Iako je jedan od uslova za reforme u BiH usvajanje seta antikorupcionih zakona, među kojima je i Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, u BiH ne postoji konsenzus za usvajanje ovog zakona. Stoga je nepoznata sudbina imovine koja će biti oduzeta nedavno presuđenom Zijadu Turkoviću za više ubistava i organizovani kriminal, budući da na državnom nivou ne postoji Agencija koja bi upravljala oduzetom imovinom.
Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine godinama su predlagali poslanici SDP-a u državnom parlamentu. No, bezuspješno. Političari koji bi i sami morali dokazivati porijeklo imovine nisu bili zainteresovani za ovakav zakon. Kada je konačno zakon prošle godine stigao u parlamentarnu proceduru, poslanici iz RS nisu ga prihvatili pod izgovorom da bi time bila prenesena nadležnost upravljanja oduzetom imovinom sa entitetskog na državni nivo. Zbog toga nije jasno definisano ko upravlja oduzetom imovinom po presudama suda BiH i gdje bi novac od eventualne prodaje završio, upozorava Ivana Korajlić iz Transparency international.
‘’Sud svakako ima mogućnost da naloži oduzimanje imovine bez obzira na to da li postoji agencija koja će njome raspolagati ili ne. Problem je jedino što nemamo uvid niti informaciju o tome šta se desilo sa imovinom, gdje je raspoređena, gdje je završila.’’
Što se tiče Federacije, Zakon su usvojili tek pred izbore prošle godine, stupio je na snagu u martu ove, no do danas Agencija za upravljanje nelegalno stečenom imovinom nije počela sa radom, jer još traje procedura imenovanja direktora, kaže pomoćnica direktora Enisa Hodžić.
‘’Postavljen je jedan od kandidata, nakon čega su ostali kandidati obaviješteni o izboru i imaju pravo žalbe.Tri kandidata su uložila žalbu i sada se čeka okončanje žalbenog postupka. To traje 60 dana.Od ishoda žalbenog postupka zavisi kada će direktor biti konačno imenovan i početi sa radom.’’
Ivana Korajlić
Sredstva potrebna za rad agencije osiguravaju se u budžetu FBiH. Za te namjene povećana je tekuća proračunska rezerva za 2,5 miliona KM (1,3 miliona eura), kažu u Vladi FBiH. Novac koji bi ostvarila od prodaje oduzete imovine, Agencija bi proslijeđivala u budžet Federacije. No, za tu pretpostavku i sudstvo bi trebalo efikasnije raditi, ocjenjuje Korajlić ukazujući na sporost procesa pred sudovima u BiH.
‘’Imamo jako mali broj osuđujućih pravosnažnih presuda za organizovani kriminal, korupciju i ostala krivična djela koja podrazumijevaju oduzimanje nelegalno stečene imovine i ako nemate efikasno pravosuđe koje će davati rezultate, ni mehanizmi za oduzimanje nelegalno stečene imovine ne mogu biti efikasni.’’
U RS i Zakon i Agencija postoje još od 2010. godine. Do sada su raspolagali sa oko 25 miliona KM ( ili oko 13 miliona eura), navodi direktor Agenecije Zoran Stanišljević:
‘’Vrijednost imovine koja je uknjižena na Republiku Srpsku je oko 11 miliona maraka ( pet miliona eura ). U budžet RS uplatili smo više od pola miliona gotovog novca od oduzete imovine po sudskim presudama. Mi smo do sada imali i fabriku šećera, imamo i avion, imamo negde oko 14 stambenih jedinica, radnih mašina, putničkih vozila, informatičke opreme….O daljoj sudbini te imovine odlučuje Vlada RS, a Agencija samo asistira u tome.’’
Primjeri Italije i Srbije
Entitetski zakoni, dakle, regulišu ovu oblast na način da se imovina oduzima osuđeniku, no zbog dugotrajnih sudskih procesa, osumnjičeni imaju vremena svu svoju imovinu prenijeti na članove porodice, upozorava Korajlić iz Transparency international.
‘’Ako se ostavi zakonska mogućnost da osoba koja se krivično goni prepiše na vrijeme tu imovinu na druge osobe ili da je skloni van države I slično, što smo imali priliku vidjeti u brojnim velikim slučajevima, i ta imovina koja se na kraju oduzme je beznačajna u odnosu na stvarni iznos I količinu nelegalno stečene imovine.’’
Prijedlog zakona na državnom nivou predviđao je oduzimanje imovine i srodnicima osuđenika, kao i najbližim saradnicima. No, zakon nije usvojen. A deficit u budžetima se dopunjuje kreditima ili povećanjem nameta građanima. Susjedi su organizovaniji kada je ova oblast u pitanju, uključujući i efikasnije sudstvo.
Na primjer, u prvoj godini djelovanja ovakva agencija u Srbiji je ostvarila prihoda državi oko 250.000.000 eura. Oduzete pokretnine koje ne budu prodane u roku od godinu dana mogu biti darovane u humanitarne svrhe.
Kad je pak riječ o državama Europske unije, prva koja je donijela zakon o oduzimanju imovine bila je Italija, i to prije više od 20 godina.
Prema italijanskom zakonodavstvu svatko za koga se primijeti da posjeduje imovinu koja nije u skladu s njegovim prihodima ima obavezu dokazati kako je do te imovine došao - legalno ili ne - a novac od prodaje nezakonito stečene imovine mafijaša, koji se mjeri u milijardama eura, koristi se za borbu protiv kriminala, dok su neke od hiljade oduzetih nekretnina pretvorene u društveno korisne ustanove. Vrijednost imovine oduzete od kriminalnih grupa u Italiji godišnje iznosi više od četiri milijarde eura.