Radovan Karadžić pred Haškim sudom, 15. siječanj 2013.
Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavilo se nakon (tri i pol tjedna duge) zimske pauze iskazom Milosava Gagovića, bivšeg oficira Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Sarajevu.
Dok je svjedok optuženom potvrdio njegove teze obrane – o samoorganiziranju srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, tužiteljstvo je tijekom unakrsnog ispitivanja prikazalo brojne dokumente, presretnute razgovore i novinske isječke – o suradnji JNA sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) u naoružavanju i ratnim aktivnostima koji su doveli do zločina većih razmjera.
Prije svjedočenja pukovnika Gagovića suci su zatražili od optuženog da im pojasni vezu iskaza oficira JNA o počecima sukoba u Bosni i Hercegovini - s osporavanjem zločina iz optužnice, odnosno protjerivanjem nesrpskog stanovništva iz općina gdje je SDS preuzela vlast. Karadžić je izjavio kako želi pokazati različiti odnos JNA i SDS-a, od onog o kojem govori optužnica.
„JNA je gurnuta prema srpskoj strani, ona uopće nama nije bila bliska. Mi smo bili vrlo oprezni u pogledu JNA i sumnjičavi u pogledu kako će ona postupiti, jer je ona bila ideološka, komunistička vojska“, naveo je optuženi.
Drugim riječima, Karadžić želi prikazati u svojoj obrani - da se rat nije dogodio zbog udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije provedenog od strane SDS-a i JNA, čije su jedinice u Bosni i Hercegovini kasnije preformirane u Vojsku Republike Srpske (VRS) - već zbog akcija drugih strana.
„Relevantno je – kako za razmještanje oružja i jedinica JNA samo u srpske krajeve. Zašto samo u srpske krajeve? Je li to bilo zbog Srba ili zbog JNA koja je bila ugrožena na svim drugim mjestima? To je dakle potpuno relevantno za tvrdnje u optužnici koje se odnose na bliskost JNA i srpske strane u Bosni“, objašnjavao je optuženi koji je ipak, prema odluci sudaca, morao izbaciti jedan dio iskaza svjedoka, koji su suci ocijenili kao nerelevantan za optužnicu.
Umirovljeni pukovnik Gagović, svjedočeći preko video linka, Karadžiću je potvrdio teze o samoorganiziranosti bosanskih Srba zbog ekstremizma Hrvata i Bošnjaka, kao i da JNA nije naoružavala SDS, već da se radilo o naoružavanju Teritorijalne obrane, a u koju Bošnjaci i Hrvati nisu željeli stupiti.
On je ranije kao svjedok obrane generala (VRS-a) Dragomira Miloševića svjedočio o napadu JNA 2. svibnja 1992. godine na centar Sarajeva, a pri tom je osim toga negirao i ulogu JNA u transformaciji njezinog Četvrtog korpusa u Sarajevsko-romanijski korpus VRS-a, pripisujući to Teritorijalnoj obrani RS.
Tužiteljstvo je to osporavalo prilikom unakrsnog ispitivanja podsjećajući Gagovića i na neke njegove prijašnje izjave s početka rata, zabilježene u presretnutim telefonskim razgovorima (11.svibnja 1992.godine). U njemu ga sugovornik bošnjačke nacionalnosti moli da kao zastupnik zapovjednika Četvrtog korpusa JNA - zaustavi granatiranje okolnog sarajevskog područja.
„Dakle gospodine pukovniče – nije li točno kada Vas je Smajić nazvao i zamolio za interveniciju da se zaustavi to granatiranje, da ste pri tom u tom razgovoru referirali se na masovno naoružavanje SDS-a i na činjenicu da SDS ima na raspolaganju – razorno oružje?“, ispitivao je Tieger, dobijajući od umirovljenog pukovnika naširoke odgovore koji nisu prezicno odgovarali na postavljena pitanja.
Vaš browser nepodržava HTML5
Gagović ne vjeruje vlastitim riječima iz ratnog vremena, o naoružanim SDS-ovcima
Tijekom iskaza Gagovića tužiteljstvo je kao dokaze suradnje JNA i SDS-a u ratnim operacijama priložilo i više presretnutih razgovora u kojima general Ratko Mladić upravlja evakuacijom sarajevskih kasarni, istovremeno prijeteći i naređujući napade na grad.
Mladiću se u utorak suđenje također nastavilo na Haškom sudu, ali na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost, budući da se radi najvjerovatnije o iskazu svjedoka insajdera koji bi zbog svjedočenja mogao imati problema u sredini u kojoj živi.
Kao idući svjedok obrane Karadžića s iskazom je počeo američki profesor Ronald Hatchett, o svom susretu sa optuženim na Palama u rujnu 1994.godine. Tada ga je optuženi uvjeravao – kako želi zaustaviti rat predlažući mu podjelu Bosne i Hercegovini „koja nije bila bitno drugačija nakon sporazuma u Daytonu“ 1995. godine i okončanja rata.
