I svi problemi u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini bili bi svedeni na minimum, jer bi se onda razmišljalo o jednom velikom prostoru, jednoj velikoj državi, jednom velikom tržištu, o multinacionalnom prostoru, gdje bi, vjerojatno, ove mržnje koje postoje nažalost još uvijek, od Drugog svjetskog rata, i dan-danas, polagano bi gubile na značaju, a na scenu bi dolazili ljudi koji vole ljude, koji vole druge, koji gaje ljubav, koji žele na neki način da svoju djecu razvijaju i odgajaju u miru, u ljubavi, u slobodi.“
Glavni organizator Konvoja, Ekrem Bećirević, rođen je u okolini Srebrenice. Želja mu je da se stariji Srebreničani, ali i mlađi naraštaji, koji su rođeni i odrasli u Hrvatskoj, redovno vraćaju svom zavičaju. I da građani susjedne zemlje imaju priliku da se upoznaju sa znamenitostima Srebrenice.
„Značaj i osnovni cilj našeg dolaska jeste da dovedemo nebošnjake u Potočare i Srebrenicu, da se na licu mjesta i iz neposrednog kontakta sa preživjelim Srebreničanima uvjere što se to stvarno desilo u Srebrenici.“
Minel i Maja iz Zagreba kažu da treba doći u ovaj grad i – doživjeti ga.
„Znao sam ono iz medija, ali to je sve, kad ovdje osjetiš i doživiš, shvatim da nisam ništa znao. Stvarno, osjećaj ne mogu opisati. Moraš doći tu, biti dio toga, vidjeti te žene, te majke, čuti ih, osjetiti tu energiju, tu ljubav. Iduću godinu bismo da dovedemo još ljudi, da i drugi to vide i osjete ovo što smo mi danas.“
„Mislim da uopće nismo bili svjesni ove tragedije tih razmjera, tragedija koje su se dogodile. Mislim da to ne možemo niti prepričati, nego pokazati.“
Splićanin Hrvoje prvi je put u posjeti Srebrenici. Imao je priliku da se susretne i sa majkama iz ovog grada.
„Moram biti iskren. Kad sam dolazija, čudni osićaji su se minjali, ali ovo što sam danas ovde doživija, to je nešto što ću definitivno pamtiti cilog života. Nisam požalija, i ono šta sam danas reka pred majkama Srebrenice, i svake iduće godine ću dolaziti i dovoditi šta više ljudi da vide ono šta sam ja danas vidija, ono šta sam ja danas čuja, te priče, te osićaje, te emocije, to se jednostavno nikad ne smije zaboraviti“, kaže Hrvoje.
Memorijalni centar Potočari
Učesnici Konvoja mira posjetili su Memorijalni centar Potočari. Već drugi put, ovdje je Aida iz Velike Gorice.„Prvi put kad sam bila, ostala sam zatečena", prisjeća se Aida. "Unatoč tome što sam već jednom bila, preplavile su me emocije opet. Naravno da ću pokušati, koliko je u mojoj moći motivirati mlade ljude da dođu, da posjete Srebrenicu, da se upoznaju s ovom tragedijom koja se tu desila, s kulturom, s povješću Srebrenice. Naravno, ta stradavanja koja su se desila, to ono što je Srebrenicu obilježilo u svijetu, ali naravno, ona ima i svoju povijest, srednjevjekovnu.“
Po dolasku u Bosnu, franjevci su se naselili u Srebrenici i 1271. godine ovdje su sagradili crkvu Svete Marije. Ovaj kraj bio je od velikog značaja za franjevce, pa je šire područje nazvano Bosna Srebrena. U Srebrenici ima katolika za koje se ovdje redovno održava misa. Crkvu Svete Marije posjećuju i učesnici Konvoja mira iz Hrvatske, napominje fra Martin Antunović.
„Veliki broj ljudi navraća u kapelu, obiđe, da vidi, pogotovo što ima veliki broj katolika koji bi željeli i da imaju ovdje misu. Onda izlazimo u susret, tako da dočekamo sve te goste, malo se družimo s njima, izmjenjujemo neka iskustva, pričamo, i nekako tu našu sadašnjicu želimo obogatiti prijateljstvima i poznanstvima sa drugim ljudima.“
Ekrem živi za trenutak kada će i Bosna i Hercegovina, a i njegova rodna Srebrenica, postati dio Evrope.
„Živim za taj trenutak, da dođem u Srebrenicu i da kažem: evo, danas sam u Evropskoj zajednici. I svi problemi u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini bili bi svedeni na minimum, jer bi se onda razmišljalo o jednom velikom prostoru, jednoj velikoj državi, jednom velikom tržištu, o multinacionalnom prostoru, gdje bi, vjerojatno, ove mržnje koje postoje nažalost još uvijek, od Drugog svjetskog rata, i dan-danas, polagano bi gubile na značaju, a na scenu bi dolazili ljudi koji vole ljude, koji vole druge, koji gaje ljubav, koji žele na neki način da svoju djecu razvijaju i odgajaju u miru, u ljubavi, u slobodi.“