Piše: Chris Rickleton
Na fotografiji koju podijelio kirgistanski Komitet za nacionalnu sigurnost poslije njegovog hapšenja, Askar Kubaničbek-uulu se može vidjeti kako pozira s bejzbol kapom u vojnoj uniformi.
Pored njega je još jedan muškarac u potkošulji "telnjaška" na plavo-bijele pruge koja se često povezuje s ruskom vojskom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Fotografija je vjerovatno snimljena u ukrajinskoj regiji Lugansk pod ruskom okupacijom nakon što se kirgistanski državljanin prijavio za borbu u ratu Moskve u Ukrajini u ljeto 2022.
Kubaničbek-uulu je trenutno daleko od prve linije fronta i služi 10-godišnju kaznu u zatvoru u glavnom gradu Kirgistana, Biškeku, na osnovu optužbi da je plaćenik.
Međutim, nakon što su se ruski zvaničnici javno usprotivili sudskoj odluci - pa čak i priznali da razmatraju da Kubaničbek-uuluu dodijele državljanstva post factum - raste pritisak na centralnoazijskog saveznika koji zavisi o Moskvi da preokrene kurs.
Valentina Čupik, stručnjakinja za prava migranata u Rusiji, rekla je za RSE da je slučaj 31-godišnjaka značajan utoliko što je to jedini slučaj da je centralnoazijski državljanin dobio "zasluženu kaznu" u svojoj domovini jer se pridružio ruskom ratu u Ukrajini otkako je Moskva pokrenula svoju brutalnu invaziju u februaru 2022.
Njegovo oslobađanje predstavljalo bi "presedan suprotne vrste", kaže Čupik. "U pitanju je ideja pravosudnog i istražnog sistema samog Kirgistana. Kirgistanske vlasti ne mogu da popuste pred Ruskom Federacijom a da ne naštete vlastitom ugledu", rekla je Čupik.
'Svi mogući mehanizmi pritiska'
Narativ koji okružuje Kubaničbek-uuluovu umiješanost u rat u Ukrajini donekle je osporavan, a bliski rođaci nude različite izjave od onih koje je tehničar filmskog studija dao na sudu.
Ono što je jasno je da je Kubaničbek-uulu imao samo kirgistansko državljanstvo u vrijeme kada je dobio kaznu u maju nakon što se vratio u Kirgistan zbog očevog lošeg zdravstvenog stanja.
Migranti rođeni u centralnoj Aziji postali su ključne mete ruskog vojnog regrutovanja.
Međutim, član ruskog Predsjedničkog vijeća za razvoj civilnog društva i ljudska prava, Kirill Kabanov je u objavi na Telegramu 21. jula rekao da je vrijeme da se ta situacija ispravi.
Kabanov je rekao da se obratio ruskim ministarstvima unutrašnjih i vanjskih poslova "sa zahtjevom da (Kubaničbek-uulu) izdaju pasoš u (zatvoru) u Biškeku i zahtijevaju da ga vlasti Kirgistana oslobode i prebace u Rusiju".
Ako Kirgistan odbije zahtjev, Moskva bi trebala "upotrijebiti sve moguće mehanizme pritiska kao odgovor na očigledne neprijateljske akcije kirgistanskih vlasti", dodao je.
Vijeće, čiji je Kabanov član, nema izvršnu vlast. Međutim, potvrda da Moskva provodi neku vrstu akcije u vezi s Kubaničbek-uuluom u međuvremenu je stigla do glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove, koja je 2. avgusta priznala da je zahtjev "u obradi".
Kirgistan još nije javno odgovorio na komentare ruskih zvaničnika.
Migranti porijeklom iz centralne Azije – sa i bez ruskog državljanstva – pojavili su se kao ključne mete ruskog vojnog regrutovanja, naročito nakon što je predsjednik Vladimir Putin naredio djelimičnu vojnu mobilizaciju u septembru.
Iste sedmice ruska Državna duma usvojila je zakon kojim se migrantima nudi "pojednostavljen" put do ruskog državljanstva za strance u zamjenu za godinu dana "u oružanim snagama Ruske Federacije, drugim snagama ili vojnim formacijama".
Međutim, vlade centralnoazijskih zemalja - čiji građani čine većinu milionske ruske kohorte gostujućih radnika - koje su zadržale neutralan stav prema ratu, ubrzo su nakon toga iznijele određene destimulativne mjere.
Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan izdali su saopštenja podsjećajući svoje građane na krivičnu odgovornost za učestvovanje u stranim sukobima, pri čemu su Kirgistan i Uzbekistan posebno istakli maksimalne kazne do 10 godina zatvora za to krivično djelo.
Borba za pasoš?
Te izjave su uslijedile nakon što je Kubaničbek-uulu donio svoju sudbonosnu odluku da se pridruži ruskim snagama, ali prije nego što je uputio jednako sudbonosan poziv da se vrati u svoju domovinu.
Kubaničbek-uulu je na sudu naveo mogućnost dobivanja ruskog pasoša kao glavnu motivaciju za pridruživanje ratnim naporima.
Ali plaćenik je manje-više dosljedno živio u Rusiji bez pasoša više od decenije, radeći kao tehničar na setovima nekih od najomiljenijih sitkoma ruske televizije i pokrećući nesretan poslovni poduhvat s kolegom.
Štaviše, njegov brat Apsamat rekao je za rusku državnu televiziju RT u intervjuu u maju da je Kubaničhbek-uulu pratio prijatelja u vojnu službu i rekao sudu da je želio ruski pasoš jer mu je to savjetovao njegov advokat.
Kubaničbek-uuluov otac je pak prošlog mjeseca za RSE rekao da nije znao da mu je sin učestvovao u ratu. Međutim, Kubaničbek-uulu je dao suprotne tvrdnje u detaljnom svjedočenju iz zatvora koje je RT objavio 19. jula.
Njegov je otac "blagoslovio" njegovo učestvovanje u Ukrajini jer se Kubaničbek-uuluov djed po ocu "također borio protiv fašista" u Drugom svjetskom ratu, tvrdio je, ponavljajući rusku propagandu koja izjednačava zvaničnu Ukrajinu s nacističkom Njemačkom.
Iako su mnogi starosjedioci u regiji vidjeli akcije s prvih linija - izvještaji o pogibijama ili zarobljavanju vojnika iz centralne Azije od strane ukrajinskih snaga su uobičajena - Kubaničbek-uulu je rekao da je njegov angažman bio uglavnom logističke prirode, radeći s dubljih položaja u okupiranom Lugansku.
Izvještaj RT-a o Kubaničbek-uuluu spojen je s njegovim snimkama na vojnoj obuci, kako baca granate i puca iz automatskih pušaka.
Pozivajući pomoć ruskih političara kako bi osigurao njegovu slobodu, RT je citirao Kubaničbek-uulua koji je opisao Rusiju kao "nepobjedivu" i hvalio se da "ćemo prije ili kasnije dobiti ovaj rat".
Iako etnički Kirgiz, "smatram se Rusom", rekao je u intervjuu, tokom kojeg je obećao da će se vratiti sukobu ako bude pušten iz zatvora.
Nije odmah bilo jasno kako i kada je intervju snimljen.
'Ići dalje od pasivne vježbe neutralnosti'
Stručnjaci poput Čupikove primjećuju opadanje interesa među centralnoazijskim stanovništvom koje živi u Rusiji za ponudu odlaska u rat u zamjenu za državljanstvo, iako su oni koji sjede u ruskim zatvorima i dalje ranjivi na prisilno regrutovanje, a povećavaju se i prevare kako bi se drugi namamili da idu na front.
Ruskim zvaničnicima to daje još jedan razlog da traže oslobađanje Kubaničbek-uulua, naizgled jednog od rijetkih stranih plaćenika za koje se zna da su se vratili u svoju domovinu živi i zdravi otkako je započela invazija na Ukrajinu (Kazahstan je ranije zatvorio nekoliko građana koji su se pridružili separatističkim snagama koje podržava Rusija koje se bore u okupiranoj Ukrajini između 2014. i 2022.).
A Rusiji zapravo nikada nije bilo potrebno mnogo ohrabrenja da okrene šarafe prema svom osiromašenom partneru.
Čini se da miješanje Kremlja u poslove Kirgistana postaje sve javnije i češće, jer se ta centralnoazijska zemlja nastavlja pojavljivati na brifinzima moskovskog Ministarstva vanjskih poslova.
Prije nego što je Zaharova dala komentar o slučaju Kubaničbek-uulu, donesen je novi zakon koji obavezuje sve kirgiske zvaničnike da u zvanične svrhe mogu govoriti kirgiškim državnim jezikom koji je izazivao iritaciju u Moskvi.
Prošlog mjeseca, nakon što su ruske kritike zakona eskalirale sve do ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova - koji je zakon nazvao "nedemokratskim" i "diskriminatornim" - kirgistanski predsjednik Sadir Žaparov bio je potaknut da izda televizijsko saopštenje u kojem brani zakon.
Žaparov je istakao da zakon nije uticao na "službeni" status ruskog jezika, koji je i dalje zagarantovan Ustavom.
Nurbek Bekmurzaev, urednik na web stranici Global Voices za centralnu Aziju, rekao je za RSE da su oba slučaja primjer "kolonijalnog sentimenta koji još uvijek prevladava" u rusko-kirgiskim odnosima.
U isto vrijeme, rekao je Bekmurzaev, teška kazna Kubaničbek-uulua direktno potkopava sklonost Kremlja za jačanjem ratnih napora sa strancima "uz održavanje osjećaja normalnosti u velikim gradovima kao što su Moskva i St. Petersburg", gdje je proporcionalno manje etničkih Rusa bilo pozvano na regrutaciju.
Kao takav, "Kremlj gleda na krivični progon (Kubaničbek-uulua) kao svojevrsni udarac nožem u leđa iz Biškeka, koji ide dalje od pasivne neutralnosti, s kojom se Kirgistan uspio izvući do ovog trenutka", dodao je Bekmurzaev.