Srpski geofizičar, klimatolog i astronom svjetskog glasa Milutin Milanković (1879-1958) rođen je u Hrvatskoj, u istočnoslavonskom selu Dalj na desnoj obali Dunava. U Osijeku je pohađao gimnaziju. Po vlastitoj želji sahranjen je u rodnom mjestu. Obnovljena mu je rodna kuća, ali lokalna vlast ne dopušta da se vrati ulica s Milankovićevim imenom.
Koncem svibnja Google je obilježio rođendan Milutina Milankovića logom koji podsjeća na tzv. Milankovićevu krivulju, najpoznatiji njegov doprinos svjetskoj znanosti – teoriju o astronomskom uzroku cikličkih izmjena globalnih zagrijavanja i ledenih doba. Milankovića je NASA uvrstila među 15 velikana svjetske znanosti, u ediciji „On the Shoulders of Giants“. Europsko geofizičko društvo smatra ga ocem moderne klimatologije, te je ustanovilo i medalju „Milutin Milanković“. Po njemu su nazvani krateri na Marsu i na Mjesecu, te jedan asteroid.
Ovi su podaci prosječnom stanovniku Srbije, pretpostavljam, dobro poznati i vjerojatno se čine suvišnima. Riječ je o srpskom znanstveniku, akademiku i profesoru Beogradskog univerziteta.
U Hrvatskoj, osim u stručnoj javnosti i među amaterskim znanstvenim fanovima, Milanković je gotovo zaboravljen.
A u Hrvatskoj je rođen i po vlastitoj želji pokopan u rodnom Dalju, u Osijeku je završio gimnaziju. Studirao je, diplomirao i doktorirao u Beču, s Hrvatskom je povezan i objavom prvih znanstvenih radova.
U Dalju nema ni ulicu.
U Osijeku, u Rondelu velikana na Tvrđi, postavljene su biste slavnih polaznika osječke Realne gimanzije, biskupa Josipa Jurja Strossmayera i nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. Polazio ju je i Milanković. Njegove biste nema.
Nakon normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, poslije 2000-te godine, sredstvima vlada Srbije i Hrvatske obnovljena je Milankovićeva rodna kuća, u Dalju je osnovan i Kulturni i znanstveni centar „Milutin Milanković“, koji se trudi popularizirati Milankovićevu ostavštinu, organizira stručne i znanstvene skupove.
Uskoro po obnovi na kući je osvanuo golemi grafit „J... vas Milutin“. Uz strašno i neizbježno „U“.
Milutin Milanković je 1941. godine odbio potpisati „Apel srpskom narodu“, kojeg su kao sramni akt lojalnosti njemačkom okupatoru i kvislinškoj vlasti potpisali mnogi uglednici u Srbiji.
Pokušaj da u rodnom Dalju dobije ulicu ne uspijeva već više godina.
Predlagači su zamislili da se dio šetnice uz Dunav, uz koju leži i Milankovićeva rodna kuća, nazove njegovim imenom. Cijela ulica je u međuvremenu dobila ime po masakriranom hrvatskom branitelju iz Dalja. Sada ju je trebalo podijeliti na dvije. U Dalju je 1991. godine ubijeno 39 hrvatskih gardista i policajaca. I jedan novinar.
Hrvatske braniteljske udruge i hrvatski dio lokalnih vlasti, uz asistenciju državne televizije, žestoko su se usprotivile davanju Milankovićeva imena ulici u Dalju. Prije dvije godine svjedočili smo mučnim scenama na ekranima kada je i obitelj ubijenog branitelja dovedena da se suprotstavi uspomeni na svjetski poznatu osobu rođenu u tom malom, pitoresknom mjestu.
Temu je u više navrata najupornije pokretao novinar Drago Hedl, pa i na valovima Radija Slobodna Europa, ali stvari se nisu pomakle.
Političari s državne razine šute, znanstvenici također.
Ulice nema.
Milanković nema ama baš nikakve, ni posredne niti neposredne, veze sa zbivanjima u proteklom ratu.
Njega hrvatski nacionalisti neće zato što je Srbin. To svi znaju, a mnogi se prave da ne vide.
Pa makar ostali zatucani dovijeka.
Najlakši dio posla u normalizaciji bio je davanje nešto novaca za obnovu.
I tako vuk sit i ovce na broju. Svijetu smo pokazali kako smo Europejci i trendi, poštujemo eto i srpsku baštinu u Hrvatskoj, a stvarnost živi u Dalju i sličnim mjestima.
Ogorčeno protivljenje Milankoviću u Dalju proizvedeno je slijepom nacionalističkom indoktrinacijom koja je urodila teškim podjelama na „naše“ i „njihove“. Nema sredine, nema dodira, nema razumijevanja drugoga. Za to stanje koje predugo traje ponajmanje su krivi ratni stradalnici. Njih se drži u stanju hibernacije, politika se hrani njihovim jadom i ogorčenjem.
Premijerka Jadranka Kosor nema običaj izjašnjavati se o takvim stvarima. A ni lider opozicije Zoran Milanović.
Šutnja, nijekanje, nereagiranje onih koji imaju javni utjecaj hrana su svima koji se ponose svojom isključivošću.
Zato je pitanje pune reintegracije Milankovića (kao i brojnih drugih znanstvenika, umjetnika, sportaša) u hrvatski identitet i kulturu, u onom dijelu u kojemu mu rođenjem pripadaju, uz puno uvažavanje da je riječ o srpskim i svjetskim uglednicima, prije svega civilizacijsko pitanje. I test za Hrvatsku.
Na dan Milankovićeva rođenja, 28. svibnja ove godine, u Dalju je grupa znanstvenika potpisla inicijativu pod naziovm „Apel za odavanje zavičajnog priznanja akademiku Milutinu Milankoviću“. U njemu se Gradu Osijeku i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti predlaže da se na Rondelu slavnih učenika osječke gimnazije, uz Strossmayera, Ružičku i Preloga, postavi i Milankovićeva bista. Apel je supotpisao i hrvatski akademik Vladimir Paar, kojega je Centar u Dalju zamolio da se osobno založi da upravo Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti bude pokretač te inicijative. Milanković je bio dopisni član Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Svoju prvu knjigu objavio je u izdanju JAZU-a u Zagrebu. Paar, izvrstan poznavatelj Milankovićeva djela, nije odgovorio na dopis.
Dok se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, sveučilišta i druge najznačajnije institucije znanosti i kulture, uz političare i medije, javno ne založe za sve Milankoviće koje su zaboravili proteklih desetljeća, ili su šutke gledali kako im spomenici lete u zrak, kao u slučaju rodne kuće i spomenika Nikoli Tesli, kako nestaju iz udžbenika, ili im se ukidaju ulice, do tada nisu ispunili svoju javnu zadaću.
U korist hrvatske kulture.
Dalj neće ulicu s imenom Milutina Milankovića. Gospić neće da vrati obnovljeni Teslin spomenik na glavni trg.
To neće štetiti ni Milankoviću, niti Tesli. Oni odavno pripadaju cijelom svijetu. Dalj i Gospić bez njih ostaju provincija.
A s njima i Hrvatska.
Koncem svibnja Google je obilježio rođendan Milutina Milankovića logom koji podsjeća na tzv. Milankovićevu krivulju, najpoznatiji njegov doprinos svjetskoj znanosti – teoriju o astronomskom uzroku cikličkih izmjena globalnih zagrijavanja i ledenih doba. Milankovića je NASA uvrstila među 15 velikana svjetske znanosti, u ediciji „On the Shoulders of Giants“. Europsko geofizičko društvo smatra ga ocem moderne klimatologije, te je ustanovilo i medalju „Milutin Milanković“. Po njemu su nazvani krateri na Marsu i na Mjesecu, te jedan asteroid.
Ovi su podaci prosječnom stanovniku Srbije, pretpostavljam, dobro poznati i vjerojatno se čine suvišnima. Riječ je o srpskom znanstveniku, akademiku i profesoru Beogradskog univerziteta.
U Hrvatskoj, osim u stručnoj javnosti i među amaterskim znanstvenim fanovima, Milanković je gotovo zaboravljen.
A u Hrvatskoj je rođen i po vlastitoj želji pokopan u rodnom Dalju, u Osijeku je završio gimnaziju. Studirao je, diplomirao i doktorirao u Beču, s Hrvatskom je povezan i objavom prvih znanstvenih radova.
U Dalju nema ni ulicu.
U Osijeku, u Rondelu velikana na Tvrđi, postavljene su biste slavnih polaznika osječke Realne gimanzije, biskupa Josipa Jurja Strossmayera i nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. Polazio ju je i Milanković. Njegove biste nema.
Nakon normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, poslije 2000-te godine, sredstvima vlada Srbije i Hrvatske obnovljena je Milankovićeva rodna kuća, u Dalju je osnovan i Kulturni i znanstveni centar „Milutin Milanković“, koji se trudi popularizirati Milankovićevu ostavštinu, organizira stručne i znanstvene skupove.
Uskoro po obnovi na kući je osvanuo golemi grafit „J... vas Milutin“. Uz strašno i neizbježno „U“.
Milutin Milanković je 1941. godine odbio potpisati „Apel srpskom narodu“, kojeg su kao sramni akt lojalnosti njemačkom okupatoru i kvislinškoj vlasti potpisali mnogi uglednici u Srbiji.
Pokušaj da u rodnom Dalju dobije ulicu ne uspijeva već više godina.
Predlagači su zamislili da se dio šetnice uz Dunav, uz koju leži i Milankovićeva rodna kuća, nazove njegovim imenom. Cijela ulica je u međuvremenu dobila ime po masakriranom hrvatskom branitelju iz Dalja. Sada ju je trebalo podijeliti na dvije. U Dalju je 1991. godine ubijeno 39 hrvatskih gardista i policajaca. I jedan novinar.
Hrvatske braniteljske udruge i hrvatski dio lokalnih vlasti, uz asistenciju državne televizije, žestoko su se usprotivile davanju Milankovićeva imena ulici u Dalju.
Hrvatske braniteljske udruge i hrvatski dio lokalnih vlasti, uz asistenciju državne televizije, žestoko su se usprotivile davanju Milankovićeva imena ulici u Dalju. Prije dvije godine svjedočili smo mučnim scenama na ekranima kada je i obitelj ubijenog branitelja dovedena da se suprotstavi uspomeni na svjetski poznatu osobu rođenu u tom malom, pitoresknom mjestu.
Temu je u više navrata najupornije pokretao novinar Drago Hedl, pa i na valovima Radija Slobodna Europa, ali stvari se nisu pomakle.
Političari s državne razine šute, znanstvenici također.
Ulice nema.
Milanković nema ama baš nikakve, ni posredne niti neposredne, veze sa zbivanjima u proteklom ratu.
Njega hrvatski nacionalisti neće zato što je Srbin. To svi znaju, a mnogi se prave da ne vide.
Pa makar ostali zatucani dovijeka.
Svijetu smo pokazali kako smo Europejci i trendi, poštujemo eto i srpsku baštinu u Hrvatskoj, a stvarnost živi u Dalju i sličnim mjestima.
Najlakši dio posla u normalizaciji bio je davanje nešto novaca za obnovu.
I tako vuk sit i ovce na broju. Svijetu smo pokazali kako smo Europejci i trendi, poštujemo eto i srpsku baštinu u Hrvatskoj, a stvarnost živi u Dalju i sličnim mjestima.
Ogorčeno protivljenje Milankoviću u Dalju proizvedeno je slijepom nacionalističkom indoktrinacijom koja je urodila teškim podjelama na „naše“ i „njihove“. Nema sredine, nema dodira, nema razumijevanja drugoga. Za to stanje koje predugo traje ponajmanje su krivi ratni stradalnici. Njih se drži u stanju hibernacije, politika se hrani njihovim jadom i ogorčenjem.
Premijerka Jadranka Kosor nema običaj izjašnjavati se o takvim stvarima. A ni lider opozicije Zoran Milanović.
Šutnja, nijekanje, nereagiranje onih koji imaju javni utjecaj hrana su svima koji se ponose svojom isključivošću.
Zato je pitanje pune reintegracije Milankovića (kao i brojnih drugih znanstvenika, umjetnika, sportaša) u hrvatski identitet i kulturu, u onom dijelu u kojemu mu rođenjem pripadaju, uz puno uvažavanje da je riječ o srpskim i svjetskim uglednicima, prije svega civilizacijsko pitanje. I test za Hrvatsku.
Na dan Milankovićeva rođenja, 28. svibnja ove godine, u Dalju je grupa znanstvenika potpisla inicijativu pod naziovm „Apel za odavanje zavičajnog priznanja akademiku Milutinu Milankoviću“. U njemu se Gradu Osijeku i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti predlaže da se na Rondelu slavnih učenika osječke gimnazije, uz Strossmayera, Ružičku i Preloga, postavi i Milankovićeva bista. Apel je supotpisao i hrvatski akademik Vladimir Paar, kojega je Centar u Dalju zamolio da se osobno založi da upravo Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti bude pokretač te inicijative. Milanković je bio dopisni član Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Svoju prvu knjigu objavio je u izdanju JAZU-a u Zagrebu. Paar, izvrstan poznavatelj Milankovićeva djela, nije odgovorio na dopis.
Dok se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, sveučilišta i druge najznačajnije institucije znanosti i kulture, uz političare i medije, javno ne založe za sve Milankoviće koje su zaboravili proteklih desetljeća, ili su šutke gledali kako im spomenici lete u zrak, kao u slučaju rodne kuće i spomenika Nikoli Tesli, kako nestaju iz udžbenika, ili im se ukidaju ulice, do tada nisu ispunili svoju javnu zadaću.
U korist hrvatske kulture.
Dalj neće ulicu s imenom Milutina Milankovića. Gospić neće da vrati obnovljeni Teslin spomenik na glavni trg.
To neće štetiti ni Milankoviću, niti Tesli. Oni odavno pripadaju cijelom svijetu. Dalj i Gospić bez njih ostaju provincija.
A s njima i Hrvatska.