Podnoseći u četvrtak redovni polugodišnji izvještaj Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko obavijestio je najviši organ međunarodne bezbjednosti kako je u ovom "izvještajnom periodu“ 9. januara 2016. primio na hiljade razglednica iz Republike Srpske s porukom "idi kući“ od kojih su mnoge bile potcrtane i prijetnjom smrću. Inzko vjeruje da su slične poruke upućene i stranim sudijama u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Njegov odgovor na tu kampanju za povlačenje stranaca iz Bosne i Hercegovine?
"Ako su vlasti Republike Srpske tako željne da se zatvori moj ured kao što često ponavljaju, one treba da postignu rezultate potrebne za Upravni odbor Savjeta za provođenje mira da donese takvu odluku.“
"Svijet“ je, razmatrajući perspektive ukidanja ureda i funkcije visokog predstavnika, odavno definisao "pet ciljeva i dva uslova“ za okončanje međunarodnog nadzora nad projektom mirne Bosne. Tako domaći akteri ne mogu reći da ne znaju šta mora da se učini da bi stranci zaključili kako je politička situacija stabilna i oni najzad mogu ići kući. A Inzko je – i ovim ovonedjeljnim izještajem – pokazao kako je upravo najžešći zagovornik odlaska visokog predstavnika i najveći razlog što takva odluka do sada nije mogla da bude donesena.
On je, u izvještaju Savjetu bezbjednosti, naveo niz političkih odluka i izjava predsjednika Republike Srpske koje su direktna prijetnja mirovnom sporazumu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu bosanskohercegovačke države, njenom ustavnom uređenju i najvišim pravosudnim insitucijama.
Pored ostalog, u bilješkama uz svoj izvještaj naveo je i sljedeću izjavu Milorada Dodika:
"Moje države su Republika Srpska i Srbija a Bosna i Hercegovina je samo mjesto gdje moram da živim.“
Sa upornim ponavljanjem prijetnji raspisivanja entitetskog referenduma o državi i njenim institucijama... vladajuća politika u RS samo osnažuje uvjerenje u međunarodnoj zajednici kako je dalji nadzor nad mirovnim procesom od kritične važnosti.
Sa upornim ponavljanjem prijetnji raspisivanja entitetskog referenduma o državi i njenim institucijama – od referenduma o odluci Ustavnog suda kojom je odlučeno da je 9. januar kao Dan Repubike Srpske neustavan preko referenduma o neprihvatanju učešća stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine sve do najave da bi 2018. godine mogao da se održi i referendum o otcjepljenju Republike Srpske – vladajuća politika u tom entitetu samo osnažuje uvjerenje u međunarodnoj zajednici kako je dalji nadzor nad mirovnim procesom od kritične važnosti.
Visoki predstavnik je ponudio Savjetu bezbjednosti i popis pozitivnih pomaka od vremena njegovog prošlog polugodišnjeg izvještaja potcrtavajući predaju prijave za članstvo u Evropskoj uniji 15. februara, prve korake u provođenju proevropskih reformi i poboljšanje političke situacije i dobrosusjedske saradnje u regionu, posebno sa Srbijom i Hrvatskom. Rekao je kako će – sa ispunjavanjem uslova za približavanje Evropi - Bosna i Hercegovina postajati prosperitetnija i stabilnija.
Ali, izvještaj je i poziv bosanskohercegovačkim partnerima u mirovnom procesu da punim srcem prionu na projekt proevropskih reformi. On, naime, pokazuje tendenciju bosanskohercegovačkih institucija da se teške odluke guraju pod tepih, odgađaju i ostavljaju za kasnije.
Takav je slučaj s pitanjima ravnopravnosti građana i naroda, od provođenja odluke Evropskog suda u predmetu Sejdić-Finci, u kojem se zahtijeva osiguranje pripadnicima manjina ljudskog prava da se kandiduju i budu birani na najviše državne funkcije, do nesposobnosti najveće bošnjačke i hrvatske stranke da građanima Mostara obezbijede da najzad iziđu na izbore.
Ograničenja "vladavine konstitutivnih naroda“ manifestovala su se i u Brčko Distriktu gdje je povodom traženja urbanističke saglasnosti za izgradnju džamije najprije srpska partija blokirala zasjedanja Vlade, a onda bošnjačka partija zasjedanja skupštine da bi – na intervenciju stranaca – nastavili da rade ostavljajući spornu odluku "za kasnije“.
Uspostava vladavine prava jednostavno nije moguća u uslovima nepoštovanja i nipodaštavanja najviših pravosudnih institucija i nadvikivanja političara na svim nivoima o tome kakve odluke pravosuđa očekuju i podržavaju a kakve odbacuju.
Još je dramatičnija situacija s uspostavom vladavine prava. Ona jednostavno nije moguća u uslovima nepoštovanja i nipodaštavanja najviših pravosudnih institucija i nadvikivanja političara na svim nivoima o tome kakve odluke pravosuđa očekuju i podržavaju a kakve odbacuju. O tome koliko se važnosti pridaje, recimo, gonjenju korupcije i organizovanog kriminala govori primjer iz Federacije: tamo je zatraženo odgađanje uspostave specijalnog tužilaštva za ova krivična djela do 1. jula 2017. godine "iz budžetskih razloga“.
Isti efekat – usporavanja reformskih procesa – imaju i "preslagivanja koalicija“ i na državnom i na federalnom nivou: u izvještaju Savjetu bezbjednosti navodi se da nakon smjene dva predstavnika Demokratske fronte u Savjetu ministara postavljenje njihovih nasljednika nije obavljeno ni do podnošenja ovog izvještaja iz prilično kompromitujućih razloga – podizanja krivičnih prijava protiv predsjednika i predloženog kandidata za ministra iz jedne od stranaka iz nove vladajuće koalicije.
"Guranje pod tepih“ odluka od kojih – pored ostalog – zavisi i ispunjavanje međunarodnih "pet ciljeva i dva uslova“ za ukidanje ureda i funkcija Visokog predstavnika onemogućava i zahtijevani prenos vojne imovine na državu. Karakterističan je slučaj "Veliki Žep“, s podzemnim vojnim kompleksom u Han Pijesku na kojem država ima vlasnička prava ali ih Republika Srpska osporava odgađajući tako ispunjavanje i jednog od uslova za aktiviranje akcionog plana za pristupanje NATO-u.
U nastojanju da izvještaj ipak završi u pozitivnom tonu, Visoki predstavnik ukazao je na ogroman simbolični značaj – i potencijalni doprinos pomirenju – predstojećeg otvaranja obnovljene džamije Ferhadija u Banjaluci.