Nakon izjave predsjednika Republike Srbije Tomislava Nikolića da neće doći na obilježavanje stogodišnjice od početka Prvog svjetskog rata jer „ne može da ide tamo gdje će neko da optuži njegov narod“, bilježimo i prve reakcije iz BiH. Za Tomislava Nikolića, pa i za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Nebojšu Radmanovića, sporna je ploča na obnovljenoj sarajevskoj Vijećnici, koja će biti mjesto ceremonije obilježavanja stogodišnjice od Sarajevskog atentata i povoda za početak Prvog svjetskog rata. Na ploči, naime, piše da su “srpski zločinci u noći 25/26. 8. 1992. zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku BiH.”
U Sarajevu će 28. juna ove godine biti održana centralna manifestacija povodom stogodišnjice Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata. Time će Sarajevo biti u žiži svjetske javnosti. No sjenu na ovaj događaj bacila je izjava predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je rekao da neće doći u Sarajevo jer „ne može da ide tamo gdje će neko da optuži njegov narod“.
Nikolićeva savetnica Stanislava Pak izjavila je za RSE da je predsednik Srbije doneo promišljenu odluku i tvrdi da ona neće uticati na narušavanje među država u regionu.
“Nedolazak predsednika Srbije na manifestaciju u Sarajevu je odgovor na revizionistički atak i razaranje istorijske svesti o događajima koji su opredelili sudbinu Srbije i sveta u 20. veku, a u kojima je Srbija imala opštu podršku zapadnih zemalja i ispisala je najsvetlije stranice svoje istorije. Razlog za to je uklanjanje spomenika Gavrilu Principu sa mesta na kojem je bio u Sarajevu što govori da ne postoji dobra namera za objektivno predstavljanje tog događaja i implicitno postoji tendencija da se Srbija okrivi za početak jednog od najvećih ratnih stradanja. Organizacija događaja je preneta na Grad Sarajevo koje želi da svečanost održi u zgradi na kojoj piše da su na tom mestu srpski zločinci ubijali. Tu nema ni govora o porukama mira i pomirenja koje su ovim obeležavanjem trebale biti upućene u svet. Mislim da je ovo prava odluka i da će vreme pokazati da je predsednik bio u pravu.”
Slično je najavio i član Predsjedništva iz reda srpskog naroda Nebojša Radmanović.
Ovu situaciju za naš program ovako je prokomentarisao predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović:
„Ne znam otkud gospodinu Radmanoviću, a evo sad i predsjedniku Nikoliću takav jedan stav? Niko ne kani preispitivati historiju, utvrđivati ko je kriv, optuživati čak i počinioce atentata, kamoli jedan cio narod. Dapače, mi kanimo pokušati zaokružiti stotinu godina konflikata i izvući pouke na bazi ovih sto godina, koje možemo nazvati stoljećem ratova, i trasirati jedan put u sto godina mira.“
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović smatra da se taj natpis treba posmatrati u kontekstu vremena kada je postavljena ploča:
„To je vrijeme spaljivanja Porodilišta, Orijentalnog instituta, Zetre, olimpijskih objekata. To je vrijeme kad je krenuo faktički genocid nad Sarajevom - jer 11.541 Sarajlija će biti ustrijeljen sa brda. I ta ploča je samo ogledalo onoga što se u to vrijeme dešavalo.“
Miro Lazović, predsjednik Skupštine BiH u periodu 1992.-1996. godine:
„Ploča koja stoji na Vijećnici govori o zločincima iz srpskog naroda. Tu Vijećnicu jesu zapalili zločinci iz srpskog naroda i to je nešto što je nezabilježeno u 20. vijeku, to je jedan urbicid. To su uradili pripadnici naroda kojem pripadamo i ja i gospodin Nikolić. Dakle, sve u svemu, gospodin Nikolić griješi i mislim da bi trebao prisustvovati jednom historijskom događaju.“
„To je samo znak sveopće hipokrizije uma i gluposti kojom elite u Sarajevu, od onih u Predsjedništvu BiH do onih na gradskoj razini, misle o historiji. Dakle, na Vijećnici je morala da stoji ploča na kojoj bi pisalo da je granatama Vojske RS zapaljena takva kulturna dragocjenost, a ne srpskih zločinaca. Jer upozoravam da je u Armiji BiH, koja je branila istu tu Vijećnicu, bilo i Srba. Glupost ravna Nikolićevoj.“
A o odluci Tomislav Nikolića da ne dođe u Sarajevo, Kazaz kaže:
„Predsjedniku Srbije, ma ko on bio, tu je bez sumnje mjesto jer je ista ta Srbija u Prvom svjetskom ratu priskrbila najbolji mogući simbolički kapital u pobjedničkom pohodu. Ulazi u poredak onih zemalja koje su i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, bez obzira na četništvo, srbijanskom, odnosno srpskom narodu priskrbile najpozitivniji etički kapital. Nikolićev problem je zadnji bosanski, krvavi rat. I sam Nikolić je nemalo učestvovao u njemu, bilo kao njegov ideolog, bilo kao vojnik na terenu. Taj zadnji rat od Nikolića je načinio ideološku mizeriju koja ignorira globalne događaje da bi sačuvao mentalni geto svog nacionalizma.“
U Sarajevu će 28. juna ove godine biti održana centralna manifestacija povodom stogodišnjice Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata. Time će Sarajevo biti u žiži svjetske javnosti. No sjenu na ovaj događaj bacila je izjava predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je rekao da neće doći u Sarajevo jer „ne može da ide tamo gdje će neko da optuži njegov narod“.
Nikolićeva savetnica Stanislava Pak izjavila je za RSE da je predsednik Srbije doneo promišljenu odluku i tvrdi da ona neće uticati na narušavanje među država u regionu.
“Nedolazak predsednika Srbije na manifestaciju u Sarajevu je odgovor na revizionistički atak i razaranje istorijske svesti o događajima koji su opredelili sudbinu Srbije i sveta u 20. veku, a u kojima je Srbija imala opštu podršku zapadnih zemalja i ispisala je najsvetlije stranice svoje istorije. Razlog za to je uklanjanje spomenika Gavrilu Principu sa mesta na kojem je bio u Sarajevu što govori da ne postoji dobra namera za objektivno predstavljanje tog događaja i implicitno postoji tendencija da se Srbija okrivi za početak jednog od najvećih ratnih stradanja. Organizacija događaja je preneta na Grad Sarajevo koje želi da svečanost održi u zgradi na kojoj piše da su na tom mestu srpski zločinci ubijali. Tu nema ni govora o porukama mira i pomirenja koje su ovim obeležavanjem trebale biti upućene u svet. Mislim da je ovo prava odluka i da će vreme pokazati da je predsednik bio u pravu.”
Slično je najavio i član Predsjedništva iz reda srpskog naroda Nebojša Radmanović.
Ovu situaciju za naš program ovako je prokomentarisao predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović:
„Ne znam otkud gospodinu Radmanoviću, a evo sad i predsjedniku Nikoliću takav jedan stav? Niko ne kani preispitivati historiju, utvrđivati ko je kriv, optuživati čak i počinioce atentata, kamoli jedan cio narod. Dapače, mi kanimo pokušati zaokružiti stotinu godina konflikata i izvući pouke na bazi ovih sto godina, koje možemo nazvati stoljećem ratova, i trasirati jedan put u sto godina mira.“
Ploča na ulazu u Vijećnicu
Za Tomislava Nikolića sporna je ploča na sarajevskoj Vijećnici, gdje su gradske vlasti planirale održati centralnu ceremoniju. Izjavu gradonačelnika Sarajeva, ali i detaljne infromacije o obilježavanju nismo uspjeli dobiti od gradskih vlasti ni nakon nekoliko prepiski i cjelodnevnog čekanja. Na ploči na ulazu u sarajevsku Vijećnicu piše: ”Srpski zločinci u noći 25/26. 8. 1992. zapalili su Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku BiH.”Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović smatra da se taj natpis treba posmatrati u kontekstu vremena kada je postavljena ploča:
„To je vrijeme spaljivanja Porodilišta, Orijentalnog instituta, Zetre, olimpijskih objekata. To je vrijeme kad je krenuo faktički genocid nad Sarajevom - jer 11.541 Sarajlija će biti ustrijeljen sa brda. I ta ploča je samo ogledalo onoga što se u to vrijeme dešavalo.“
Miro Lazović, predsjednik Skupštine BiH u periodu 1992.-1996. godine:
„Ploča koja stoji na Vijećnici govori o zločincima iz srpskog naroda. Tu Vijećnicu jesu zapalili zločinci iz srpskog naroda i to je nešto što je nezabilježeno u 20. vijeku, to je jedan urbicid. To su uradili pripadnici naroda kojem pripadamo i ja i gospodin Nikolić. Dakle, sve u svemu, gospodin Nikolić griješi i mislim da bi trebao prisustvovati jednom historijskom događaju.“
Enver Kazaz
No profesor sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz smatra da odgovornost za ovo snose i političari iz BiH, jer nepreciznim natpisom su omogućili politizaciju događaja:„To je samo znak sveopće hipokrizije uma i gluposti kojom elite u Sarajevu, od onih u Predsjedništvu BiH do onih na gradskoj razini, misle o historiji. Dakle, na Vijećnici je morala da stoji ploča na kojoj bi pisalo da je granatama Vojske RS zapaljena takva kulturna dragocjenost, a ne srpskih zločinaca. Jer upozoravam da je u Armiji BiH, koja je branila istu tu Vijećnicu, bilo i Srba. Glupost ravna Nikolićevoj.“
A o odluci Tomislav Nikolića da ne dođe u Sarajevo, Kazaz kaže:
„Predsjedniku Srbije, ma ko on bio, tu je bez sumnje mjesto jer je ista ta Srbija u Prvom svjetskom ratu priskrbila najbolji mogući simbolički kapital u pobjedničkom pohodu. Ulazi u poredak onih zemalja koje su i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, bez obzira na četništvo, srbijanskom, odnosno srpskom narodu priskrbile najpozitivniji etički kapital. Nikolićev problem je zadnji bosanski, krvavi rat. I sam Nikolić je nemalo učestvovao u njemu, bilo kao njegov ideolog, bilo kao vojnik na terenu. Taj zadnji rat od Nikolića je načinio ideološku mizeriju koja ignorira globalne događaje da bi sačuvao mentalni geto svog nacionalizma.“