Autori: Merdijana Sadović i Simon Jennings
(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Odluka Radovana Karadžića da se ne pojavi u sudnici Haškog tribunala na početku svog suđenja malo je koga iznenadila. Njegovo objašnjenje da nije imao dovoljno vremena da se pripremi za svoju odbranu ponovno je skrenulo pažnju na česte zloupotrebe prava koje imaju svi optuženici pred Tribunalom, a to je da se brane samostalno.
Karadžićeva odluka da se brani samostalno od samog početka je sudijama Haškog tribunala zadala mnogo glavobolje, najviše zbog toga što su se bojali da bi on, poput Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja prije njega, ovo pravo mogao iskoristiti kao sredstvo za opstruiranje cijelog procesa. Prema pravilima Tribunala, svaki optuženik ima pravo da se brani samostalno ako to želi, pa to pravo nije moglo biti uskraćeno ni Karadžiću. Ipak, kritičari Tribunala zamjeraju sudijama što se nisu bolje pripremili za situaciju u kojoj su se našli ove sedmice kada je Karadžić odlučio da se ne pojavi u sudnici.
Branilac Jadranka Prlića, američki advokat Majkl Karnavas, za naš program kaže:
“S obzirom na prethodno iskustvo Tribunala sa visoko rangiranim optuženicima koji su odlučili da se sami brane, poput Miloševića, Krajišnika i Šešelja, mislim da je onog momenta kad je Karadžić izjavio da želi sam sebe zastupati sudijama moralo biti jasno šta ih čeka. On nije pravnik, već psihijatar i političar, i znajući kompleksnost cijelog predmeta, sudije su morale znati da će mu biti potrebna velika pomoć u pripremi odbrane. Stoga su trebali odmah na početku imenovati prijatelja suda koji bi svojim neovisnim mišljenjem pomagao sudskom vijeću da donese odluke o nekim spornim pitanjima, poput ovog da li je Karadžiću potrebno više vremena da pripremi odbranu. Takođe su trebali imenovati i rezervnog advokata koji bi mogao preuzeti Karadžićevu odbranu u slučaju da on odbije da sarađuje sa sudom.”
Luka Mišetić, branilac hrvatskog generala Ante Gotovine, smatra da odluka da se brani sam može samo naštetiti optuženom:
“Mislim da je odluka bilo kojeg optuženika da se brani samostalno za njega katastrofalna. To je isto kao kad bi oboljeli pacijent rekao: ’Ja najbolje znam svoje vlastito tijelo, pa ću sam na njemu izvršiti operaciju.’ To je suludo. Kad imate medicinski problem, obraćate se stručnjaku. Isto tako, kad imate pravni problem, trebate se obratiti pravnim stručnjacima. Ne znam ni za jednog optuženika koji je uspješno vodio svoju odbranu.”
RECEPT ZA PROPAST
Mišetić upozorava i na čestu zloupotrebu prava optuženih da se brane samostalno, što najbolje ilustruje slučaj Vojislava Šešelja. Šešelju, koji se takođe sam brani, prije par godina nametnut je branilac zbog stalnog ometanja procesa od strane optuženog. Šešelj je tada stupio u štrajk glađu, a žalbene sudije su nakon toga poništile odluku pretresnog vijeća o nametanju branioca i ponovo omogućile Šešelju da se sam brani. Mišetić ističe da je to rezultiralo enormnim odugovlačenjem cijelog procesa:
“Mislim da je dosadašnja istorija Tribunala pokazala da je svaki pokušaj da se udovolji zahtjevima optuženika koji se sam brani bio recept za propast. Suđenje Vojislavu Šešelju traje jako dugo, i on je u pritvoru Tribunala već šest godina. On je, možda, ekstreman slučaj, ali ne znam ni za jedan pozitivan primjer koji bih mogao navesti kada je u pitanju samostalna odbrana optuženika. To ne znači da bih osporio pravo optuženog da se brani samostalno, ali to pravo nipošto ne smije biti sredstvo pomoću kojeg se ometa suđenje, što se, nažalost, najčešće dešava.”
Prema Mišetiću, u svim suđenjima, pa tako i u ovom protiv Karadžića, sudije moraju pokazati da one imaju glavnu riječ:
“Ja spadam među one koji smatraju da Tribunal nipošto ne smije dozvoliti Radovanu Karadžiću da upravlja procesom koji se vodi protiv njega, niti se smije ostaviti utisak da je on taj koji vuče sve konce. Kao i na svakom drugom suđenju, sudije ovdje trebaju imati glavnu riječ, a ne tužioci i branioci, a još manje optuženi. Mislim da Tribunal treba poduzeti oštre mjere kako bi se Karadžić spriječio da opstruira suđenje. Situaciju kakvu imamo sa Šešeljem je gotovo nemoguće riješiti i ona se nipošto ne bi smjela ponoviti i u slučaju Karadžić”.
S obzirom da svaki optuženik koji se brani samostalno ima svoje pravne savjetnike, Mišetić smatra da bi sudije to trebale iskoristiti na pravi način kako bi se onemogućilo ometanje procesa:
“Mislim da bi jedno od rješenja bilo da se svim pravnim savjetnicima koji pomažu optuženicima da se sami brane da do znanja da oni istovremeno imaju obaveze i prema sudu, te da u slučaju da sudije zaključe da optuženi na bilo koji način opstruira suđenje oni automatski moraju preuzeti ulogu branioca. U tom slučaju opuženik i dalje može sam birati svog pravnog savjetnika, ali istovremeno ga se mora upozoriti da će taj pravni savjetnik postati njegov branilac čim sudsko vijeće zaključi da optuženik ometa suđenje. Dodatna prednost ovakvog rješenja je to što je pravni savjetnik kojeg je izabrao optuženik već upoznat sa cijelim predmetom, razumije sve činjenice i samim tim bi mu trebalo vrlo malo vremena da preuzme ulogu branioca.”
* * *
Pročitajte glavni prilog iz ovosedmičnog izdanja programa Pred licem pravde Počelo suđenje Karadžiću
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Odluka Radovana Karadžića da se ne pojavi u sudnici Haškog tribunala na početku svog suđenja malo je koga iznenadila. Njegovo objašnjenje da nije imao dovoljno vremena da se pripremi za svoju odbranu ponovno je skrenulo pažnju na česte zloupotrebe prava koje imaju svi optuženici pred Tribunalom, a to je da se brane samostalno.
Karadžićeva odluka da se brani samostalno od samog početka je sudijama Haškog tribunala zadala mnogo glavobolje, najviše zbog toga što su se bojali da bi on, poput Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja prije njega, ovo pravo mogao iskoristiti kao sredstvo za opstruiranje cijelog procesa. Prema pravilima Tribunala, svaki optuženik ima pravo da se brani samostalno ako to želi, pa to pravo nije moglo biti uskraćeno ni Karadžiću. Ipak, kritičari Tribunala zamjeraju sudijama što se nisu bolje pripremili za situaciju u kojoj su se našli ove sedmice kada je Karadžić odlučio da se ne pojavi u sudnici.
Branilac Jadranka Prlića, američki advokat Majkl Karnavas, za naš program kaže:
“S obzirom na prethodno iskustvo Tribunala sa visoko rangiranim optuženicima koji su odlučili da se sami brane, poput Miloševića, Krajišnika i Šešelja, mislim da je onog momenta kad je Karadžić izjavio da želi sam sebe zastupati sudijama moralo biti jasno šta ih čeka. On nije pravnik, već psihijatar i političar, i znajući kompleksnost cijelog predmeta, sudije su morale znati da će mu biti potrebna velika pomoć u pripremi odbrane. Stoga su trebali odmah na početku imenovati prijatelja suda koji bi svojim neovisnim mišljenjem pomagao sudskom vijeću da donese odluke o nekim spornim pitanjima, poput ovog da li je Karadžiću potrebno više vremena da pripremi odbranu. Takođe su trebali imenovati i rezervnog advokata koji bi mogao preuzeti Karadžićevu odbranu u slučaju da on odbije da sarađuje sa sudom.”
Luka Mišetić, branilac hrvatskog generala Ante Gotovine, smatra da odluka da se brani sam može samo naštetiti optuženom:
“Mislim da je odluka bilo kojeg optuženika da se brani samostalno za njega katastrofalna. To je isto kao kad bi oboljeli pacijent rekao: ’Ja najbolje znam svoje vlastito tijelo, pa ću sam na njemu izvršiti operaciju.’ To je suludo. Kad imate medicinski problem, obraćate se stručnjaku. Isto tako, kad imate pravni problem, trebate se obratiti pravnim stručnjacima. Ne znam ni za jednog optuženika koji je uspješno vodio svoju odbranu.”
RECEPT ZA PROPAST
Mišetić upozorava i na čestu zloupotrebu prava optuženih da se brane samostalno, što najbolje ilustruje slučaj Vojislava Šešelja. Šešelju, koji se takođe sam brani, prije par godina nametnut je branilac zbog stalnog ometanja procesa od strane optuženog. Šešelj je tada stupio u štrajk glađu, a žalbene sudije su nakon toga poništile odluku pretresnog vijeća o nametanju branioca i ponovo omogućile Šešelju da se sam brani. Mišetić ističe da je to rezultiralo enormnim odugovlačenjem cijelog procesa:
“Mislim da je dosadašnja istorija Tribunala pokazala da je svaki pokušaj da se udovolji zahtjevima optuženika koji se sam brani bio recept za propast. Suđenje Vojislavu Šešelju traje jako dugo, i on je u pritvoru Tribunala već šest godina. On je, možda, ekstreman slučaj, ali ne znam ni za jedan pozitivan primjer koji bih mogao navesti kada je u pitanju samostalna odbrana optuženika. To ne znači da bih osporio pravo optuženog da se brani samostalno, ali to pravo nipošto ne smije biti sredstvo pomoću kojeg se ometa suđenje, što se, nažalost, najčešće dešava.”
Prema Mišetiću, u svim suđenjima, pa tako i u ovom protiv Karadžića, sudije moraju pokazati da one imaju glavnu riječ:
“Ja spadam među one koji smatraju da Tribunal nipošto ne smije dozvoliti Radovanu Karadžiću da upravlja procesom koji se vodi protiv njega, niti se smije ostaviti utisak da je on taj koji vuče sve konce. Kao i na svakom drugom suđenju, sudije ovdje trebaju imati glavnu riječ, a ne tužioci i branioci, a još manje optuženi. Mislim da Tribunal treba poduzeti oštre mjere kako bi se Karadžić spriječio da opstruira suđenje. Situaciju kakvu imamo sa Šešeljem je gotovo nemoguće riješiti i ona se nipošto ne bi smjela ponoviti i u slučaju Karadžić”.
S obzirom da svaki optuženik koji se brani samostalno ima svoje pravne savjetnike, Mišetić smatra da bi sudije to trebale iskoristiti na pravi način kako bi se onemogućilo ometanje procesa:
“Mislim da bi jedno od rješenja bilo da se svim pravnim savjetnicima koji pomažu optuženicima da se sami brane da do znanja da oni istovremeno imaju obaveze i prema sudu, te da u slučaju da sudije zaključe da optuženi na bilo koji način opstruira suđenje oni automatski moraju preuzeti ulogu branioca. U tom slučaju opuženik i dalje može sam birati svog pravnog savjetnika, ali istovremeno ga se mora upozoriti da će taj pravni savjetnik postati njegov branilac čim sudsko vijeće zaključi da optuženik ometa suđenje. Dodatna prednost ovakvog rješenja je to što je pravni savjetnik kojeg je izabrao optuženik već upoznat sa cijelim predmetom, razumije sve činjenice i samim tim bi mu trebalo vrlo malo vremena da preuzme ulogu branioca.”
* * *
Pročitajte glavni prilog iz ovosedmičnog izdanja programa Pred licem pravde Počelo suđenje Karadžiću
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.