U Tuzli je trenutačno aktivno 1.313 klizišta. Još uvijek se svi prisjećaju klizišta od prije dvije godine koje je odnijelo tri ljudska života i zauvijek iselilo nekoliko obitelji. Nova klizišta stalno se javljaju i već su ugrozila brojne stambene objekte, ali prijete i ljudskim životima. Građani mole za pomoć nadležne općinske institucije. Dok jedni pokušavaju iznaći sredstva, a drugi napraviti projekt sanacije, priroda svakodnevno guta centimetar po centimetar tuzlanskih sela.
Prije dvije godine u naselju Crvene njive u Tuzli dogodila se tragedija. Klizište je jednu kuću izbrisalo sa lica zemlje. Troje ljudi je poginulo. Dvije godine poslije stvari se nisu pomakle sa mrtve točke. Brojni stambeni objekti su ugroženi, ali i ljudski životi.
Danica Raimi i njena obitelj u tom klizištu gledali su kako njihove prve susjede zemlja guta. Desetak godina upozoravali su nadležne institucije na klizišta, a onda im je kuća potpuno uništena. Dvije godine u privremenom smještaju, bez sigurnog krova nad glavom, obitelj Raimi mogla bi završiti na ulici:
„Prvi put smo 2000. godine opominjali ih i rekli su da nije klizište. A 2002. godine su mi napisali da tu nema klizišta, da ne postoji i da je to čvrsto tlo, a meni su izričito rekli da je, bogdo, cijela Tuzla na takvome terenu kao što je moja kuća. A katastrofe su se dešavale. Ući ćete i vidjećete te pukotine koje su se pojavile. Deset godina je trebalo da se desi nesreća i da troje pogine. Mi smo zahvaljujući Bogu ostali živi, ali nismo kako treba.“
Već godinama na klizišta upozoravaju i mještani naselja Husino kod Tuzle. Kuća obitelji Babić mjesecima je okovana zemljom. Kiše su natopile zemlju i pokrenule odrone, a cijelo brdo sručilo se i doslovce nakrivilo domove. Kuću od potpunog urušavanja Ivka i Mijo Babić spašavaju sami:
„Bojimo se. Pucketa u noći. Mene je strah, a on dobro ne čuje i on to puno ne...“
„Spavam na ovoj strani, a na ovo uvo ne čujem...“
„Prozor ne mogu otvoriti ni gore ni dolje. Ona strana tone više. Bojimo se. Strah nas je. Moj sin kad dođe ne može se sad uspraviti tu, koliko je dolje otišlo u zemlju.“
Sluha nadlaženih institucija za probleme ovih ljudi nema, kaže nam mještanin Marko Marić:
„Poslato je preko Vijeća mjesne zajednice u Opštinu Tuzla možda 50, 60 dopisa, da dođu. Niko nije dolazio. Jedino ako mjesna zajednica pokrene... Posebno je problem ova kuća ovdje, ali nije samo ona ovdje, ova dužina ima 400 metara.“
Bez reakcije nadležnih
Jedan dio naselja Husino mogao bi potpuno nestati ukoliko se što prije ne reagira, kaže nam Slavko Matić:
„Tolike su rupe bile procijepljene da po dva metra dubine ima dole. Ustvari zemlja je ispucala, komplet je njiva ispucala. E sad možete zamisliti poslije snijega i kiše koliko su tu natopi.“
I u Općini Tuzla svjesni su problema klizišta. Svaka njihova sanacija zahtijeva posebnu projektnu dokumentaciju, a vremena za čekanje projekata priroda i ljudi nemaju. Nadira Aščerić iz Općine Tuzla kaže:
„Naravno da je problem klizišta jako naglašen u općini Tuzla ako uzmemo u obzir činjenicu da je registrirano preko 1.313 klizišta. Od toga je veliki broj potencijalnih labilnih padina, negdje oko 600, i to je problem koji se mora rješavati sistemski.“
Goran Babić prošle godine je završio gradnju kuće. Deseci tisuća maraka u nju su uloženi. Međutim, priroda je učinila svoje - kuća se centimetar po centimetar počela pomjerati:
„Za godinu dana 15 centi je potonulo pločnika. To ide strahovito brzo. A gore iza kuće to su uvale, kuća se može u uvalu sakriti - vidi se brdo kako kliže. Ma ne znamo ni mi što se čeka. Nije niko dolazio, niko nas ne posjećuje, niko se ne angažuje. Vidjećemo šta će biti. Moramo nešto poduzeti, da ne bude kao svugdje: kad se dogodi, onda se traži krivac.“
Svaka nova kiša za ove ljude znači neprospavanu noć, upozorava Marko Marić:
„Kako je živjeti? Svaki dan samo gledate šta se gdje pomaklo, kako ide, je li puklo, koji dio kuće. Ti to sve moraš sanirati, nešto popravljati, a znate kakva je situacija.“
Ne stigne li pomoć što prije, već sljedeća jača kiša ozbiljno bi mogla zaprijetiti ljudskim životima u brojnim tuzlanskim naseljima.
Prije dvije godine u naselju Crvene njive u Tuzli dogodila se tragedija. Klizište je jednu kuću izbrisalo sa lica zemlje. Troje ljudi je poginulo. Dvije godine poslije stvari se nisu pomakle sa mrtve točke. Brojni stambeni objekti su ugroženi, ali i ljudski životi.
Danica Raimi i njena obitelj u tom klizištu gledali su kako njihove prve susjede zemlja guta. Desetak godina upozoravali su nadležne institucije na klizišta, a onda im je kuća potpuno uništena. Dvije godine u privremenom smještaju, bez sigurnog krova nad glavom, obitelj Raimi mogla bi završiti na ulici:
„Prvi put smo 2000. godine opominjali ih i rekli su da nije klizište. A 2002. godine su mi napisali da tu nema klizišta, da ne postoji i da je to čvrsto tlo, a meni su izričito rekli da je, bogdo, cijela Tuzla na takvome terenu kao što je moja kuća. A katastrofe su se dešavale. Ući ćete i vidjećete te pukotine koje su se pojavile. Deset godina je trebalo da se desi nesreća i da troje pogine. Mi smo zahvaljujući Bogu ostali živi, ali nismo kako treba.“
Već godinama na klizišta upozoravaju i mještani naselja Husino kod Tuzle. Kuća obitelji Babić mjesecima je okovana zemljom. Kiše su natopile zemlju i pokrenule odrone, a cijelo brdo sručilo se i doslovce nakrivilo domove. Kuću od potpunog urušavanja Ivka i Mijo Babić spašavaju sami:
„Bojimo se. Pucketa u noći. Mene je strah, a on dobro ne čuje i on to puno ne...“
„Spavam na ovoj strani, a na ovo uvo ne čujem...“
„Prozor ne mogu otvoriti ni gore ni dolje. Ona strana tone više. Bojimo se. Strah nas je. Moj sin kad dođe ne može se sad uspraviti tu, koliko je dolje otišlo u zemlju.“
Sluha nadlaženih institucija za probleme ovih ljudi nema, kaže nam mještanin Marko Marić:
„Poslato je preko Vijeća mjesne zajednice u Opštinu Tuzla možda 50, 60 dopisa, da dođu. Niko nije dolazio. Jedino ako mjesna zajednica pokrene... Posebno je problem ova kuća ovdje, ali nije samo ona ovdje, ova dužina ima 400 metara.“
Bez reakcije nadležnih
Jedan dio naselja Husino mogao bi potpuno nestati ukoliko se što prije ne reagira, kaže nam Slavko Matić:
„Tolike su rupe bile procijepljene da po dva metra dubine ima dole. Ustvari zemlja je ispucala, komplet je njiva ispucala. E sad možete zamisliti poslije snijega i kiše koliko su tu natopi.“
I u Općini Tuzla svjesni su problema klizišta. Svaka njihova sanacija zahtijeva posebnu projektnu dokumentaciju, a vremena za čekanje projekata priroda i ljudi nemaju. Nadira Aščerić iz Općine Tuzla kaže:
„Naravno da je problem klizišta jako naglašen u općini Tuzla ako uzmemo u obzir činjenicu da je registrirano preko 1.313 klizišta. Od toga je veliki broj potencijalnih labilnih padina, negdje oko 600, i to je problem koji se mora rješavati sistemski.“
Goran Babić prošle godine je završio gradnju kuće. Deseci tisuća maraka u nju su uloženi. Međutim, priroda je učinila svoje - kuća se centimetar po centimetar počela pomjerati:
„Za godinu dana 15 centi je potonulo pločnika. To ide strahovito brzo. A gore iza kuće to su uvale, kuća se može u uvalu sakriti - vidi se brdo kako kliže. Ma ne znamo ni mi što se čeka. Nije niko dolazio, niko nas ne posjećuje, niko se ne angažuje. Vidjećemo šta će biti. Moramo nešto poduzeti, da ne bude kao svugdje: kad se dogodi, onda se traži krivac.“
Svaka nova kiša za ove ljude znači neprospavanu noć, upozorava Marko Marić:
„Kako je živjeti? Svaki dan samo gledate šta se gdje pomaklo, kako ide, je li puklo, koji dio kuće. Ti to sve moraš sanirati, nešto popravljati, a znate kakva je situacija.“
Ne stigne li pomoć što prije, već sljedeća jača kiša ozbiljno bi mogla zaprijetiti ljudskim životima u brojnim tuzlanskim naseljima.