U Hrvatskoj je počela neformalna predizborna kampanja. Datum nije objavljen, parlamentarni izbori dogodit će se u idućih nekoliko mjeseci. Na javnoj sceni povišena temperatura, glumljeni i pravi verbalni ratovi, mediji i društvene mreže preplavljeni petparačkim otkrićima spin-doktora sa svih strana – uobičajena je slika ovdašnje kao i svake druge pretkampanje.
Poslodavci i sindikati upućuju svoja, također uobičajena, pitanja i prijedloge svim stranama uoči izbora, tvrdeći da će upravo njihovi prijedlozi dovesti do poboljšanja ekonomskih i socijalnih prilika.
Ekonomski i društveni teoretičari predlažu, prepiru se, nadmudruju. Svega tu ima, od nuđenja Eldorada do doline suza.
Istodobno, u realnom životu građane muče druge brige – posao, plaće, mirovine, krediti, školovanje djece, zdravlje. Nije im bolje, ne čini im se niti da će uskoro biti. Od politike i političara su udaljeni, ne vjeruju im. Apatija je sveopća.
Činjenice prisnažuju takvom stanju - brojke su crne, makroekonomska situacija je nepovoljna, državne financije na rubu pucanja. Blagi povjetarci ne mijenjaju opću sliku.
Ankete najavljuju promjenu vlasti. S povremenim oscilacijama u brojkama, HDZ pretječe SDP.
U takvoj situaciji vladajuća se koalicija odlučila na svojevrsnu ofanzivu, nastojeći preokrenuti trendove. Ona se vodi na dva plana: uže-političkom i ekonomsko-socijalnom. U političkom nastupu vladajući se opredjeljuju za mobilizaciju javnosti na strahu od mogućeg povratka na vlast radikaliziranog HDZ-ea. Ovi potonji im za to daju jako mnogo argumenata.
Na drugoj, uže ekonomskoj razini, vlast je zamislila nizom akcija, od investicija do poticajnih mjera razne vrste nastojati postići neke, barem jednokratne, gospodarske rezultate. Nije to neka velika i zaokružena strategija, ali je očito zamišljena da po načelu ''zrno do zrna pogača'' donese neki boljitak a i ponešto glasova.
Međutim, i dalje se ne vidi cjeloviti sustav koji bi ukupnu ekonomiju države učinio propulzivnom. Ne vidi se promjena smjera, ne vide se dubinski zahvati. Do izbora ih neće ni biti.
Tako je upravo objavljen program 30 ključnih pripremljenih projekata vrijednih 1,2 milijarde kuna (više od 150 milijuna eura) koji bi trebali rezultirati s 4.500 novih radnih mjesta. Brojke su skromne, vladajući tvrde da je riječ o trendu koji je počeo još prošle godine – izravna strana ulaganja su se učetverostručila u proteklih godinu i nešto dana. Također, radi se o investicijama u značajne grane – prerađivačku i farmaceutsku industriju, u turizam. IT sektor već dulje vrijeme bilježi pozitivni rast. Tisuće malih tvrtki postiže milijunski izvoz, kvalificirajući se proizvodima visoke tehnološke složenosti. Racionalno upravljanje državnom imovinom – kronična boljka dosadašnje neorganizirane države – krenulo je s mrtve točke. U ekonomsku funkciju stavljeno je više od 50.000 tisuća državnih stanova i poslovnih prostora.
Također, Vlada se odlučila intervenirati i barem ublažiti teške posljedice zaduživanja građana u švicarskim francima, fiksirajući tečaj te valute. Donijela je i i mjere oprosta tzv. malih dugova najsiromašnijim građanima.
Država je u jednom području iskazala za naše prilike izvanrednu efikasnost i odgovornost. Riječ je o obnovi područja nastradalih poplavom prošle godine, pretežno u Slavoniji. Za vrijeme trajanja poplave država je ragirala brzo, pruživši pomoć u smještaju i svemu potrebnom svima u nevolji. U akcijma solidarnosti masovno su sudjelovali građani širom Hrvatske. Od 2.200 kuća kojima je bila potrebna obnova ili izgradnja nove do sada je završeno 1.593, a cijeli posao će biti dovršen do sredine ljeta. Najzaslužnija za taj posao, samozatajna ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak-Taritaš, jedna je od rijetkih u Vladi koja je s pokrićem mogla reći: ''Pokazali smo da nam se može vjerovati, što smo obećali to smo i napravili''.
Sanacija elementarne nepogode ne spada, naravno, u mjere ekonomske politike, već svjedoči o sposobnosti države . Na jednom se primjeru pokazalo da se, uz stručan i dobro organiziran rad, može postići rezultat.
Ovih nekoliko ohrabrujućih primjera iz prakse Milanovićeve Vlade samo su palijativa za teške probleme u kojima se Hrvatska našla. Neki neodoljivo mirišu na predizbornu demagogiju. Ali, ako su u interesu građana, treba ih pozdraviti. Međutim, i dalje se ne vidi cjeloviti sustav koji bi ukupnu ekonomiju države učinio propulzivnom. Ne vidi se promjena smjera, ne vide se dubinski zahvati. Do izbora ih neće ni biti.
Ovih je dana u Hrvatskoj boravio nobelovac za ekonomiju Joseph Stiglitz, kojemu je Splitsko sveučilište dodijelilo počasni doktorat. Sudjelovao je i na znastvenom skupu Izazovi Europe, zajedno s domaćim stručnjacima i predstavnicima vladajuće koalicije. Ne znamo jesu li ih dotakle njegove riječi: ''Zabrinjava činjenica da posljednju trećinu stoljeća većina građana stagnira u ekonomskom pogledu, dok se oni na vrhu stalno bogate''. Mijenjajte poreznu politiku, sankcionirajte banke, ograničite zaduživanje u stranoj valuti, ne oslanjajte se isljučivo na štednju – jednostavne Stiglitzove preporuke ostale su bez odjeka.
Ipak, Hrvatska je puna mogućnosti. Ne šalim se. Eto, potpredsjednik Vlade Branko Grčić upravo je objavio da Hrvatska u petak izlazi iz recesije.