Maturant Kenan Musić snimio je svoj prvi dugometražni film. Za film "Svjetla grada" sam je napisao i scenarij. Film je premijerno prikazan u Sarajevu. Sve to je povod da da bude gost RSE.
Musić: Bili su bitni ljudi oko mene, sa kojima radim, i bilo je bitno da se organizujemo, u čemu smo uspjeli. Imali smo ideju i scenarij a poslije smo okupili ekipu. Mislim da je to bilo dovoljno, pored entuzijazma da se to uradi. To su neki od načina kako smo sve ovo uradili.
Musić: Sa drugom sam sjedio jedno popodne na kafi. Planirao sam raditi jedan kratkometražni film, ali se razvila velika ideja da to bude duža forma. Tako sam scenarij doradio na osnovu teza koje sam ranije imao. Na kraju smo dobili film "Svjetla grada" koji je prožet socijalnom tematikom i nekom mini dramom koja prati susrete dječaka iz manjeg mjesta sa glavnim gradom.
Musić: Rekao bih da je ovo priča baš o tome. Stvarno je to priča o problemima sa kojima se danas susrećemo. I mimo vršnjačkih problema i maloljetničke delikvencije imamo dosta problema o kojima se danas i dalje šuti. Sve to smo stavili u jednu cjelinu i pokazali šta su problemi velikog društva, vršnjački problemi i na kraju problemi života u jednom velikom gradu. Nije film baziran samo na Sarajevo, nego govorimo o nečemu što može biti karakteristično za svaki veliki grad.
Musić: Prvi kratkometražni film koji sam radio, obrađivao je socijalne teme. Do sada sam napisao scenarij za sve svoje filmove i nekako mi je najlakše iskreno pisati o nečemu što svaki dan gledam.
Musić: Imam ogromnu podršku. Sve je u početku bilo kao neka šala. Kada su vidjeli kako sve to teče, shvatili su da je to to. Imam nesebičnu podršku svih prijatelja i kolega iz razreda i svih ljudi koji me okružuju.
Musić: Tako je. Mi smo prva generacija tog smjera koja je počela 2009. godine. Iz razreda ima nekoliko kolega koji su radili u određenim odjelima u okviru filma. Tu ima i ostalih generacija tog smjera iz naše škole.
http://www.youtube.com/embed/AxiZsXNmPVo
Musić: Mnogo. Prvu godinu smo imali teorijsko gradivo. Od drugog razreda smo počeli sa praktičnim radom, tako da smo već sa 15, 16 godina imali svoje prve kratkometražne filmove i predstave. Dobili smo mnogo šlifa za dalje. U zadnje dvije godine smo napravili dosta reklama, filmova i predstava koji su rezultat tog smjera i dokaz kako to funkcioniše.
Musić: Naišao sam na veliko razumijevanje u obje škole, pogotovo u gimnaziji Dobrinja, gdje je direktorica, koja je insistirala na ovom smjeru, dala na raspolaganje sve resurse koje nam škola može ponuditi, a koji nam mogu biti korisni za film. Izašli su nam u susret i nismo imali nikakvih problema. Dosta izostajem, ne samo ove godine, ali i proteklih. Ne nailazim na neke veće probleme što se toga tiče.
Musić: Veoma napeto. Radili smo pod pritiskom. Obzirom da u ekipi imamo ljude koje ćemo već na idućem projektu moći nazvati filmskim profesionalcima, ako ne i sada, posao je odlično urađen. Radilo se od 7:00 do 23:00. Snimalo se 25 dana, te smo u konačnici imali šest sati materijala, što je svedeno na sat vremena u montaži i post produkciji.
Musić: Riječ je o igranom dugometražnom filmu od sat vremena.
Musić: Albert Michael Ramirez, Muhamed Dupovac, Lana Stanišić, Edin Ličina, koji je i producent filma, Nela Đenisijević, Benjamin Banda, Benjamin Muhić, Zlatan Džumhur, Armin Fazlić, Nejra Musić, Hena Fulin. Adnan Novo se prije nekoliko godina vratio iz Holivuda u Sarajevo da ovdje nastavi svoju karijeru.
Musić: Imali smo sreće što svu tu opremu, koja je vrhunska, nismo morali plaćati u produkcijskom dijelu jer su svi prijatelji dali na raspolaganje svu opremu koju imaju. Da li oprema može uticati na kvalitetu filma? Prošle godine na festivalu je prikazan film koji je snimljen mobilnim telefonom, koji je bio genijalan i tematikom i pričom i svim onim što je prikazao. Mislim da fotografija filma nije mjerilo kvalitete filma, odnosno priče filma, ali svakako da je mjerilo nekih tehničkih detalja. Imali smo dobru opremu i tehniku koja nam je na kraju omogućila i dobru fotografiju i dobar tonski snimak, tako da s tim nismo imali problema.
Musić: Nakon prikazivanja u Meeting Pointu kreće kino distribucija. Film će biti prikazan u svim gradovima Federacije, vjerovatno u Banjaluci i nekoliko gradova RS. Imamo potvrđen festival u Francuskoj u maju i nekoliko festivala po Evropi, koji su u kontaktu sa Operacijom kino i Obala art centrom, koja je na kraju i organizator naše premijere i distribucije.
Musić: Spomenuo sam nekoliko puta da mislim da su se ratni filmovi, koji su uglavnom zastupljeni u BiH, trebali prestali snimati nakon filma "Ničija zemlja" 2001. godine. Mislim da je to film koji je trebao završiti to poglavlje. Ne govorim o stvarima koje trebamo zaboraviti. Govorim o stvarima kojih se trebamo sjećati, ali naša kinematografija pretjeruje sa filmovima tog žanra. Mislim da će ovaj film biti kao dobro osvježenje na sceni, a možda i poticaj za nas, ili neke druge koji planiraju snimiti filmove u skorije vrijeme, da donesu neko osvježenje na našu scenu. Ne moraju to biti komedije i ne moramo imati neku žustru akciju, ali možemo da se posvetimo temama sadašnjice, koji bi mogli animirati i edukovati društvo.
Musić: Prije bih izabrao evropski. Amerika dosta plasira zabavu i ne previše stvari edukativnog sadržaja. To su filmovi koji nas odvoje od realnosti i uz koje možemo uživati. Niko ne voli američku komediju. Francuska plasira jako dobro filmove koji su edukativnog tipa, koji govore o sadašnjosti i koji nas mogu mnogo toga naučiti.
Musić: Nas je bilo u početku 28, a sada nas je 14. To su uglavnom ljudi koji su se opredijelili za određene oblasti koje su potrebne za film. U razredu imamo scenariste, režisere i glumce. Mislim da će većina njih nastaviti ovim putem i završiti na Fakultetu scenskih umjetnosti. Samo je problem što Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu nema taj broj mjesta, koliko će ih biti iz našeg razreda. Imam u planu upisati režiju, a da li će to biti sarajevska filmska akademija ili nešto drugo, još uvijek ne znam.
RSE: Kako je nekome tako mladom pošlo za rukom da snimi svoj prvi dugometražni film?
Musić: Bili su bitni ljudi oko mene, sa kojima radim, i bilo je bitno da se organizujemo, u čemu smo uspjeli. Imali smo ideju i scenarij a poslije smo okupili ekipu. Mislim da je to bilo dovoljno, pored entuzijazma da se to uradi. To su neki od načina kako smo sve ovo uradili.
RSE: Film "Svjetla grada" govori o dječaku koji se sa velikim očekivanjima doseljava iz manjeg mjesta u veliki grad. Odakle ideja za film?
Musić: Sa drugom sam sjedio jedno popodne na kafi. Planirao sam raditi jedan kratkometražni film, ali se razvila velika ideja da to bude duža forma. Tako sam scenarij doradio na osnovu teza koje sam ranije imao. Na kraju smo dobili film "Svjetla grada" koji je prožet socijalnom tematikom i nekom mini dramom koja prati susrete dječaka iz manjeg mjesta sa glavnim gradom.
RSE: Koliko je tvoja priča, priča o problemima sa kojim se danas suočavaju mladi, kao što je vršnjačko nasilje, nerazumijevanje sredine i slično?
Musić: Rekao bih da je ovo priča baš o tome. Stvarno je to priča o problemima sa kojima se danas susrećemo. I mimo vršnjačkih problema i maloljetničke delikvencije imamo dosta problema o kojima se danas i dalje šuti. Sve to smo stavili u jednu cjelinu i pokazali šta su problemi velikog društva, vršnjački problemi i na kraju problemi života u jednom velikom gradu. Nije film baziran samo na Sarajevo, nego govorimo o nečemu što može biti karakteristično za svaki veliki grad.
RSE: Interesantno je da nekoga, ko je srednjoškolac, zanimaju socijalne teme.
Musić: Prvi kratkometražni film koji sam radio, obrađivao je socijalne teme. Do sada sam napisao scenarij za sve svoje filmove i nekako mi je najlakše iskreno pisati o nečemu što svaki dan gledam.
RSE: Kako reaguju tvoji prijatelji i vršnjaci kada im govoriš o ovome? Malo je neobično, da neko tako mlad, se zanima za jako ozbiljne teme.
Musić: Imam ogromnu podršku. Sve je u početku bilo kao neka šala. Kada su vidjeli kako sve to teče, shvatili su da je to to. Imam nesebičnu podršku svih prijatelja i kolega iz razreda i svih ljudi koji me okružuju.
RSE: Na filmu Svjetla grada su radili mladi koji pohađaju sekciju scenske umjetnosti u Gimnaziji Dobrinja.
Musić: Tako je. Mi smo prva generacija tog smjera koja je počela 2009. godine. Iz razreda ima nekoliko kolega koji su radili u određenim odjelima u okviru filma. Tu ima i ostalih generacija tog smjera iz naše škole.
http://www.youtube.com/embed/AxiZsXNmPVo
RSE: Koliko je tebi ovaj smjer prokrčio put do prvog filma? Ovo je tvoj treći film. Prva dva su bila kratkometražna.
Musić: Mnogo. Prvu godinu smo imali teorijsko gradivo. Od drugog razreda smo počeli sa praktičnim radom, tako da smo već sa 15, 16 godina imali svoje prve kratkometražne filmove i predstave. Dobili smo mnogo šlifa za dalje. U zadnje dvije godine smo napravili dosta reklama, filmova i predstava koji su rezultat tog smjera i dokaz kako to funkcioniše.
RSE: Pored toga što snimaš filmove, ideš u dvije škole, a dok si snimao film, morao si izostajati iz obje. Da li su profesori razumjeli tvoju ljubav prema filmu?
Musić: Naišao sam na veliko razumijevanje u obje škole, pogotovo u gimnaziji Dobrinja, gdje je direktorica, koja je insistirala na ovom smjeru, dala na raspolaganje sve resurse koje nam škola može ponuditi, a koji nam mogu biti korisni za film. Izašli su nam u susret i nismo imali nikakvih problema. Dosta izostajem, ne samo ove godine, ali i proteklih. Ne nailazim na neke veće probleme što se toga tiče.
RSE: Snimanje filma "Svjetla grada" počelo je 12. decembra. Za vrlo kratko vrijeme ste snimili film. Kako je to izgledalo?
Musić: Veoma napeto. Radili smo pod pritiskom. Obzirom da u ekipi imamo ljude koje ćemo već na idućem projektu moći nazvati filmskim profesionalcima, ako ne i sada, posao je odlično urađen. Radilo se od 7:00 do 23:00. Snimalo se 25 dana, te smo u konačnici imali šest sati materijala, što je svedeno na sat vremena u montaži i post produkciji.
RSE: Da li je riječ o dokumentarnom ili igranom filmu?
Musić: Riječ je o igranom dugometražnom filmu od sat vremena.
RSE: Ko su glumci?
Musić: Albert Michael Ramirez, Muhamed Dupovac, Lana Stanišić, Edin Ličina, koji je i producent filma, Nela Đenisijević, Benjamin Banda, Benjamin Muhić, Zlatan Džumhur, Armin Fazlić, Nejra Musić, Hena Fulin. Adnan Novo se prije nekoliko godina vratio iz Holivuda u Sarajevo da ovdje nastavi svoju karijeru.
RSE: Pokazujete da se sa malo volje i malo novca može snimiti film. Koliko se, po tvom mišljenju, sa tako malim budžetima gubi na kvalitetu filma?
Musić: Imali smo sreće što svu tu opremu, koja je vrhunska, nismo morali plaćati u produkcijskom dijelu jer su svi prijatelji dali na raspolaganje svu opremu koju imaju. Da li oprema može uticati na kvalitetu filma? Prošle godine na festivalu je prikazan film koji je snimljen mobilnim telefonom, koji je bio genijalan i tematikom i pričom i svim onim što je prikazao. Mislim da fotografija filma nije mjerilo kvalitete filma, odnosno priče filma, ali svakako da je mjerilo nekih tehničkih detalja. Imali smo dobru opremu i tehniku koja nam je na kraju omogućila i dobru fotografiju i dobar tonski snimak, tako da s tim nismo imali problema.
RSE: Sarajevska publika moći će da vidi film u sarajevskom bioskopu Meeting Point. Gdje će film Svjetla grada biti još prikazan?
Musić: Nakon prikazivanja u Meeting Pointu kreće kino distribucija. Film će biti prikazan u svim gradovima Federacije, vjerovatno u Banjaluci i nekoliko gradova RS. Imamo potvrđen festival u Francuskoj u maju i nekoliko festivala po Evropi, koji su u kontaktu sa Operacijom kino i Obala art centrom, koja je na kraju i organizator naše premijere i distribucije.
RSE: Šta misliš o bosanskohercegovačkom filmu?
Musić: Spomenuo sam nekoliko puta da mislim da su se ratni filmovi, koji su uglavnom zastupljeni u BiH, trebali prestali snimati nakon filma "Ničija zemlja" 2001. godine. Mislim da je to film koji je trebao završiti to poglavlje. Ne govorim o stvarima koje trebamo zaboraviti. Govorim o stvarima kojih se trebamo sjećati, ali naša kinematografija pretjeruje sa filmovima tog žanra. Mislim da će ovaj film biti kao dobro osvježenje na sceni, a možda i poticaj za nas, ili neke druge koji planiraju snimiti filmove u skorije vrijeme, da donesu neko osvježenje na našu scenu. Ne moraju to biti komedije i ne moramo imati neku žustru akciju, ali možemo da se posvetimo temama sadašnjice, koji bi mogli animirati i edukovati društvo.
RSE: Kada biraš između angažovanog evropskog filma ili holivudskog filma, šta više biraš da gledaš?
Musić: Prije bih izabrao evropski. Amerika dosta plasira zabavu i ne previše stvari edukativnog sadržaja. To su filmovi koji nas odvoje od realnosti i uz koje možemo uživati. Niko ne voli američku komediju. Francuska plasira jako dobro filmove koji su edukativnog tipa, koji govore o sadašnjosti i koji nas mogu mnogo toga naučiti.
RSE: Koliko vas ima u filmskoj sekciji Gimnazije Dobrinja i koliko vas će nastaviti tim filmskim putem? Ti si već više puta rekao da ćeš nastaviti studije režije.
Musić: Nas je bilo u početku 28, a sada nas je 14. To su uglavnom ljudi koji su se opredijelili za određene oblasti koje su potrebne za film. U razredu imamo scenariste, režisere i glumce. Mislim da će većina njih nastaviti ovim putem i završiti na Fakultetu scenskih umjetnosti. Samo je problem što Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu nema taj broj mjesta, koliko će ih biti iz našeg razreda. Imam u planu upisati režiju, a da li će to biti sarajevska filmska akademija ili nešto drugo, još uvijek ne znam.