Prateći ovih dana predizbore u prvoj od 50 američkih država Ajovi, našao sam – makar u jednoj njihovoj značajnoj dimenziji – i potvrdu kako "jugoslovesko iskustvo" i jugoslovensko opredjeljenje moje generacije, kad smo imali 18 do 30 godina, nije bilo tek ideološka prevara nego bi bilo privlačno i današnjoj generaciji Amerikanaca tih godina: birači mlađi od 30 godina su, naime – u prvoj rundi glasanja za kandidata Demokratske stranke za predsjedničke izbore u novembru – u ogromnoj većini, čak 84 posto njih, glasali za do juče nacionalno jedva poznatog senatora iz države Vermont Bernie Sandersa.
Ta iznenađujuće velika prednost Sandersa među mlađom biračkom populacijom doprinijela je da dojučerašnja apsolutna favoritkinja za demokratsku nominaciju, Hillary Clinton, u Ajovi pobijedi sa statistički minimalnom razlikom: 49,8 prema 49,6 posto glasova.
Šta je to zbog čega mladi u Sjedinjenim Državama tako entuzijastično podržavaju najstarijeg predsjedničkog kandidata, koji bi – kad bi u novembru bio izabran – sa 75 godina bio i najstariji novoizabrani američki predsjednik u istoriji?
Pored drugih sveouhvatnih političkih i ekonomskih obećanja ovog samodeklarisanog "demokratskog socijaliste", među kojima su odbacivanje dominantnog uticaja najbogatijih na politički proces i ukidanje monopola velikih banaka i korporacija, mladim Amerikancima su najprivlačnija zalaganja za besplatno univerzitetsko obrazovanje i univerzalnu zdravstvenu zaštitu.
Oni tako danas glasaju za nešto što je imala moja generacija "šezdesetosmaša".
Prerano je, naravno, nakon predizbora u prvoj državi predviđati hoće li Sanders dovesti u pitanje donedavno u prognozama "sigurnu" nominaciju gospođe Clinton: ona ima impresivnu biografiju bivše prve dame, senatorke države Njujork i šefice američke diplomatije uz podršku stranačkog establišmenta – i uticajnih krugova oko bivšeg predsjednika – i ona će dokazivati kako su postepene, korak-po-korak, reforme sigurnije i izglednije od Sandersove "revolucije". Ona, osim toga, nosi i potencijal mogućeg istorijskog izbora prve žene za predsjednika Sjedinjenih Država.
Pa, ako je iznenađujuće tijesan ishod među demokratima u Ajovi nagovještaj zanimljivog maratonskog nadmetanja Clinton-Sanders, na republikanskoj strani mnogi su kao "najbolju vijest" tog prvog predizbornog odmjeravanja primili poraz doskora ubjedljivo vodećeg kandidata Donalda Trumpa. U toj prvoj rundi pobijedio je senator iz Teksasa Ted Cruz sa 28 posto glasova, Tramp je bio drugi sa 24 posto a senator sa Floride Marco Rubio treći sa samo jedan posto glasova manje od Trampa.
Tramp je zapalio republikansku izbornu bazu čitavom serijom ekstremnih izjava.
Bio je među najistaknutijim osporavateljima podobnosti Obame za predsjednika zbog toga što "nije rođen u Americi" i tvrdio da je predsjednikov rodni list krivotvoren. Uvrijedio je Meksikance, i druge Latinoamerikance, kad je rekao kako Meksiko šalje u Ameriku "ljude koji nam donose mnogo problema": drogu, kriminal, silovanja. Izjavio je kako će podići veliki zid prema Meksiku i učiniti da Meksiko plati za to. Izjasnio se za deportaciju 11 miliona "nedokumentovanih imigranata". Pozvao je na potpunu zabranu ulaska muslimana u Ameriku i registrovanje onih koji su već tu. Govorio je vrlo ružno o ženama uključujući i televizijsku voditeljicu koja je postavila pitanje može li on s takvim temperamentom biti predsjednički kandidat.
Iako su najuticajniji mediji osudili Trumpove ekstremne izjave, koje su korištene i u propagandnim video-materijalima Islamske Države Iraka i Levanta (IDIL), a u Velikoj Britaniji izazvale parlamentarnu debatu o tome da mu se zabrani dolazak u tu zemlju, Trump je u predizbornim anketama bivao sve ubjedljivije vodeći među republikanskim kandidatima.
Politički analitičari objašnjavali su to i time što je on, predlažući ekstremne mjere prema ilegalnoj emigraciji i muslimanima, artikulisao strahove i ljutnju velikog dijela javnosti i njena očekivanja da bude zaštićena od države.
Naglašavali su i da podrška njegovim najkontroverznijim izjavama dolazi mahom od manje obrazovanog dijela populacije u kojoj su uvijek dobru prođu imale politike pojednostavljene do te mjere da mogu stati na naljepnicu na automobilima: Obama – džihadist; Hillary laže-Amerikanci ginu; Nije islamofobija ako oni ubijaju; Pravi Amerikanci govore engleski; Ako ne znate ovo pročitati - nije vam mjesto ovdje ...
Zabrinuti sljedbenici tradicionalnog principa "političke korektnosti" – koja je u rječniku nove desnice neoprostiva mana i grijeh – vjeruju kako će sa zamahom izborne kampanje ozbiljan dijalog o Americi potisnuti na marginu ekstremne i, za većinu stanovništva, ipak neprihvatljive "recepte".
Zato oni u porazu Trumpa u Ajovi vide "najbolju vijest" iz tog prvog odmjeravanja pred biračima. Nadaju se da će stranka tražiti kandidata koji ima najveće izglede protiv demokratskog izabranika i vjeruju kako bi to mogao biti ili Cruz ili Rubio.
Taj princip – ko ima više izgleda na opštim izborima – mogao bi raditi u korist gospođe Clinton, jer tradicionalni demokrati imaju ozbiljne bojazni može li se sadašnji entuzijazam za Sandersovu "političku revoluciju" i "demokratski socijalizam" sa njegovih entuzijastičnih mladih sljedbenika proširiti i na šire biračko tijelo. Dovoljno za očekivanje duge i neizvjesne izborne trke.