Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću sa svjedočenjem je nastavio stručnjak tužiteljstva Christian Nielsen, koji je sačinio izvještaj o okolnostima raspada bosanskohercegovačkog MUP-a te izdvajanja policije bosanskih Srba.
Tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka optuženi Karadžić je pokušao dovesti u pitanje njegovu vjerodostojnost kao istražitelja haškog tužiteljstva te plasirati svoju verziju događaja - kako se policija bosanskih Srba nije izdvojila zbog osvajanja vlasti u općinama koje je Srpska demokratska stranka smatrala svojima, što tvrdi tužiteljstvo, nego zbog obrambenih mjera potaknutih hrvatskim i bošnjačkim ekstremizmom.
Suprotno od tužiteljstva za koje je svjedok objasnio ulogu policije bosanskih Srba u etničkom čišćenju i formiranju logora, Karadžić je pokušao relativizirati njezinu odgovornost za događaje koji su se dogodili tijekom rata. Čitajući neke dijelove stručnog izvještaja Nielsena optuženi je osporavao njegove zaključke – kako se policija bosanskih Srba izdvojila prema planu SDS-a, stranke koju je vodio u sporno vrijeme.
„Vi govorite da su SDS i bosanski Srbi u MUP-u često tvrdili da su prisutnost hrvatskog i muslimanskog ekstremizma, zajedno sa stalno isticanom potrebom za povećanjem profesionalizma u ministarstvu – dio smišljene strategije. Slažete li se da je bilo muslimanskog i hrvatskog ekstremizma u zajedničkoj policiji Bosne i Hercegovine?“, citirao je i upitao optuženi Nielsena.
„Kako definirate ekstremizam?“, upitao je svjedok.
„To bih ja očekivao (odgovor) od Vas. Ali idemo dalje“, odgovorio je optuženi i nastavio tvrditi kako se MUP bosanskih Srba izdvojio zbog obrambenih aktivnosti kao reakcija na ekstremizam drugih nacionalnih zajednica.
(Karadžić i svjedok o pripremi drugih strana za rat)
Prema Karadžiću do podjele u bosanskohercegovačkom MUP-u je došlo jer su stranke drugih nacionalnih zajednica zapošljavale osobe poznate po terorističkim aktivnostima što je dodatno ugrozilo profesionalizam policije. Pri toj argumentaciji optuženi se služio policijskim zapisnicima, zbog kojih se sudska sjednica često zatvarala za javnost.
"Tu se govori o švercu ogromnog broja putovnica. Davanju putovnica teroristima, odnosno ekstremistima s Bliskog istoka. Pogledajte imena. Omer Behmen. Je li Vam poznato ime? Znate li da je on bio Mladomusliman zatvaran od 1939 – 1983. Bio je nekoliko puta u zatvoru i na kraju je bio ambasador u Iranu", čitao je dokumente bosanskohercegovačkog MUP-a Karadžić.
„Ja ne mislim da je gospodin Behmen proveo čitavo to vrijeme u zatvoru između 1939.i 1983. Ali znam da je bio zatvaran zbog njegovih veza s Mladim muslimanima. On je bio među širom grupom Bošnjaka koji su uhićeni u vezi s muslimanskim nacionalizmom u bivšoj Jugoslaviji. Među njima je bio i Alija Izetbegović (prvi predsjednik nezavisne BiH i predsjednik SDA, nap.a)“, potvrdio je svjedok kako je upoznat sa činjenicama u vezi nacionalizma prisutnog u svim nacionalnim zajednicama i njihovim političkim vodstvom.
No bez obzira na to Nielsen se nije složio s opravdanjem Karadžića- kako se policija bosanskih Srba izdvojila zbog obrambenih aktivnosti, ostajući i dalje pri svom zaključku – kako je to učinjeno po nalogu SDS-a, stranke koja je policiju dalje usmjeravala prema aktivnostima koje su dovele do zločina.
(Nielsen o nezakonitim akcijama MUP-a RS po direktivi SDS-a)
Nakon iskaza Nielsena, čije se svjedočenje nastavlja i u srijedu, suđenje za genocid i ostale zločine u BiH između 1992 i 1995 nastaviti će se svjedočenjem zaštićenog svjedoka pod pseudonimom KDZ-159.
U programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
Tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka optuženi Karadžić je pokušao dovesti u pitanje njegovu vjerodostojnost kao istražitelja haškog tužiteljstva te plasirati svoju verziju događaja - kako se policija bosanskih Srba nije izdvojila zbog osvajanja vlasti u općinama koje je Srpska demokratska stranka smatrala svojima, što tvrdi tužiteljstvo, nego zbog obrambenih mjera potaknutih hrvatskim i bošnjačkim ekstremizmom.
Suprotno od tužiteljstva za koje je svjedok objasnio ulogu policije bosanskih Srba u etničkom čišćenju i formiranju logora, Karadžić je pokušao relativizirati njezinu odgovornost za događaje koji su se dogodili tijekom rata. Čitajući neke dijelove stručnog izvještaja Nielsena optuženi je osporavao njegove zaključke – kako se policija bosanskih Srba izdvojila prema planu SDS-a, stranke koju je vodio u sporno vrijeme.
„Vi govorite da su SDS i bosanski Srbi u MUP-u često tvrdili da su prisutnost hrvatskog i muslimanskog ekstremizma, zajedno sa stalno isticanom potrebom za povećanjem profesionalizma u ministarstvu – dio smišljene strategije. Slažete li se da je bilo muslimanskog i hrvatskog ekstremizma u zajedničkoj policiji Bosne i Hercegovine?“, citirao je i upitao optuženi Nielsena.
„Kako definirate ekstremizam?“, upitao je svjedok.
„To bih ja očekivao (odgovor) od Vas. Ali idemo dalje“, odgovorio je optuženi i nastavio tvrditi kako se MUP bosanskih Srba izdvojio zbog obrambenih aktivnosti kao reakcija na ekstremizam drugih nacionalnih zajednica.
(Karadžić i svjedok o pripremi drugih strana za rat)
Prema Karadžiću do podjele u bosanskohercegovačkom MUP-u je došlo jer su stranke drugih nacionalnih zajednica zapošljavale osobe poznate po terorističkim aktivnostima što je dodatno ugrozilo profesionalizam policije. Pri toj argumentaciji optuženi se služio policijskim zapisnicima, zbog kojih se sudska sjednica često zatvarala za javnost.
"Tu se govori o švercu ogromnog broja putovnica. Davanju putovnica teroristima, odnosno ekstremistima s Bliskog istoka. Pogledajte imena. Omer Behmen. Je li Vam poznato ime? Znate li da je on bio Mladomusliman zatvaran od 1939 – 1983. Bio je nekoliko puta u zatvoru i na kraju je bio ambasador u Iranu", čitao je dokumente bosanskohercegovačkog MUP-a Karadžić.
„Ja ne mislim da je gospodin Behmen proveo čitavo to vrijeme u zatvoru između 1939.i 1983. Ali znam da je bio zatvaran zbog njegovih veza s Mladim muslimanima. On je bio među širom grupom Bošnjaka koji su uhićeni u vezi s muslimanskim nacionalizmom u bivšoj Jugoslaviji. Među njima je bio i Alija Izetbegović (prvi predsjednik nezavisne BiH i predsjednik SDA, nap.a)“, potvrdio je svjedok kako je upoznat sa činjenicama u vezi nacionalizma prisutnog u svim nacionalnim zajednicama i njihovim političkim vodstvom.
No bez obzira na to Nielsen se nije složio s opravdanjem Karadžića- kako se policija bosanskih Srba izdvojila zbog obrambenih aktivnosti, ostajući i dalje pri svom zaključku – kako je to učinjeno po nalogu SDS-a, stranke koja je policiju dalje usmjeravala prema aktivnostima koje su dovele do zločina.
(Nielsen o nezakonitim akcijama MUP-a RS po direktivi SDS-a)
Nakon iskaza Nielsena, čije se svjedočenje nastavlja i u srijedu, suđenje za genocid i ostale zločine u BiH između 1992 i 1995 nastaviti će se svjedočenjem zaštićenog svjedoka pod pseudonimom KDZ-159.
O suđenju Karadžiću
O suđenju KaradžićuU programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.