Šaškor: Fratellanza e unita

Vjernici na stationu Koševo tokom posjete Pape Franje

Bratstvo i jedinstvo – fratellanza e unita – baš se tim riječima papa Franjo obratio prisutnima u Nabiskupskom centru za mlade Ivan Pavao II u Sarajevu.

Simpatični se prevoditelj malo zbunio i ušeprtljao, ali je ipak preveo taj izraz, tako poznat na ovim prostorima.

Ne zagovaram nategnute i pojednostavljene povijesne paralele, ali bljesak sjećanja bio je neodoljiv.

Sve što je rimski papa izgovorio u Sarajevu bio je jedan veliki i pomalo deja vu apel – za mir, dijalog, bratstvo ljudi, naroda i vjera.

Osobito je bio dojmljiv njegov susret u katedrali s katoličkim svećenicima, žrtvama logora iz posljednjeg rata. Pamćenje i praštanje bila je papina poruka u toj prilici.

Pozivanje na prevladavanje netrpeljivosti u ime bratstva ljudi središnje je mjesto papinih istupa. ''Ona osoba, onaj narod kojega sam dosad doživljavao kao neprijatelja, zapravo ima isto lice kao ja, moje srce, moju dušu.. Istinska bi pravednost bila činiti toj osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu''. U nedjelju, na Angelusu u Rimu, po povratku iz Sarajeva, papa je ponovio svoju metaforu o Sarajevu kao o Jeruzalemu Zapada i izravno govorio o cilju svoje misije: ''U nedavnoj prošlosti (Sarajevo) je postao simbol ratnog razaranja. Sada je u tijeku lijepi proces pomirenja i prije svega sam zbog toga išao tamo: kako bih podupro miran suživot različitih naroda; to je naporan, težak, ali i moguć put!''.

Bosna i Hercegovina bila je proteklog vikenda poprište ohrabrujućih slika. Čak su i političari nastojali ostaviti dojam ozbiljne privrženosti napretku i razumijevanju. Papa je razoružao politikanska priželjkivanja s raznih strana kako je došao podržati sasvim određena politička viđenja. Jasno je da poglavar jedne od najvećih svjetskih konfesija u posjet nekoj zemlji dolazi s univerzalnim porukama. Politički kontekst se ne zaboravlja, ali polazište je šira slika.

Papa Franjo je za svoje posjete Evropi do sada izabrao Tursku, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. U Strasbourgu je prošle godine održao sjajan govor u Evropskom parlamentu. Obilazi zemlje s periferije Evrope, bremenite problemima i s manjinskim katoličkim stanovništvom, a u središtu Evrope snažno kritički ukazuje na njezine slabosti. Poruka je jasna – podrška priključenju tih zemalja Evropi, smanjivanje nestabilnosti, osnaživanje katoličkih zajednica i poticanje međuvjerskog dijaloga.

Papa u centru za mlade

Iz Sarajeva će se pamtiti i papina osuda ratova i svjetske trgovine oružjem kao motiva izazivanja oružanih sukoba. U avionu na povratku u Rim je pojasnio: ''Uvijek ima dvoličnosti. Zato sam rekao da nije dovoljno govoriti o miru: mir se mora stvarati! A onaj tko govori samo o miru a ne stvara mir je u proturječnosti; a tko pak govori o miru a podupire rat – primjerice prodajom oružja – je licemjer".

U Hrvatskoj je papin posjet Bosni i Hercegovini popraćen s iznimnim zanimanjem, uz izravan televizijski prijenos. Reakcije vjernika očekivano su veoma pozitivne. Pozitivno je reagirala i laička javnost. Katolička crkva u Hrvatskoj teško se može svrstati među šampione ekumenizma, tolerancije i brige za druge i drugačije. Ovom prigodom crkvena je hijerahija suzbila svoj radikalni diskurs i nacionalni patos. Tek ostaje da se vidi što će od papinih poruka Kaptol usvojiti u svom svakodnevnom djelovanju.

Hoće li doći do revizije sramotnog crkvenog stava o ćirilici u Vukovaru? Hoće li prestati podupirati Kordiće i slične? Hoće li neki njezini biskupi i dalje zazivati novu ''Oluju'' protiv legalno izabrane vlasti i nazivati je ''nenarodnom'' i ''nacističkom''? Hoće li podržavati nasilne prosvjednike protiv vlasti, a krajnje suzdržanu intervenciju policije uspoređivati s Auschwitzom? Hoće li biskupi i dalje sudjelovati u nečemu što se naziva ''Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem'' u kojemu ekscentrični desničari inkvizitorski presuđuju bivšim predsjednicima, ministrima, manjinskim liderima, čelnicima nevladinih udruga, i to za nacionalnu izdaju? I kakvo uporište u porukama aktualnog pape imaju takva javna djelovanja visokih prelata Katoličke crkve u Hrvatskoj?

Što će ostati iz posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini, u samoj BiH i šire u regiji?

Tolerantni i dobronamjerni očvrsnut će u svojoj predanosti miru i razumijevanju, oni drugi su zašutjeli barem nekoliko dana.

Ne vjerujemo u čuda, ali im se nadamo.