Boro Kontić, direktor sarajevskog Mediacentra, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega su balkanske zamlje najpodložnije lažnim vijestima, kako je pokazalo prošlosedmično istraživanje Instituta otvoreno društvo iz Sofije, među 35 evropskih zemalja, dok su sjevernoevropske najotpornije, i kakvu ulogu u tome igraju obrazovanje, medijska pismenost i društvene mreže.
Ogledalo
Mislim da je to u mnogočemu tačno iz prostog razloga zato što, s jedne strane, imate dobar dio ljudi kod nas koji jednostavno ne razumiju najbolje medijsku poruku, a nije ni do njih koliko do ljudi koji tu poruku šalju.
S druge strane, mi gledamo medije kao ogledalo i zapravo kod nas ljudi i kupuju novine i gledaju televiziju upravo one koje potvrđuju ono što oni i vjeruju.
Dakle, oni u mediju ne traže partnera nego ogledalo koje će da potvrdi ono što oni zapravo misle
100 godina
A to kako misle, to je sad novi problem. Kao što je poznato kod nas ljudi uglavnom, zbog niza okolnosti, više vjeruju u utvare nego u činjenice.
Ja ću podsjetiti na jedan vrlo karakterističan detalj: kod Andrića u njegovoj Travničkoj hronici jedan njegov lik koji se zove Sulejman paša Skopljak kad govori drugom čovjeku, objašnjava mu i kaže, otprilike, nije najgluplji onaj što ne zna čitati već onaj što misli da sve što je napisano je istinito.
Dakle, Andrić govori o vremenu s početka 19. vijeka, knjigu je pisao u 20. vijeku, u svakom slučaju taj je citat stariji od sto godina, ali hoće da kaže da su i prije sto godina, ili možda prije 200 godina, ljudi znali da ono što napisano stiže do vas ne mora biti istinito, odnosno za sve što se objavi, mora se provjeriti.
Cunami
Ono što ovo istraživanje govori odnosi se i na ono što se dešava na društvenim mrežama a odnosi se i na situaciju u medijima.
Očigledno je da je na socijalnim mrežama cijeli jedan cunami informacija koje nisu provjerljive, najčešće nisu tačne, a ljudi ih prihvataju takve kakve jesu.
Dva izvora
To je ono oko čega u ovom Mediacentru centru u kojem ja radim uvijek razgovaramo a to je razlika između blogovanja i profesionalmog novinarstva, baš u tome što profesionalno novinarstvo ima svoje vrijednosti a vrijednosti znače, između ostalog, provjeru svake informacije i činjenice.
Mi smo prije godinu i po dana u novembru 2016. imali jednu takvu temu koja se slučajno otvorila kada se novinar Politike (Miroslav) Lazanski javio iz Sirije i rekao da je tu razgovarao sa Ismetom Bajramovićem Ćelom a onda su ga svi napali -- čak i ugledni novinari su to objavljivali -- u medijima ali uglavnom na socijalnim mrežama da laže, da je Ismet Bajramović Ćelo, jedan od komandanata ratnog Sarajeva umro prije nekoliko godina, odnosno izvršio samoubistvo, da bi se ispostavilo da je on razgovarao sa čovjekom koji se zapravo isto tako zove i koji je bio specijalac u toku rata.
Znači da je jedna informacija koja je stigla odjedanput danima bila glavna tema a ispostavilo se samo da je trebalo uraditi najosnovnije, ono što novinar nauči u prvom razredu osnovne škole, a to je da se svaka informacija mora provjeriti iz najmanje dva izvora.
Aparat
Prema tome, problem ovog prostora očigledno nije samo u tome što lako nasjeda na svaku vrstu dezinformacija nego oni koji su zaduženi da se time bave, dakle profesionalni novinari, neće da urade ni ono što je njihov ključni zadatak -- provjeri svaku činjenicu i odmah će ti biti lakše.
Činjenica je da su kod nas ljudi skloni da povjeruju svakoj informaciji, makar i najluđoj, koja im se ponudi, a da pritom neće da upotrijebe bilo koji kategorijalni aparat, mislim bilo kakvu mogućnost, da se to provjeri da li je to baš tako kako piše, kako je objavljeno i kako je rečeno ili možda to na neki način treba provjeriti.
Učitelji
Ovdje će sada uskoro i učenici iz BiH biti testirani u tom čuvenom evropskom PISA sistemu koji zapravo ne podrazumijeva da vidite šta ste naučili napamet nego kako ono što znate umijete da primjenite i kako ga možete primjeniti u nekim različitim oblicima i vjerovatno će se pokazati kao i do sada nekoliko puta da je su BiH, ali ne samo BiH, već i Srbija i Hrvatska i sve zemlje u regionu, gotovo na posljednjem mjestima a na prvim mjestima su uvijek skandinavske zemlje, pa između ostalog i Južna Koreka i tako dalje, iz prostog razloga zato što obrazovni sistem u tim zemlja je predmet posebne pažnje.
Tamo za profesore i za nastavnike, što su neka od najuglednijih zanimanja, biraju uvijek najbolje studente i to je jedan od razloga što je njihov obrazovni sistem superioran iz prostog razloga što od učenika zahtijevaju da razmišljaju.
Glasanje
Ono što jeste bitno u ovim zemljama jeste da taj sistem kritičkog propitivanja zapravo nedostaje i to se vidi i iz načina na koji se ovdje glasa.
Već decenijama i decenijama ljudi glasaju za ljude koji nisu napravili ništa, koji su uglavnom samo iskoristili ovo vrijeme da se obogate
Prema tome, kad ljudi hoće za vrlo važne stvari kao što je glasanje, što je dio njihove političke budućnosti, da uvijek glasaju za one koji ne čine ništa za njih onda je razumljivo, meni je bar razumljivo, u kojoj smo mi situaciji.
Pravila
U BiH broj korisnika Facebooka je blizu dva miliona, pedeset posto stanovništva je na društvenim mrežama odakle su uglavnom informiše ali ono što je bitno znati da zapravo da je Facebook zapravo jedna vrsta, oblik, slobode izražavanja.
Međutim, sloboda izražavanja u novinarstvu je potpuno drugačija, ona je limitirana iz prostog razloga zato što novinarstvo mora da poštuje pravila, a kad poštujete pravila onda je način na koji se izražavate drugačiji.
I ja bih volio da kažem sve šta mislim o ovdašnjim političarima ali ako to radim u novinarskom tekstu onda moram da poštujem pravila -- od dva izvora, od tri izvora od provjere svake činjenice i od poštovanja integriteta.
Društvena igra
To se ne poštuje na društvenim mrežama ali zato ih ne treba ni tako ozbiljno shvatati.
Kod nas ispade da je važnija stvar od bilo kojeg medija ili bilo čega drugog.
To je oblik jedne društvene igre koji bi trebao da proizvede neke posljedice, kod nas izgleda proizvodi i to žestoke.