U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakvi su interesi Rusije u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za Bliski istok i Balkan iz Ljubljane, i Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banjaluke.
Bilo je riječi o tome u čemu su razlike u pristupu Bosni i Hercegovini između Vašingtona i Brisela, s jedne strane, i Moskve, s druge strane, o zalaganju Moskve da predstavnici međunarodne zajednice odu iz Bosne i Hercegovine, zašto ruski ambasador u Bosni i Hercegovini veoma često ističe da postoji velika podudarnost stavova Rusije i Republike Srpske, zašto je Dodik išao u Moskvu na kongres Putinove stranke Jedinstvana Rusija, da li se Rusija protivi da Bosna i Hercegovina uđe u NATO, o ruskim investicijama u Republici Srpskoj, kao i o tome da li bi Rusija priznala Republiku Srpsku kao državu, ako bi se ona izdvojila iz Bosne i Hercegovine i proglasila nezavisnost.
Zijad Bećirović: Rusija, kao velika sila, zainteresirana je za svaki dio svijeta. Svoj interes za Balkan ona je pojačala nakon dolaska Putina na vlast 2000. godine. To se može povezati sa ruskom strategijom da obezbijedi izlazak u Sredozemlje, a Jadran je dio Sredozemlja. Prije nekoliko godina u Sredozemlju su održane vježbe ruskih oružanih snaga, što je simbolički označilo povratak Rusije u to područje.
Zijad Bećirović: U Bosni i Hercegovini se prelamaju interesi velikih sila, prije svega kada je NATO u pitanju. Cilj Rusije je da uspori, a u krajnjem slučaju, ukoliko bi to bilo moguće, i onemogući ulazak Bosne i Hercegovine u NATO pakt. Rusija bi željela osetizaciju Bosne i Hercegovine, da se s njom desi nešto slično onome što se desilo sa Južnom Osetijom.
Miloš Šolaja: Tačno je da Rusija traži izlaz na topla mora preko Jadrana. Za vrijeme bivše Jugoslavije bilo je nekoliko pokušaja da se Rusija čvršće stacionira u našoj zemlji. Sada se ta vjekovna težnja ruskih geostratega ostvaruje pojačanim ekonomskim, političkim i kulturnim prisustvom Rusije na ovom području. Činjenica je da prostor Zapadnog Balkana nije dovršen u
integracionom smislu jer sve zemlje tog područja nisu u NATO paktu, niti u Evropskoj uniji. To otvara prostor Rusiji koja nastoji da to iskoristi u cilju jačanja svog političkog prisustva. U ostvarivanju svojih ciljeva Rusija igra i na kartu slovenskog identiteta, s obzirom da je u većini država Zapadnog Balkana značajno prisutan slovenski element, a u nekima i pravoslavni. Što se tiče Bosne i Hercegovine Rusija je zainteresovana za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali ipak mnogo manje nego za Srbiju koja je ključna geopolitička teritorija jugoistoka Evrope preko koje idu svi mogući koridori.
Zijad Bećirović: Ponašanje Rusije prema Bosni i Hercegovini je pragmatično. O tome najbolje govori podatak koji sam nedavno dobio iz pouzdanih izvora da je prije nekoliko godina Rusija pokušala da uspostavi vezu sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, što i ne iznenađuje jer je Rusija 2006. godine postala posmatrač u Organizaciji islamske konferencije. S druge strane, u Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini Rusija se suprodstavlja Zapadu. Bosna i Hercegovina je postala poligon gdje dolazi do konfrontacije
između Rusije i Zapada. Rusija posmatra Bosnu i Hercegovinu kao zbir dva entiteta, a ne kao državu sa jedinstvenim prostorom. Ona traži odlazak Ureda visokog predstavnika iako je jasno da se ta institucija ne može ukinuti dok imamo ovakav Dejtonski sporazum. Bez korjenite ustavne promjene ne može doći do ukidanja Ureda visokog predstavnika, bez obzira što bi to neki željeli. Ustavne promjene se blokiraju i zbog toga da Bosna i Hercegovina ne bi ušla u NATO. Zahtjev NATO pakta je da Bosna i Hercegovina ima jednog predsjednika koji je i zapovjednik oružanih snaga. Ovo sadašnje tročlano Predsjedništvo, u kome se svakih osam mjeseci mijenja predsjedavajući i u kome je veoma teško postići konsenzus, neprihvatljivo je za NATO pakt. Zato se, kao što sam rekao, i blokiraju ustavne promjene. Uostalom, ako bi Bosna i Hercegovina ušla u NATO pakt automatski bi prestale priče o njenom statusu i disolucija bi postala čista politička utopija.
Miloš Šolaja: Mi smo često zarobljenici hladnoratovske koncepcije međunarodnih odnosa. U dokumentu o ruskoj spoljnoj politici decidno piše da je hladni rat završen i da međunarodne odnose treba zasnivati na ekonomskim, političkim, kulturnim, tehnološkim i svim drugim elementima. Kao što
vidimo, Rusija nigdje ne zvecka oružjem. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, ne mislim da Rusija vodi posebne politike prema entitetima, to nije ni u interesu ruskog biznisa. Što se tiče Ureda visokog predstavnika, Rusija se vrlo princpijelno zalaže za njegov odlazak. Ured visokog predstavnika je ad hoc institucija Dejtonskog sporazuma sa limitiranim rokom trajanja. Niko, doduše, nije propisao datum njegovog odlaska, ali zanimljivo je da od Pedija Ešdauna pa nadalje svaki visoki predstavnik sebe naziva posljednjim, ali oni nikakao da odu. Tek sada, kada je došao specijalni predstavnik Evropske unije, nazire se mogućnost njegovog odlaska. Upravo tu je Rusija odigrala veliku ulogu. Ne treba se čuditi što jedna moća zemlja kao što je Rusija želi da se više pita u Evropi. To što ona sada radi ne čini to ni radi Bosne i Hercegovine, ni radi Republike Srpske, nego da utvrdi svoje prisustvo na Balkanu i ostvari svoju geopolitičku težnju da bude što bliže toplim morima.
Trokut Moskva-Beograd-Banjaluka
Zijad Bećirović: Naravno da je to neobično. Uostalom mnogi ambasadori vrlo često posjećuju Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, što baš i nije običaj u drugim zemljama, a gospodin Harčenko često odlazi u Banjaluku. Tačno je da su stavovi koje iznosi gospodin Harčenko slični stavovima Republike Srpske. Rusija podržava težnje Republike Srpske za što većom samostalnošću jer ona želi da Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju kao zbir dvije pseudodržave. Takva država bi sutra omogućila nezavisnost Republike Srpske. Da bi se ti planovi ostvarili mora se eliminirati Ured visokog predstavnika. Brisel i Vašington bi željeli vidjeti drugačije strukturiranu državu za razliku od Moskve koja ne želi nikakvu drugu Bosnu i Hercegovinu, osim postojeće.
Miloš Šolaja: Tačno je da Harčenko relativno često boravi u Banjaluci, ali oni kojima to smeta zaboravljaju da u Banjaluci postoje kancelarije ambasada SAD, Velike Britanije, Njemačke i Francuske, kao i konzulati Srbije, Hrvatske, Austrije i Slovenije. Postavlja se onda pitanje ko je više u Banjaluci - oni koji su stalno tu ili onaj koji često dolazi. Da ste vi ambasador i da vaša zemlja ima velike investicije u Republici Srpskoj sigurno biste česće ovdje dolazili. Nema ništa čudno u tome što Republika Srpska dijeli zajedničke stavove sa Rusijom u pogledu Dejtonskog sporazuma, Ureda Visokog predstavnika i budućnosti Bosne i Hercegovine. Zar i turski ministar inostranih poslova ne dolazi u Sarajevo, pa rukovodstvo Federacije Bosne i Hercegovine ili jedan njegov dio kaže da se slaže sa njegovim pogledima. Sve je to politički legitimno i sve je to borba interesa. Uostalom, ambasador Harčenko je u Istambulu rekao da Rusija i Turska imaju sjajne donose i da se o svemu konsultuju. Izgleda da se mi ne slažemo oko onoga oko čega se veliki slažu. I još nešto. Ma kakav raspored snaga bio, međunarodna zajednica neće moći silom mijenjati ustav Bosne i Hercegovine. On može da bude samo onakav kakvim ga žele građani u okviru principa na kojima je postavljena Bosna i Hercegovina. Priželjkivanja da će međunarodna zajednica sutra poništiti entitete daleko su od realnosti i samo odugovlače konačno rješenje.
Zijad Bećirović: Međunarodna saradnja političkih partija nije sporna. Na tom kongresu su bili i drugi političari iz regije, na primer, Tomislav Nikolić iz Srbije. Druga je stvar što se pretjeruje u naglašavanju značaja prisustva Milorada Dodika na tom kongresu. Sporno je to što Rusija želi da iz Bosne i Hercegovine ode Ured Visokog predstavnika koji je dio njene unutrašnje strukture. Taj ured ne može da ode dok se ne izvrše ustavne promjene koje Rusija ne želi.
Miloš Šolaja: Sasvim je sigurno da predsjednik Dodik i Savez nezavisnih socijaldemokrata ne bi bili na kongresu u Moskvi da nisu bili pozvani. Znamo
Rusija za cjelovitu BiH
Zijad Bećirović: Naravno da to ne odgovora Rusiji i ona na svaki način pokušava usporiti, a u krajnjoj instanci i onemogućiti ulazak Bosne i Hercegovine u NATO pakt. I naravno da nije slučajno što političari iz Banjaluke insitiraju da građani Republike Srpske o tome glasaju na referendumu, mada do prije nekoliko godina niko nije dovodio u pitanje članstvo Bosne i Hercegovine u tom vojnom savezu. To je posljedica djelovanja trokuta: Moskva- Beograd-Banjaluka.
Miloš Šolaja: Mislim da bi Rusija u principu prihvatila tu činjenicu, ako bi do toga došlo. Uostalom, svi dokumenti koje su do sada usvojeni govore da je Bosna i Hercegovina na tom putu. Na kraju krajeva, niko se nije protivio predaji zahtjeva za pristupanje Akcionom planu za članstvo u NATO paktu, što je prva stepenica za ulazak u ovu organizaciju. Sa druge strane, NATO je od 1995. godine prisutan u mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini, a posljednih godina djeluje u kombinaciji sa EUFOR-om. Ne treba zaboraviti ni činjenicu
da Bosna i Hercegovina ima oko hiljadu i nešto kilometara granice sa Hrvatskom, a to je granica sa NATO paktom. Ako je neko očekivao da će Rusija reći da podržava pristupanje Bosne i Hercegovine tom vojnom savezu, onda zaista ništa ne zna o međunarodnim odnosima, ali je sigurno da Rusija ima razumijevanja za situaciju u kojoj je se nalazi Bosna i Hercegovina, pa i Republika Srpska. Činjenica je takođe da u Republici Srpskoj postoji i anti-NATO retorika, ali trebalo bi pogledati šta je njen uzrok. Rekao bih da je ona više uslovljena unutrašnjim razlozima nego protivljenjem NATO paktu kao organizaciji. Recimo, izjava prethodnog generalnog sekretara ove organizacije, Jap de Hop Shefera, koji je rekao da će NATO tražiti da se izvrše ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, u Banjaluci je protumačena kao zahtjev za gašenjem entiteta. Ako tako nešto bude tražio, NATO će teško imati podršku u Republici Srpskoj. Međutim, ukoliko bi se odnosi u Bosni i Hercegovini regulisali na dejtonskim principima, vjerujem da više ne bismo imali retoriku te vrste.
Zijad Bećirović: Gašenje Ureda visokog predstavnika bez promjene ustavne i teritorijalne strukture Bosne i Hercegovine značilo bi u izvjesnom smislu trijumf ruske geopolitike na Balkanu. To bi moglo dovesti do isključivanja Bosne i Hercegovine iz evroatlantskog pojasa. U tom kontekstu treba gledati i diskusije o vojnoj imovini, kao i o pitanju kapaciteta Predsjedništva da bude vrhovni komandant oružanih snaga. Blokiranjem rješavanja ovih pitanja onemogućava se integracija Bosne i Hercegovine u NATO pakt bez obzira na sve dosadašnje sporazume kojima se je ona približila tom vojnom savezu. Sve je to povezano i sa raspravom oko formiranja Vijeća ministara gdje Dodik pokušava postaviti svog čovjeka za ministra inostranih poslova koji, pored Predsjedništva i premijera, ima značajnu ulogu u procesu približavanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji i NATO paktu. Dodik vjeruje da bi njegov čovjek na toj poziciji mogao dosta učiniti na usporavanju integracije Bosne i Hercegovine u NATO pakt.
Miloš Šolaja: Mislim da gospodin Bećirović nije u pravu kad govori o ministru inostranih poslova. Na posljednjem sastanku u Brčkom nije zapelo oko ministra nego oko jednog od zamjenika ministra inostranih poslova. To mjesto su tražila dva HDZ-a. Inače, Dodik je na tom sastanku, uz određene kompromise, odustao od zahtjeva za mjestom ministra inostranih poslova.
Miloš Šolaja: Pitanje je hipotetičko, ali mislim da u ovom trenutku ne bi. Predstavnici Rusije daju jasne izjave da su za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu u okvirima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Mislim da Rusija time ne bi mnogo dobila ni u geostrateškom, ni u geopolitičkom smislu, njen interes je, ponavljam, cijela Bosna i Hercegovina.
Zijad Bećirović: Mislim da Rusija ne bi priznala Republiku Srpsku, ali stvar je u tome da taj entitet nema teritorijalnog kontinuiteta. Distrikt Brčko dijeli Republiku Srpsku na dva dijela tako da bilo kakvi planovi o stvaranju neke nove države na teritoriji Bosne i Hercegovine ne dolaze u obzir.
Bilo je riječi o tome u čemu su razlike u pristupu Bosni i Hercegovini između Vašingtona i Brisela, s jedne strane, i Moskve, s druge strane, o zalaganju Moskve da predstavnici međunarodne zajednice odu iz Bosne i Hercegovine, zašto ruski ambasador u Bosni i Hercegovini veoma često ističe da postoji velika podudarnost stavova Rusije i Republike Srpske, zašto je Dodik išao u Moskvu na kongres Putinove stranke Jedinstvana Rusija, da li se Rusija protivi da Bosna i Hercegovina uđe u NATO, o ruskim investicijama u Republici Srpskoj, kao i o tome da li bi Rusija priznala Republiku Srpsku kao državu, ako bi se ona izdvojila iz Bosne i Hercegovine i proglasila nezavisnost.
Omer Karabeg: U kojoj mjeri je Rusija, kao velika sila, zainteresovana za Bosnu i Hercegovinu?
Zijad Bećirović: Rusija, kao velika sila, zainteresirana je za svaki dio svijeta. Svoj interes za Balkan ona je pojačala nakon dolaska Putina na vlast 2000. godine. To se može povezati sa ruskom strategijom da obezbijedi izlazak u Sredozemlje, a Jadran je dio Sredozemlja. Prije nekoliko godina u Sredozemlju su održane vježbe ruskih oružanih snaga, što je simbolički označilo povratak Rusije u to područje.
Omer Karabeg: A gdje je tu Bosna i Hercegovina?
Rusija bi željela osetizaciju BiH, da se s njom desi nešto slično onome što se desilo sa Južnom Osetijom.
Miloš Šolaja: Tačno je da Rusija traži izlaz na topla mora preko Jadrana. Za vrijeme bivše Jugoslavije bilo je nekoliko pokušaja da se Rusija čvršće stacionira u našoj zemlji. Sada se ta vjekovna težnja ruskih geostratega ostvaruje pojačanim ekonomskim, političkim i kulturnim prisustvom Rusije na ovom području. Činjenica je da prostor Zapadnog Balkana nije dovršen u
U ostvarivanju svojih ciljeva Rusija igra i na kartu slovenskog identiteta, s obzirom da je u većini država Zapadnog Balkana značajno prisutan slovenski element, a u nekima i pravoslavni.
integracionom smislu jer sve zemlje tog područja nisu u NATO paktu, niti u Evropskoj uniji. To otvara prostor Rusiji koja nastoji da to iskoristi u cilju jačanja svog političkog prisustva. U ostvarivanju svojih ciljeva Rusija igra i na kartu slovenskog identiteta, s obzirom da je u većini država Zapadnog Balkana značajno prisutan slovenski element, a u nekima i pravoslavni. Što se tiče Bosne i Hercegovine Rusija je zainteresovana za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali ipak mnogo manje nego za Srbiju koja je ključna geopolitička teritorija jugoistoka Evrope preko koje idu svi mogući koridori.
Zijad Bećirović: Ponašanje Rusije prema Bosni i Hercegovini je pragmatično. O tome najbolje govori podatak koji sam nedavno dobio iz pouzdanih izvora da je prije nekoliko godina Rusija pokušala da uspostavi vezu sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, što i ne iznenađuje jer je Rusija 2006. godine postala posmatrač u Organizaciji islamske konferencije. S druge strane, u Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini Rusija se suprodstavlja Zapadu. Bosna i Hercegovina je postala poligon gdje dolazi do konfrontacije
Rusija posmatra Bosnu i Hercegovinu kao zbir dva entiteta, a ne kao državu sa jedinstvenim prostorom.
između Rusije i Zapada. Rusija posmatra Bosnu i Hercegovinu kao zbir dva entiteta, a ne kao državu sa jedinstvenim prostorom. Ona traži odlazak Ureda visokog predstavnika iako je jasno da se ta institucija ne može ukinuti dok imamo ovakav Dejtonski sporazum. Bez korjenite ustavne promjene ne može doći do ukidanja Ureda visokog predstavnika, bez obzira što bi to neki željeli. Ustavne promjene se blokiraju i zbog toga da Bosna i Hercegovina ne bi ušla u NATO. Zahtjev NATO pakta je da Bosna i Hercegovina ima jednog predsjednika koji je i zapovjednik oružanih snaga. Ovo sadašnje tročlano Predsjedništvo, u kome se svakih osam mjeseci mijenja predsjedavajući i u kome je veoma teško postići konsenzus, neprihvatljivo je za NATO pakt. Zato se, kao što sam rekao, i blokiraju ustavne promjene. Uostalom, ako bi Bosna i Hercegovina ušla u NATO pakt automatski bi prestale priče o njenom statusu i disolucija bi postala čista politička utopija.
Miloš Šolaja: Mi smo često zarobljenici hladnoratovske koncepcije međunarodnih odnosa. U dokumentu o ruskoj spoljnoj politici decidno piše da je hladni rat završen i da međunarodne odnose treba zasnivati na ekonomskim, političkim, kulturnim, tehnološkim i svim drugim elementima. Kao što
Kad je riječ o BiH, ne mislim da Rusija vodi posebne politike prema entitetima, to nije ni u interesu ruskog biznisa.
vidimo, Rusija nigdje ne zvecka oružjem. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, ne mislim da Rusija vodi posebne politike prema entitetima, to nije ni u interesu ruskog biznisa. Što se tiče Ureda visokog predstavnika, Rusija se vrlo princpijelno zalaže za njegov odlazak. Ured visokog predstavnika je ad hoc institucija Dejtonskog sporazuma sa limitiranim rokom trajanja. Niko, doduše, nije propisao datum njegovog odlaska, ali zanimljivo je da od Pedija Ešdauna pa nadalje svaki visoki predstavnik sebe naziva posljednjim, ali oni nikakao da odu. Tek sada, kada je došao specijalni predstavnik Evropske unije, nazire se mogućnost njegovog odlaska. Upravo tu je Rusija odigrala veliku ulogu. Ne treba se čuditi što jedna moća zemlja kao što je Rusija želi da se više pita u Evropi. To što ona sada radi ne čini to ni radi Bosne i Hercegovine, ni radi Republike Srpske, nego da utvrdi svoje prisustvo na Balkanu i ostvari svoju geopolitičku težnju da bude što bliže toplim morima.
Trokut Moskva-Beograd-Banjaluka
Omer Karabeg: Ruski ambasador u Bosni i Hercegovini, Aleksandar Bocan Harčenko, vrlo često gostuje u Banjaluci i sastaje sa rukovodstvom Republike Srpske. On kaže da postoji velika podudarnost stavova Rusije i Republike Srpske.
Moskva želi nepostojeću državu što je strategije dogovorena u trokutu Moskva-Beograd-Banjaluka. Slijedeći tu strategiju pojedini političari iz RS, prije svega njen predsjednik, govore da ljudi u BiH ne mogu živjeti zajedno.
Zijad Bećirović
Moskva, dakle, želi nepostojeću državu što je strategije dogovorena u trokutu Moskva-Beograd-Banjaluka. Slijedeći tu strategiju pojedini političari iz Republike Srpske, prije svega njen predsjednik, govore da ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu živjeti zajedno. To nije tačno. Ako ljudi iz Bosne i Hercegovine, različite etničke pripadnosti, mogu živjeti zajedno u Beču, Berlinu ili Njujorku, zašto ne bi zajedno mogli živjeti u Bosni i Hercegovini.Zar i turski ministar inostranih poslova ne dolazi u Sarajevo, pa rukovodstvo FBiH ili jedan njegov dio kaže da se slaže sa njegovim pogledima.
Omer Karabeg: Kako gledate na činjenicu da jačaju veze između Stranke nezavisnih socijaldemokrata, vladajuće partije u Republici Srpskoj, i Jedinstvene Rusije, partije na čijem čelu je Putin? Milorad Dodik je nedavno prisustvovao kongresu te stranke u Moskvi.
Zijad Bećirović: Međunarodna saradnja političkih partija nije sporna. Na tom kongresu su bili i drugi političari iz regije, na primer, Tomislav Nikolić iz Srbije. Druga je stvar što se pretjeruje u naglašavanju značaja prisustva Milorada Dodika na tom kongresu. Sporno je to što Rusija želi da iz Bosne i Hercegovine ode Ured Visokog predstavnika koji je dio njene unutrašnje strukture. Taj ured ne može da ode dok se ne izvrše ustavne promjene koje Rusija ne želi.
Miloš Šolaja: Sasvim je sigurno da predsjednik Dodik i Savez nezavisnih socijaldemokrata ne bi bili na kongresu u Moskvi da nisu bili pozvani. Znamo
Miloš Šolaja
da je predsjednik Jedinstvene Rusije Putin, sadašnji premijer, a vjerovatno i budući predsjednik te zemlje, najmoćniji čovjek u Rusiji. Vladimir Putin je i predsjednik Nadzornog odbora ruske državne kompanije Zarubežnjeft koja je privatizovala sve pogone naftne industrije u Republici Srpskoj, a u rukovodstvu te kompanije su mnogi ljudi bliski Putinu. Sigurno je da jačanja rafinerije u Brodu doprinosi jačanju Bosne i Hercegovine. Jer ako je proizvodnja nafte u toj rafineriji sa 1.200.000 porasla na 3.000.000 tona onda će cijela Bosna i Hercegovina od toga imati koristi, ne samo Republika Srpska. U tom smislu treba posmatrati politiku Rusije prema Bosni i Hercegovini, u njenom fokusu je cijela zemlja.Rusija za cjelovitu BiH
Omer Karabeg: Vratimo se pitanju članstva Bosne i Hercegovine u NATO paktu. Vi, gospodine Bećiroviću, tvrdite da se Rusija tome snažno protivi?
Rusija na svaki način pokušava usporiti, a u krajnjoj instanci i onemogućiti ulazak Bosne i Hercegovine u NATO pakt. I naravno da nije slučajno što političari iz Banjaluke insitiraju da građani Republike Srpske o tome glasaju na referendumu.
Miloš Šolaja: Mislim da bi Rusija u principu prihvatila tu činjenicu, ako bi do toga došlo. Uostalom, svi dokumenti koje su do sada usvojeni govore da je Bosna i Hercegovina na tom putu. Na kraju krajeva, niko se nije protivio predaji zahtjeva za pristupanje Akcionom planu za članstvo u NATO paktu, što je prva stepenica za ulazak u ovu organizaciju. Sa druge strane, NATO je od 1995. godine prisutan u mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini, a posljednih godina djeluje u kombinaciji sa EUFOR-om. Ne treba zaboraviti ni činjenicu
Ako je neko očekivao da će Rusija reći da podržava pristupanje BiH tom vojnom savezu, onda zaista ništa ne zna o međunarodnim odnosima, ali je sigurno da Rusija ima razumijevanja za situaciju u kojoj je se nalazi BiH, pa i RS.
da Bosna i Hercegovina ima oko hiljadu i nešto kilometara granice sa Hrvatskom, a to je granica sa NATO paktom. Ako je neko očekivao da će Rusija reći da podržava pristupanje Bosne i Hercegovine tom vojnom savezu, onda zaista ništa ne zna o međunarodnim odnosima, ali je sigurno da Rusija ima razumijevanja za situaciju u kojoj je se nalazi Bosna i Hercegovina, pa i Republika Srpska. Činjenica je takođe da u Republici Srpskoj postoji i anti-NATO retorika, ali trebalo bi pogledati šta je njen uzrok. Rekao bih da je ona više uslovljena unutrašnjim razlozima nego protivljenjem NATO paktu kao organizaciji. Recimo, izjava prethodnog generalnog sekretara ove organizacije, Jap de Hop Shefera, koji je rekao da će NATO tražiti da se izvrše ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, u Banjaluci je protumačena kao zahtjev za gašenjem entiteta. Ako tako nešto bude tražio, NATO će teško imati podršku u Republici Srpskoj. Međutim, ukoliko bi se odnosi u Bosni i Hercegovini regulisali na dejtonskim principima, vjerujem da više ne bismo imali retoriku te vrste.
Gašenje Ureda visokog predstavnika bez promjene ustavne i teritorijalne strukture BiH značilo bi u izvjesnom smislu trijumf ruske geopolitike na Balkanu.
Miloš Šolaja: Mislim da gospodin Bećirović nije u pravu kad govori o ministru inostranih poslova. Na posljednjem sastanku u Brčkom nije zapelo oko ministra nego oko jednog od zamjenika ministra inostranih poslova. To mjesto su tražila dva HDZ-a. Inače, Dodik je na tom sastanku, uz određene kompromise, odustao od zahtjeva za mjestom ministra inostranih poslova.
Omer Karabeg: Da li bi Rusija priznala Republiku Srpsku kao državu, ukoliko bi se njeni stanovnici na referendumu opredijelili za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine?
Mislim da u ovom trenutku Rusija ne bi priznala RS, ako bi se ona otcijepila od BiH. Predstavnici Rusije daju jasne izjave da su za cjelovitu BiH u okvirima Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Zijad Bećirović: Mislim da Rusija ne bi priznala Republiku Srpsku, ali stvar je u tome da taj entitet nema teritorijalnog kontinuiteta. Distrikt Brčko dijeli Republiku Srpsku na dva dijela tako da bilo kakvi planovi o stvaranju neke nove države na teritoriji Bosne i Hercegovine ne dolaze u obzir.