U kolektivnim centrima u BiH, 22 godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, još uvijek živi više od 7.000 ljudi. Njihovo zatvaranje predviđeno je do 2020. godine. Sadašnji stanovnici dobiće socijalne stanove u okviru projekta koji se finansira iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope.
U montažnim kućama sagrađenim prije 21 godinu još jednu zimu će provesti stanovnici kolektivnog centra u Tešnju. Oni žive u teškim uslovima, pritisnuti bijedom svake vrste. U ovom naselju sa dvadesetak oronulih jednospratnica stanuju raseljeni sa područja Doboja i Teslića, kao i druge siromašne osobe. Među njima su Hedija Mrkonjić i Zejna Kamarić.
„Ovo stvarno više nije za stanovat'. Žohari hodaju. Ništa ne valja to gore, ba. Uniđi pa vidi, sve istruhlo.“ – govori Hedija.
„Idem po kantejnerima, 120 maraka imam, dok kupim drva, dok platim ljekove, ja nemam šta da jedem. Ja i čo'ek sami, čo'ek mi bolestan, eno ga u kući, bolesnik plućni", dodaje Zejna.
Za godinu dana ovi ljudi trebali bi da dobiju novi smještaj u zgradi za socijalno stanovanje u tešanjskom naselju Medakovo koja će imati 21 stan. Tu je predviđen smještaj za 65 osoba. Vrijednost građevinskih radova je oko 900.000 maraka. Lokalna vlast je osigurala zemljište i potrebnu infrastrukuru. Na spisku budućih stanara su Aida Hadžiedhemović i Nermin Golub.
„Težak život. Na deponiju se ide da se danas preživi. Težak. Tako je nama ovdje svima u naselju. Svima. Niko ne živi bolje. Svi živimo isto. Živiš kako znaš i umiješ, da danas doneseš kruha. Dvoje djece školujem, 26 maraka doplatka imam, od tog živim.“
„Ne moremo reći da nam nekad ne dadnu za struju i za tu hranu, al' to je minimalno, to je sitno, nekih pedeset maraka, nekad sedamdeset, nekad stotinu. Ne merete vi od toga preživit'. Da ljudi imaju neki pos'o, da imaju nešto, da imaju od čega da žive, a ne ih samo uselit'. Znači, dajte ljudima pos'o, da nešto rade, da imaju danas, sutra, ti ljudi od čega da žive, da školuju svoju djecu, da mogu struju plaćat', hranu, vodu, svašta nešto. A ne samo tako nas naselit' u kuću", smatra Nermin.
Izgradnja socijalnih stanova u Tešnju započela je okviru „Projekta zatvaranja kolektivnih centara i alternativnog smještaja - CEB II” koji se finansira iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope.
Prema podacima državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u 121 kolektivnom centru u BiH živi 7.200 osoba. Nakon dobijanja stanova oni će imati nejednaka prava jer se u BiH primjenjuju različiti entitetski i kantonalni zakoni o socijalnoj zaštiti.
Nurđehan Šahinović, kantonalni ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice, kaže da se pokušava riješiti to pitanje.
„Vlada ZD Kantona ima zakon o socijalno neprofitnom stanovanju. Pripremamo način finansiranja odnosno sufinansiranja stanarina, onoga svega što ide za korisnike koji neće moći ni to da plate. Mislim da ćemo u toku ove godine mi završiti tu odluku, potpisati i da ćemo biti spremni kada oni budu ušli ovdje da sufinansiramo te dijelove koje oni ne mogu finansirati. Inače, stanovi i zgrada komplet će biti vlasništvo Općine. Korisnici stanova će morati plaćati stanarinu, koja će biti simbolična. Onima koji ne mogu ni tu simboličnu stanarinu plaćati, mi ćemo to sufinansirati", kaže Šahinović.
Projekat zatvaranja kolektivnih centara se provodi u 45 gradova i opština u BiH. Planirana je izgradnja 82 objekta sa oko 2.600 socijalnih stanova. Zatvaranje kolektivnih centara u BiH predviđeno je do 2020. godine, kaže Edina Imamović iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
„Trenutno je u Bosni i Hercegovini potpisano pet ugovora za izvođenje pet zgrada. Prvi objekat je bio Derventa, to je Gerijatrijski centar, drugi u Maglaju, ZDK, zatim u općini Modriča, jedan potprojekat, gdje se grade 22 stambene jedinice. Nakon toga Foča, zgrada sa 20 stambenih jedinica. Dakle, ovo je peti projekat, odnosno početak izgradnje pete zgrade u Bosni i Hercegovini u okviru ovog projekta. Generalno, do kraja ove godine, mi smo već planirali i proveli procedure za izgradnju 450 stanova u jedanaest zgrada", navodi Imamović.
Izgradnjom socijalnih stanova, međutim, bit će riješen tek jedan od problema s kojim se suočavaju stanovnici kolektivnih centara u BiH, koji danas većinom žive u uslovima ispod granice ljudskog dostojanstva.