Prijeratni građevinski giganti u BiH su na koljenima. Radnici gladuju i štrajkuju, novi vlasnici krčme imovinu firmi, a veliki građevinski poslovi dodjeljuju se stranim kompanijama. Za propast, radnici krive vlasti. Dozvolile su da se ugase građevinska preduzeća u kojima je nekada radilo i po nekoliko hiljada radnika širom svijeta.
Sa nepunih sedamnaest godina Džafer Bogučanin počeo je raditi u građevinskom preduzeću Vranica. Nakon 24 godine rada Džafer ne ide na posao, već čeka da se riješi njegov satus.
„Isto ono kao kad naiđeš cunami i ostane trag - ovo je bilo od ove firme, ovo je bilo od one i niko ne odgovara. Ovo dobro paše samo lopovima. Za poštene građane ovdje nema života“, priča Džafer.
Sarajevski građevinski gigant, GP "Vranica" dovedena je do stečaja. Nakon privatizacija imovina se uglavnom rasporodala. Radnici sjede kod kuće, a tek njih dvadesetak dolazi na posao. Dugovanja prema radnicima su ogromna, kaže Džafer Bogučanin, koji je nekada bio predsjednik štrajkačkog odbora:
„Nama duguju pet godina radnog staža - od 2006. godine, i duguju jedno tri, četiri miliona za radni staž, a za plate i oko desetak miliona duguju radnicima. Mi smo sad svu kućama. Neko ima na birou godinu dana, neko 15 mjeseci, neko 20, sve zavisi od radnoga staža.“
Vranica je u svijetu imala dobar imidž. Gradilo se u Iraku, Njemačoj, Rusiji... Imala je i vrijedne nekretnine, koje su se našle na meti novih vlasnika. Prodana je čak i upravna zgrada u centru Sarajeva:
„Ja mislim da je sve to smišljeno urađeno. Dato je pod hipoteku i sad polažu banke pravo.“
Građevinski sektor u BiH nekada je bio jedan od najznačajnih grana privrede.
„Prema broju uposlenih, prije rata građevinarstvo je učestvovalo sa deset posto od ukupno uposlenih u privredi, odnosno sa otprilike 100.000 uposlenih radnika u ovoj grani privrede. Danas u domaćoj ekonomiji učestvuje se 5,15 GDP-a i upošljava 5,4 ukupnog broja zaposlenih. U odnosu na period od prije rata, to je znači prepolovljeno“, navodi Dženana Hodžić iz Privredne komore Federacije.
Nedavno su svoja prava tražili i radnici građevinskog preduzeća Bosna, čijih 280 radnika plaću nije primilo gotovo pola godine, a godinima im nisu uplaćivani doprinosi. Da se žalimo, dobili bismo otkaze, kaže radnik Alem Kločar:
„Radim ovdje osam godina, nije mi uplaćen ni dan radnog staža. Tjeraju nas da radimo, ne daju plate. Jedva preživljavamo.“
Radnici finansiraju privatni kapital
GP Bosna osposobljena je da gradi sve vrste objekata niskogradnje i visokogradnje. Nakon više od 60 godina duge tradicije dovedena je na rub opstanka.
„Rasprodali su sve - i pogone po Zenici, zgrade Travnik, Ilijaš, Vitez. Zgrada u Ul. Mehmeda Spahe, direkcija gore. To je pod hipoteku došlo. Ovdje imamo dva, tri sprata - i to je pod hipotekom“, kaže predsjednik sindikata ovog preduzeća Željko Knežević.
Franjo Rener iz Saveza samostalnih sindikata BiH kaže da nigdje u svijetu ne postoji primjer da radnici svojim neplaćenim radom „finansiraju“ privatni kapital, kao što je slučaj u GP Bosni, ali i u drugim građevinskim firmama:
„Očito je da je vlasnik čitavo ovo vrijeme rasprodavao ogromnu GP Bosne. I to nije jedino. Vratimo se na Vranicu, vratimo se na Bosnaputeve, vratimo se na druge građevinske firme, jer je 90 posto tih firmi građevinske operative privatizirano. Oni su rasprodali imovinu, vjerovatno fondovi su napunili svoje fondove i sada je pitanje da li isti ti vlasnici koji su ZIF-ovi, znači fondovi investicioni, žele investirati i u koju firmu.“
U Sarajevskom kantonu ima registrovanih više od 400 građevinskih firmi koje rade na crno, koje ne prijavljuju svoje radnike, niti poštuju zakone. Radnici u građevini vjeruje da je BiH najveće gradilište u Evropi, jer se još uvijek radi autoput, ali ne mogu da vjeruju da nema posla za njih.
„Mi smo sad obično podizvođači - jer firme koje su nastale od Hidrogradnje dobijaju posao, ami ne možemo. To je problem, vjerujte, do vlade i do ljudi koje je vlada postavila u menadžment. 2007. smo dobili 100 miliona dolara iz Iraka, vjerujte sa takvim parama smo mogli kupiti opremu da budemo najsavremeniji“, tvrdi Redžep Tufekčić, predsjednik sindikata preduzeća Hidrogradnja.
Nekada je Hidrogradnja gradila mostove, ceste i hidroelektrane diljem svijeta i zarađivala milijarde dolara. Na pitanje zašto nastaju gubici u toj firmi, sindikalci su odgovor zatražili od finansijske policije:
„Revizorska kuća je bila, našla je ogroman kriminal, odnosno gubitak. Samo za 2011. godinu 11 miliona je u gubitku. Libija gradilište je, kažu, u totalnom gubitku, Hrvatska isto tako, zatvorena je. Međutim, mi tražimo sad da se procesuiraju odgovorni ljudi. Ova firma je iz stare države i najvjerovatnije nekom ne odgovara takva firma. Evo sudski proces u Beogradu, JUBMES banka 12. 9. ove godine, dobili smo iračkog duga preko Beogradske banke negdje oko 46 miliona.“
Na naše pitanje za šta se iskoristio taj novac, Tufekčić odgovara:
"Mi u to nemamo uvida jer nama se to ne prezentuje."
Nakon rata postojala je ideja da se razvijaju mala i srednja preduzeća, jer su nekadašnji građevinski giganti bili neprilagođeni potrebama tržišta. Očito je da to nije bila dobra ideja, jer je građevinski sektor na koljenima. Tome je kumovala i loše provedena privatizacija, kao i u brojnim drugim privrednim granama.
Sa nepunih sedamnaest godina Džafer Bogučanin počeo je raditi u građevinskom preduzeću Vranica. Nakon 24 godine rada Džafer ne ide na posao, već čeka da se riješi njegov satus.
„Isto ono kao kad naiđeš cunami i ostane trag - ovo je bilo od ove firme, ovo je bilo od one i niko ne odgovara. Ovo dobro paše samo lopovima. Za poštene građane ovdje nema života“, priča Džafer.
Sarajevski građevinski gigant, GP "Vranica" dovedena je do stečaja. Nakon privatizacija imovina se uglavnom rasporodala. Radnici sjede kod kuće, a tek njih dvadesetak dolazi na posao. Dugovanja prema radnicima su ogromna, kaže Džafer Bogučanin, koji je nekada bio predsjednik štrajkačkog odbora:
„Nama duguju pet godina radnog staža - od 2006. godine, i duguju jedno tri, četiri miliona za radni staž, a za plate i oko desetak miliona duguju radnicima. Mi smo sad svu kućama. Neko ima na birou godinu dana, neko 15 mjeseci, neko 20, sve zavisi od radnoga staža.“
Vranica je u svijetu imala dobar imidž. Gradilo se u Iraku, Njemačoj, Rusiji... Imala je i vrijedne nekretnine, koje su se našle na meti novih vlasnika. Prodana je čak i upravna zgrada u centru Sarajeva:
„Ja mislim da je sve to smišljeno urađeno. Dato je pod hipoteku i sad polažu banke pravo.“
Građevinski sektor u BiH nekada je bio jedan od najznačajnih grana privrede.
„Prema broju uposlenih, prije rata građevinarstvo je učestvovalo sa deset posto od ukupno uposlenih u privredi, odnosno sa otprilike 100.000 uposlenih radnika u ovoj grani privrede. Danas u domaćoj ekonomiji učestvuje se 5,15 GDP-a i upošljava 5,4 ukupnog broja zaposlenih. U odnosu na period od prije rata, to je znači prepolovljeno“, navodi Dženana Hodžić iz Privredne komore Federacije.
Nedavno su svoja prava tražili i radnici građevinskog preduzeća Bosna, čijih 280 radnika plaću nije primilo gotovo pola godine, a godinima im nisu uplaćivani doprinosi. Da se žalimo, dobili bismo otkaze, kaže radnik Alem Kločar:
„Radim ovdje osam godina, nije mi uplaćen ni dan radnog staža. Tjeraju nas da radimo, ne daju plate. Jedva preživljavamo.“
Radnici finansiraju privatni kapital
GP Bosna osposobljena je da gradi sve vrste objekata niskogradnje i visokogradnje. Nakon više od 60 godina duge tradicije dovedena je na rub opstanka.
„Rasprodali su sve - i pogone po Zenici, zgrade Travnik, Ilijaš, Vitez. Zgrada u Ul. Mehmeda Spahe, direkcija gore. To je pod hipoteku došlo. Ovdje imamo dva, tri sprata - i to je pod hipotekom“, kaže predsjednik sindikata ovog preduzeća Željko Knežević.
Franjo Rener iz Saveza samostalnih sindikata BiH kaže da nigdje u svijetu ne postoji primjer da radnici svojim neplaćenim radom „finansiraju“ privatni kapital, kao što je slučaj u GP Bosni, ali i u drugim građevinskim firmama:
„Očito je da je vlasnik čitavo ovo vrijeme rasprodavao ogromnu GP Bosne. I to nije jedino. Vratimo se na Vranicu, vratimo se na Bosnaputeve, vratimo se na druge građevinske firme, jer je 90 posto tih firmi građevinske operative privatizirano. Oni su rasprodali imovinu, vjerovatno fondovi su napunili svoje fondove i sada je pitanje da li isti ti vlasnici koji su ZIF-ovi, znači fondovi investicioni, žele investirati i u koju firmu.“
U Sarajevskom kantonu ima registrovanih više od 400 građevinskih firmi koje rade na crno, koje ne prijavljuju svoje radnike, niti poštuju zakone. Radnici u građevini vjeruje da je BiH najveće gradilište u Evropi, jer se još uvijek radi autoput, ali ne mogu da vjeruju da nema posla za njih.
„Mi smo sad obično podizvođači - jer firme koje su nastale od Hidrogradnje dobijaju posao, ami ne možemo. To je problem, vjerujte, do vlade i do ljudi koje je vlada postavila u menadžment. 2007. smo dobili 100 miliona dolara iz Iraka, vjerujte sa takvim parama smo mogli kupiti opremu da budemo najsavremeniji“, tvrdi Redžep Tufekčić, predsjednik sindikata preduzeća Hidrogradnja.
Nekada je Hidrogradnja gradila mostove, ceste i hidroelektrane diljem svijeta i zarađivala milijarde dolara. Na pitanje zašto nastaju gubici u toj firmi, sindikalci su odgovor zatražili od finansijske policije:
„Revizorska kuća je bila, našla je ogroman kriminal, odnosno gubitak. Samo za 2011. godinu 11 miliona je u gubitku. Libija gradilište je, kažu, u totalnom gubitku, Hrvatska isto tako, zatvorena je. Međutim, mi tražimo sad da se procesuiraju odgovorni ljudi. Ova firma je iz stare države i najvjerovatnije nekom ne odgovara takva firma. Evo sudski proces u Beogradu, JUBMES banka 12. 9. ove godine, dobili smo iračkog duga preko Beogradske banke negdje oko 46 miliona.“
Na naše pitanje za šta se iskoristio taj novac, Tufekčić odgovara:
"Mi u to nemamo uvida jer nama se to ne prezentuje."
Nakon rata postojala je ideja da se razvijaju mala i srednja preduzeća, jer su nekadašnji građevinski giganti bili neprilagođeni potrebama tržišta. Očito je da to nije bila dobra ideja, jer je građevinski sektor na koljenima. Tome je kumovala i loše provedena privatizacija, kao i u brojnim drugim privrednim granama.