U Bosni i Hercegovini se, prema mišljenju stručnjaka, nedovoljno čita. Iako sve češće organizovani sajmovi knjiga pohode brojni posjetioci, takva praksa ne važi i za biblioteke. Na tek održanim Šestim međunarodnim susretima bibliotekara slavista iz BiH i zemalja regiona najviše je bilo riječi o bibliotekarima i revoluciji u digitalnom dobu.
Međutim, učesnici susreta morali su potcrtati da je i dalje prisutno stereotipno razmišljanje i neuvažavanje ove struke. U Bosni i Hercegovini dodatni problem su i neriješen status biblioteka, a samim tim i njihovo finansiranje.
Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Zemaljski muzej i Umjetnička galerija BiH, kao centralne kulturne institucije u Bosni i Hercegovini, već 15 godina nemaju riješen način finansiranja, čime je direktno dovedeno u pitanje njihovo daljnje djelovanje. Govori uposlenica Biblioteka Sarajeva Vaska Sotirov - Đukić:
„Dovoljno je reći da Nacionalna biblioteka 15 godina nema riješen status, a kamoli finansijera i da doslovno živi od milostinje koju da Kanton Sarajevo ili određeni evropski projekat, a to su minimalna sredstva. Ono što je bitno i što nedostaje jeste nacionalna kulturna strategija koja bi tačno dala prioritete.“
Primjeri iz regiona
Susjedna Hrvatska, naprotiv, ima dobar primjer finansiranja nacionalnog blaga - galerija, muzeja, biblioteka, pojašnjava Sotirov - Đukić:
„U Hrvatskoj, u njihovom Ministarstvu kulture postoji vijeće posebno za bibliotekare, za arhiviste i za muzeologe. Svake godine se odvajaju, pored redovnih sredstava, i posebni tenderi gdje sve kulturne institucije u Hrvatskoj mogu da konkurišu samo na projektima digitalizacije.“
U cilju efikasnijeg rada biblioteka, Srbija je upravo donijela tri nova zakona koja regulištu oblast bibliotekarstva, kaže uposlenica Narodne biblioteke Srbije Dragana Milunović:
„Mi smo dobili novi zakon o kulturi kao krovni zakon u čitavoj našoj oblasti. Trenutno Ministarstvo kulture Republike Srbije radi na donošenju seta podzakonskih akata na taj zakon, dakle Zakon o kulturi. Aktuelan je i rad na donošenju pojedinačnih, tzv. granskih zakona u svakoj pojedinačnoj oblasti kulture koji uređuju određene segmente koji se, između ostalog, tiču i bibliotekarstva.“
I Slovenija je uspješno riješila pitanje finansiranja svojih biblioteka. Prema riječima predstavnice Narodne i univerzitetske biblioteke u Ljubljani Valerije Žagar, biblioteke finansira Ministarstvo za kulturu. Međutim, novca nikad nije dosta:
„To se finansira nekim dvanaestinama. Dakle, svakog mjeseca dobijamo novac. Za elektronske publikacije obično se dobijaju ekstra sredstva. Sredstva koja dobijamo za naš rad uplaćuje se kupovina literature koja je potrebna za naš rad. Ja mislim da bi svaka biblioteka trebala da dobija više novca nego što ga prima“.
Status Nacionalne biblioteke
Prije šest godina Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokrenula je regionalnu inicijativu za saradnju bibliotekara Jugoistočne Evrope u želji da svojim korisnicima približi različite izvore informacija. Prije više od godinu dana inicijativa je i formalno registrovana kao Udruženje pravnih i srodnih knjižnica Jugoistočne Europe. Udruženje pokušava da konkuriše na programima evropskih i međunarodnih sredstava. Govori članica Udruženja Blaženka Peradenić - Kotur:
„Načelnu podršku imamo i u nekoliko nacionalnih institucija u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnog Gori i Srbiji. Taj nivo naše suradnje postignut je, prije svega, zahvaljujući velikom trudu i zalaganju pojedinih članica. Tim više što neke institucionalne podrške nije bilo pretjerano.“
Razlog maćehinskog odnosa bh. vlasti prema radu biblioteka jeste taj što ih društvo i država ne prepoznaju kao prioritet. Svijest o knjizi i čitanju je ispod svakog nivoa, smatra bibliotekar i menadžer digitalnog arhiva Infobiro Dragan Golubović:
„Ni u zemlji Bosni i Hercegovini, čak ni ranije, nisu odgajani čitaoci - skoro da vlada imidž ljudi da’on ono čita knjige pa je možda malo i mahnit, od toga se može poludit’. Vidim sad neke knjige po nekim kioscima pet, sedam maraka - potpuno sam ubijeđen da sada uđemo u bilo koju srednju školu u Sarajevu, da će momci radnije dati pet maraka u kladionicu nego da kupe knjigu.“
Krajnje je vrijeme da se konačno riješi status Nacionalne biblioteke, Zemljskog muzeja i Umjetničke galerije BiH, kao najreprezentativnijih institucija bh. identiteta i kulture. U suprotnom, šta to govori o narodima Bosne i Hercegovine? Ponovo Vaska Sotirov - Đukić s početka priče:
„U bilo koju zemlju da dođete, svi će vas odvesti u nacionalnu biblioteku, u nacionalni muzej ili nacionalnu galeriju, a kroz jedan obilazak toga vi ćete primiti toliko informacija o toj zemlji i moći ćete da prepoznate njen identitet. Zemlja koja nema svoj identitet i ne ulaže u svoj identitet je izgubljena zemlja, a da ne govorim u današnjem, globalnom svijetu gdje se itekako sve zemlje bore za taj svoj nacionalni identitet.“
I u najbogatijim evropskim zemljama komunikacija sa vladom i finansiranje ne idu prisilom već opismenjavanjem cjelokupne nacije, razvijenom strategijom edukacije, kao i građenjem društva znanja, što su prioriteti u Evropskoj uniji. A bez ulaganja u kulturu i obrazovanje, ne može ni preživjeti današnje, zamišljeno društvo znanja.
Međutim, učesnici susreta morali su potcrtati da je i dalje prisutno stereotipno razmišljanje i neuvažavanje ove struke. U Bosni i Hercegovini dodatni problem su i neriješen status biblioteka, a samim tim i njihovo finansiranje.
Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Zemaljski muzej i Umjetnička galerija BiH, kao centralne kulturne institucije u Bosni i Hercegovini, već 15 godina nemaju riješen način finansiranja, čime je direktno dovedeno u pitanje njihovo daljnje djelovanje. Govori uposlenica Biblioteka Sarajeva Vaska Sotirov - Đukić:
„Dovoljno je reći da Nacionalna biblioteka 15 godina nema riješen status, a kamoli finansijera i da doslovno živi od milostinje koju da Kanton Sarajevo ili određeni evropski projekat, a to su minimalna sredstva. Ono što je bitno i što nedostaje jeste nacionalna kulturna strategija koja bi tačno dala prioritete.“
Primjeri iz regiona
Susjedna Hrvatska, naprotiv, ima dobar primjer finansiranja nacionalnog blaga - galerija, muzeja, biblioteka, pojašnjava Sotirov - Đukić:
„U Hrvatskoj, u njihovom Ministarstvu kulture postoji vijeće posebno za bibliotekare, za arhiviste i za muzeologe. Svake godine se odvajaju, pored redovnih sredstava, i posebni tenderi gdje sve kulturne institucije u Hrvatskoj mogu da konkurišu samo na projektima digitalizacije.“
U cilju efikasnijeg rada biblioteka, Srbija je upravo donijela tri nova zakona koja regulištu oblast bibliotekarstva, kaže uposlenica Narodne biblioteke Srbije Dragana Milunović:
„Mi smo dobili novi zakon o kulturi kao krovni zakon u čitavoj našoj oblasti. Trenutno Ministarstvo kulture Republike Srbije radi na donošenju seta podzakonskih akata na taj zakon, dakle Zakon o kulturi. Aktuelan je i rad na donošenju pojedinačnih, tzv. granskih zakona u svakoj pojedinačnoj oblasti kulture koji uređuju određene segmente koji se, između ostalog, tiču i bibliotekarstva.“
I Slovenija je uspješno riješila pitanje finansiranja svojih biblioteka. Prema riječima predstavnice Narodne i univerzitetske biblioteke u Ljubljani Valerije Žagar, biblioteke finansira Ministarstvo za kulturu. Međutim, novca nikad nije dosta:
„To se finansira nekim dvanaestinama. Dakle, svakog mjeseca dobijamo novac. Za elektronske publikacije obično se dobijaju ekstra sredstva. Sredstva koja dobijamo za naš rad uplaćuje se kupovina literature koja je potrebna za naš rad. Ja mislim da bi svaka biblioteka trebala da dobija više novca nego što ga prima“.
Status Nacionalne biblioteke
Prije šest godina Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokrenula je regionalnu inicijativu za saradnju bibliotekara Jugoistočne Evrope u želji da svojim korisnicima približi različite izvore informacija. Prije više od godinu dana inicijativa je i formalno registrovana kao Udruženje pravnih i srodnih knjižnica Jugoistočne Europe. Udruženje pokušava da konkuriše na programima evropskih i međunarodnih sredstava. Govori članica Udruženja Blaženka Peradenić - Kotur:
„Načelnu podršku imamo i u nekoliko nacionalnih institucija u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnog Gori i Srbiji. Taj nivo naše suradnje postignut je, prije svega, zahvaljujući velikom trudu i zalaganju pojedinih članica. Tim više što neke institucionalne podrške nije bilo pretjerano.“
Razlog maćehinskog odnosa bh. vlasti prema radu biblioteka jeste taj što ih društvo i država ne prepoznaju kao prioritet. Svijest o knjizi i čitanju je ispod svakog nivoa, smatra bibliotekar i menadžer digitalnog arhiva Infobiro Dragan Golubović:
„Ni u zemlji Bosni i Hercegovini, čak ni ranije, nisu odgajani čitaoci - skoro da vlada imidž ljudi da’on ono čita knjige pa je možda malo i mahnit, od toga se može poludit’. Vidim sad neke knjige po nekim kioscima pet, sedam maraka - potpuno sam ubijeđen da sada uđemo u bilo koju srednju školu u Sarajevu, da će momci radnije dati pet maraka u kladionicu nego da kupe knjigu.“
Krajnje je vrijeme da se konačno riješi status Nacionalne biblioteke, Zemljskog muzeja i Umjetničke galerije BiH, kao najreprezentativnijih institucija bh. identiteta i kulture. U suprotnom, šta to govori o narodima Bosne i Hercegovine? Ponovo Vaska Sotirov - Đukić s početka priče:
„U bilo koju zemlju da dođete, svi će vas odvesti u nacionalnu biblioteku, u nacionalni muzej ili nacionalnu galeriju, a kroz jedan obilazak toga vi ćete primiti toliko informacija o toj zemlji i moći ćete da prepoznate njen identitet. Zemlja koja nema svoj identitet i ne ulaže u svoj identitet je izgubljena zemlja, a da ne govorim u današnjem, globalnom svijetu gdje se itekako sve zemlje bore za taj svoj nacionalni identitet.“
I u najbogatijim evropskim zemljama komunikacija sa vladom i finansiranje ne idu prisilom već opismenjavanjem cjelokupne nacije, razvijenom strategijom edukacije, kao i građenjem društva znanja, što su prioriteti u Evropskoj uniji. A bez ulaganja u kulturu i obrazovanje, ne može ni preživjeti današnje, zamišljeno društvo znanja.