Komičar Xi Diao kaže kako zna da na nastupu treba izbjegavati priče o politici, ali tome je teško odoljeti - pogotovo ako dijelite prezime sa kineskim predsjednikom, Xijem Jinpingom.
Čak je i njegovo ime politički osjetljivo, priča komičar-amater publici u Melbourneu u Australiji, šaleći se na račun kineske aplikacije za razmjenu poruka WeChat koja je, nakon što joj se pridružio, ubrzo bila ugašena.
Xi, 33-godišnji građevinski inženjer, svaki put se kiselo nasmije kada, de facto, prekrši pravilo komedije u Kini: ne govori ništa loše o zemlji.
Za većinu komičara to znači ne zbijati šale o cenzuri, ne spominjati ime predsjednika i ne raspravljati o striktnim kineskim COVID-mjerama ili pričati o temama poput nasilja u porodici, piše AP.
"Šteta. Da je okruženje otvoreno - pojavio bi se neko [stand-up komičar] svjetske klase", kaže Xi.
Stand-up komedija na mandarinskom jeziku sve je popularnija - i to ne samo u Kini.
Uzela je maha u posljednjih deset godina, a kineski iseljenici osnivaju klubove u gradovima poput New Yorka, Tokija i Madrida.
Iako su komičari poznati po svojim oštrim šalama, većina njih čiji je nastup na mandarinskom jeziku i mnogi obožavatelji, smatraju da nekim temama ipak nije mjesto u klubu.
U Kini djeluju cenzori koji unaprijed odobravaju viceve, odnosno kažnjavaju komičare čije šale prelaze crvene linije, pogotovo one političke.
Organizator jednog nastupa je ranije ove godine kažnjen sa oko dva miliona dolara kada je zvijezda večeri, komičar Li Haoshi, ispričao vic u kojem se spominje kineska vojna parola.
Kineski komičari u inostranstvu, pak, navode da se ne boje kazne, iako većina njih tvrdi da ne praktikuju političke šale jer nisu smiješne ili kod ljudi stvaraju nelagodu.
Mnogi on njih nisu baš upoznati sa političkim humorom, nakon odrastanja u zemlji koja ga uglavnom cenzuriše.
"Mi pričamo ono što publika voli", ističe vlasnik jednog stand-up kluba u Tokiju, Guo Jia.
On kaže da je nelagoda o političkim temama dio kineske kulture, upoređujući to sa osjetljivošću na temu rase u Sjedinjenim Državama.
"U neka područja ljudi ne žele zalaziti, ali to obično nije zbog vladine politike, već zbog većeg društvenog pritiska, kulture ili religije", ocjenjuje profesor kineske književnosti i direktor Liu instituta za Aziju i Azijske studije na Univerzitetu Notre Dame, Michel Hockx.
Komičari pomjeraju društvene granice.
Za Lina Dongxiaoa, 28-godišnjeg komičara koji je počeo da nastupa dok je živio u Torontu, Kanada, to je bila prilika da javno progovori o urođenom poremećaju zbog kojeg šepa, a da se publika kroz smijeh upozna o tome kako se kinesko društvo odnosi prema ljudima sa invaliditetom.
Lin, koji nastupa pod umjetničkim imenom Guazi, ispričao je publici da su mu se žene, koje je upoznao na internetu, požalile što ih ranije nije upozorio na svoj invaliditet. Sada je i taj podatak uvrstio u svoj profil za spojeve.
"Skroluješ... opa - trener u teretani, dobrog tijela; izvršni direktor, sa platom od milion dolara; a onda… potvrda o invalidnosti trećeg stepena bez ikakve naknade", priča Lin dok ljudi u sali vrište od smijeha.
DNEVNO@RSE Kina uvodi cenzuru u karaokeObožavateljica stand up-a Wenlai Cai, softverska inženjera iz Los Angelesa, SAD, u svojim ranim 30-im, kaže da uživa da sluša viceve o životu LGBTQ osoba i rasnim odnosima, temama koje su kod kuće, u Kini, strogo zabranjene.
Ali "trebala bi postojati ograničenja za [šale o] visokoj politici", ističe Cai. "Odnosno za šale o političkim vođama, pristrasnosti... Mislim da nema smisla pričati o tome."
Postoji i nekoliko mjesta koja prkose senzibilitetu Pekinga. Ženska ideja (Women's Idea), feministička grupa iz New Yorka, vodi necenzurisane humoristične emisije koje često ciljaju na politiku, podstičući žene da pričaju o društveno-političkim temama.
Međutim, čak i zaobilazne reference na politiku kod većine publike, koja nastup sluša na mandarinskom jeziku, stvara osjećaj nelagodnosti, smatra stand-up komičar, Xi Diao.
Nakon nastupa u jednom kineskom restoranu u Australiji, vlasnik ga je zamolio da bude oprezan. Tada na stand-up takmičenju od publike nije dobio niti jedan glas.
Zhu Jiesheng, koji vodi stand-up klub u Madridu, pregleda šale drugih komičara prije nego što izađu na pozornicu, zahtijevajući od njih da ne zbijaju šale koje bi mogle preći granice.
Ali kada je jedan komičar insistirao da priča viceve o COVID-zatvaranju u Šangaju, Kina, Zhu ga nije zaustavio. Publika tu šalu nije shvatila, ocjenjuje Zhu.
Odmah je pokrenuta rasprava iza scene, koja je Zhua dovela do stava da politiku i komediju ne treba miješati.
Komičari su svjesni da ljudi mogu upasti u nevolje zbog onoga što govore.
"Čak i ako vi lično ne napravite grešku, već neko drugi, to utiče na cijelu industriju", smatra Zhong Di, 30-godišnja studentica u Milanu, Italija, i stand-up komičarka.
Lin Dongxiao, koji se nedavno iz Kanade vratio u Kinu kako bi tamo nastavio karijeru stand-up komičara, rekao je da se industrija još oporavlja od "napada" izazvanog njegovom šalom.
Associated Press nije uspio dobiti komentar od Lina, a firma koja ga zastupa nije odgovorila na zahtjev za intervju.
Kina ima dosje o uznemiravanju svojih državljana u inostranstvu zbog aktivizma. Peking je zaprijetio svojim međunarodnim zvijezdama vani da će ih bojkotovati ili im zabraniti nastupe u Kini.
Nigel Ng, malezijski komičar iz Ujedinjenog Kraljevstva, kreator popularnog lika "ujka Rogera", ostao je bez svojih profila na kineskim društvenim mrežama nakon popularnog isječka iz emisije uživo u kojem se našalio da ga vlasti Kine prisluškuju putem mobitela.
Vicky Xu, novinarka kineskog porijekla u Australiji koja takođe ima stand-up nastupe na engleskom jeziku, kaže da Kinezi imaju dugu historiju zbijanja šala o osjetljivim temama.
"Ako se osvrnete na mnoge filmove ili TV emisije snimljene u Kini prije 20, 30 godina, oni imaju više političkih šala nego danas. Kako to objašnjavate?", upitala je.
Xu, čiji je rad kritičan prema kineskoj vladi i koja je dobijala oštre kritike kineskih službenih medija i trolova, ističe da politika toliko utiče na živote ljudi u Kini da ne pričati o tome znači ignorisati temu koja je vrlo očita.
Po dolasku u rodnu Kinu, mnogi komičari se suočavaju sa ograničenjima koja prevazilaze ona koja sami sebi nameću u inostranstvu.
Lin Dongxiao ocjenjuje da je cenzura važna kako bi se spriječio "haos", a podnošenje njegovog materijala cenzorima sedmicama pred nastup i dalje mu predstavlja izazov.
"Niko mi nije rekao šta mogu da kažem ili ne", kaže Lin, "što je prilično teško. Samo im predam sve što imam, odnosno promijenim ono što nije odobreno".
Xi Diao, komičar sa adresom u Australiji, naglašava da ne planira da se prestane šaliti na račun svog slavnog imenjaka, kineskog predsjednika, Xija Jinpinga.
"Ja sam niko", kaže Xi, "i na kraju krajeva, imam pasoš Australije… I nastavit ću da pričam viceve".