Bosanskohercegovačka kontinuirana kriza poprimila je ove nedjelje i nove dimenzije: dok započeto, a još nedovršeno - a ne zna se ni da li će ni kad će - "prekomponovanje vlasti" još emituje gorčine raskida jednih i uspostave novih koalicija i čini sve manje izglednim očekivanja da bi se nekako ipak moglo krenuti tim obećanim "evropskim putem" ovih dana je otvoren i novi front sukobljavanja koji pod prividom "zaštite ustavnosti" prijeti novom i trajnijom blokadom državnih institucija.
U ovoj najnovijoj epizodi bosanskog političkog teatra apsurda obavljena je drastična zamjena uloga pa se recimo najuporniji poricatelj bosanske državnosti sada pojavljuje u ulozi odbrane njenog dejtonskog ustava a liderima partija koje se zaklinju što u "funkcionalnu evropsku državu" a što u njeno "očuvanje i jačanje" pripisuje se ni manje ni više nego "protivustavno ponašanje" koje vodi rušenju države.
Apsurdan je već i sam povod za sadašnju i najavljenu buduću blokadu rada državnih institucija.
Ona, naime, nije izbila ni zbog jednog od desetine mogućih unutrašnjih razloga - nezaposlenosti i besperspektivnosti, kriminala i korupcije, obespravljivanja prognanih i uskraćivanja ljudskih prava, pljačke donacija i kontrole nad pravosuđem, evropskih reformi ili državne i vojne imovine, dakle ni zbog čega od čega se živi - nego su prijetnje bloklade ili čak raspada države došle povodom izjašnjavanja predstavnika Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama o nasilju u Siriji.
Bosna i Hercegovina bila je među 133 zemlje koje su glasale za rezoluciju kojom se pored ostalog traži okončanje državnog nasilja i prijeti novim sankcijama, a samo 12 država bilo je protiv: osim Rusije i Kine - Sirija, Kuba, Iran, Sjeverna Koreja, Bjelorusija, Bolivija, Nikaragva, Mijanmar, Zimbabve i Venecuela uz još 31 uzdržan glas.
Predsjednik Republike Srpske i njen predstavnik u državnom Predsjedništvu reagovali su zahtjevima da ministar spoljnih poslova bude smijenjen ili podnese ostavku. Nisu, naravno, rekli kako to traže zato što bi htjeli da Bosna i Hercegovina umjesto sa članicama Evropske Unije i Sjedinjenih Država glasa sa upadljivo nereprezentativnom grupacijom država koje su se u ovoj prilici pridružile Rusiji i Kini.
Umjesto toga - potegli su pitanje načina odlučivanja u Bosni i Hercegovini o spoljnopolitičkim pitanjima: takve odluke mogu se donositi samo saglasnošću sva tri člana Predsjedništva a ovog puta takve saglasnosti srpskog predstavnika nije bilo. To je za dvojicu najviših predstavnika Republike Srpske dovoljan povod da zahtijevaju smjenu ili ostavku ministra spoljnih poslova uz prijetnju da nijedno drugo npitanje neće biti rješavano dok to ne bude riješeno.
Tako u bosanskohercegovačkim obratima Milorad Dodik uobičajenu ulogu političara koji najdosljednije dovodi u pitanje bosanskohercegovačku državnost sada zamjenjuje ulogom čuvara državnog ustava. Ta zamjena uloga događa se nepune dvije nedjelje nakon što je ambasada Sjedinjenih Država u Sarajevu javno upozorila Dodika kako su njegove izjave u kojima se Republika Srpska tretiura kao država a Bosna i Hercegovina kao "državna zajednica" netačne, kontraproduktivne i protivne ustavu i dejtonskom sporazumu.
"Ustav Bosne i Hercegovine je jasan: Bosna i Hercegovina je jedna država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Entiteti i njihove vlasti postoje kao dio interne organizacije i strukture Bosne i Hercegovine," poručeno je tada iz američke ambasade.
Ali, nije samo Dodik u ovom povodu pokazao kako njegovu odanost "slovu a ne duhu" dejtonskog ustava ne treba baš doslovno shvatati: gorljivo će ga osporavati ako entitet treba promovisati u državu i gorljivo će ga braniti ako državni organi ili funkcioneri ignorišu učešće entiteta u vođenju državnih poslova.
Zlatko Lagumdžija je u ovom povodu i sam pokazao kako bi bilo previše očekivati principijelnost u vođenju državnih poslova: na vijesti o zahtjevima za njegovu ostavku, umjesto uvažavanja potrebe za harmonizacijom načina odlučivanja u državnim organima, uzvratio je kontrazahtjevima svoje partije za ispitivanje zakonitosti i ustavnosti spoljnopolitičkih aktivnosti predsjednika i predstavništava Republike Srpske u inostranstvu: traže izjašnjavanje o ustavnosti odlaska entitetskog predsjednika u posjetu novom predsjedniku Srbije prije bilo kojeg zvaničnika države kao i njegove nedavne posjete i prezentovanja političkih stavova u Rusiji i aktivnosti predstavništva Republike Srpske u Briselu.
Sva ta pitanja su, naravno, legitimna ali ako se postavljaju tek onda kad se dovodi u pitanje Lagumdžijina pozicija - nužno izazivaju sumnje kako je lični interes važniji od svakog principa.
U ovoj najnovijoj epizodi bosanskog političkog teatra apsurda obavljena je drastična zamjena uloga pa se recimo najuporniji poricatelj bosanske državnosti sada pojavljuje u ulozi odbrane njenog dejtonskog ustava a liderima partija koje se zaklinju što u "funkcionalnu evropsku državu" a što u njeno "očuvanje i jačanje" pripisuje se ni manje ni više nego "protivustavno ponašanje" koje vodi rušenju države.
Apsurdan je već i sam povod za sadašnju i najavljenu buduću blokadu rada državnih institucija.
Ona, naime, nije izbila ni zbog jednog od desetine mogućih unutrašnjih razloga - nezaposlenosti i besperspektivnosti, kriminala i korupcije, obespravljivanja prognanih i uskraćivanja ljudskih prava, pljačke donacija i kontrole nad pravosuđem, evropskih reformi ili državne i vojne imovine, dakle ni zbog čega od čega se živi - nego su prijetnje bloklade ili čak raspada države došle povodom izjašnjavanja predstavnika Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama o nasilju u Siriji.
Bosna i Hercegovina bila je među 133 zemlje koje su glasale za rezoluciju kojom se pored ostalog traži okončanje državnog nasilja i prijeti novim sankcijama, a samo 12 država bilo je protiv: osim Rusije i Kine - Sirija, Kuba, Iran, Sjeverna Koreja, Bjelorusija, Bolivija, Nikaragva, Mijanmar, Zimbabve i Venecuela uz još 31 uzdržan glas.
Predsjednik Republike Srpske i njen predstavnik u državnom Predsjedništvu reagovali su zahtjevima da ministar spoljnih poslova bude smijenjen ili podnese ostavku. Nisu, naravno, rekli kako to traže zato što bi htjeli da Bosna i Hercegovina umjesto sa članicama Evropske Unije i Sjedinjenih Država glasa sa upadljivo nereprezentativnom grupacijom država koje su se u ovoj prilici pridružile Rusiji i Kini.
Umjesto toga - potegli su pitanje načina odlučivanja u Bosni i Hercegovini o spoljnopolitičkim pitanjima: takve odluke mogu se donositi samo saglasnošću sva tri člana Predsjedništva a ovog puta takve saglasnosti srpskog predstavnika nije bilo. To je za dvojicu najviših predstavnika Republike Srpske dovoljan povod da zahtijevaju smjenu ili ostavku ministra spoljnih poslova uz prijetnju da nijedno drugo npitanje neće biti rješavano dok to ne bude riješeno.
Tako u bosanskohercegovačkim obratima Milorad Dodik uobičajenu ulogu političara koji najdosljednije dovodi u pitanje bosanskohercegovačku državnost sada zamjenjuje ulogom čuvara državnog ustava. Ta zamjena uloga događa se nepune dvije nedjelje nakon što je ambasada Sjedinjenih Država u Sarajevu javno upozorila Dodika kako su njegove izjave u kojima se Republika Srpska tretiura kao država a Bosna i Hercegovina kao "državna zajednica" netačne, kontraproduktivne i protivne ustavu i dejtonskom sporazumu.
"Ustav Bosne i Hercegovine je jasan: Bosna i Hercegovina je jedna država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Entiteti i njihove vlasti postoje kao dio interne organizacije i strukture Bosne i Hercegovine," poručeno je tada iz američke ambasade.
Ali, nije samo Dodik u ovom povodu pokazao kako njegovu odanost "slovu a ne duhu" dejtonskog ustava ne treba baš doslovno shvatati: gorljivo će ga osporavati ako entitet treba promovisati u državu i gorljivo će ga braniti ako državni organi ili funkcioneri ignorišu učešće entiteta u vođenju državnih poslova.
Zlatko Lagumdžija je u ovom povodu i sam pokazao kako bi bilo previše očekivati principijelnost u vođenju državnih poslova: na vijesti o zahtjevima za njegovu ostavku, umjesto uvažavanja potrebe za harmonizacijom načina odlučivanja u državnim organima, uzvratio je kontrazahtjevima svoje partije za ispitivanje zakonitosti i ustavnosti spoljnopolitičkih aktivnosti predsjednika i predstavništava Republike Srpske u inostranstvu: traže izjašnjavanje o ustavnosti odlaska entitetskog predsjednika u posjetu novom predsjedniku Srbije prije bilo kojeg zvaničnika države kao i njegove nedavne posjete i prezentovanja političkih stavova u Rusiji i aktivnosti predstavništva Republike Srpske u Briselu.
Sva ta pitanja su, naravno, legitimna ali ako se postavljaju tek onda kad se dovodi u pitanje Lagumdžijina pozicija - nužno izazivaju sumnje kako je lični interes važniji od svakog principa.