Za potrebe 14. zimskih olimpijskih igara na Trebeviću je napravljena bob staza koja je služila za takmičanje u bobu dvosjedu, četverosjedu i sanjkanju. U ratu većim dijelom uništena, fotografija devastirane olimpijske bob-staze na Trebeviću našla se nedavno na stranici nature-pictures.info, koja je proglasila 33 fotografije najljepših napuštenih lokacija u svijetu.
Tužno i oronulo danas izgleda bob staza na Trebeviću, najzahtjevniji i najskuplji projekat ZOI u Sarajevu. Ovaj grandiozni objekat, vrijedan 35 miliona dolara, u ratu je teško oštećen. Osim betonskog korita, koje je na nekoliko mjesta bilo pretvoreno u puškarnice, nijedan prateći objekat nije sačuvan. Kako dodaje Slavko Malić, iz preduzeća ZOI 84 koji rukovodi olimpijskim objektima, devastacija je nastavljena i u miru.
„Mi se trenutno nalazimo na startu boba i sankaškoj stazi na Trebeviću. Svi su objekti bob staze uništeni, od kablova, izolacije - išlo su dotle da su se kablovi iskopavali iz zemlje, čak i viskonaponski kablovi. Znači kompletna sanacija mora biti“, navodi Malić.
Zarasla u šumi, bob staza, ili ono što je ostalo od nje, i danas svjedoči o jednom boljem vremenu kojeg se sa ponosom sjeća i prof. Živorad Torlić, najstariji trener boba u bivšoj Jugoslaviji i jedan od voditelja izgradnje staze. Osim što je bila najstrmija i najbrža, sarajevska bob staza smatrala se jednom od najsigurnijih u svijetu. Start staze bio je na 1.108 metara nadmorske visine, cilj se nalazio na 982 metara:
„Imala je prednost da je najjužnija. Druga prednost je što je skoro u gradu. Zatim, projektovana je sa velikim iskustvom. Radila ju je njemačka firma Dayle - mi smo odabrali najbolju i najskuplju, naravno to za ondašnju Jugoslaviju nije bio veliki problem. I tu su sva iskustva od nekoliko olimpijskih staza u Evropi - tako da u tom trenutku, pa i 10 godina poslije izgradnje nije bilo bolje bob staze u Evropi.“
Posebno zanimljivo je bilo oformiti selekciju boba - jer ovaj sport do zimske olimpijade praktički nije postojao. Odabrani su predstavnici borilačkih vještina i sprinteri iz Sarajeva, jer trebalo je agresivnosti i snage da se izgura bob na stazu, prisjeća se Torlić.
„Prvo smo odabrali klince bobove, sanke, pa ih odveli vani na prvi kurs da vidimo o čemu se tu radi, tako da smo do olimpijade imali solidnu bob ekipu, solidne sankaše. Staza je već bila frizirana, dotjerana, ljepotica“, navodi on.
Podstrek za obnovu
I nakon samih igara staza je ostala samoodrživa. Pored sportskih takmičenja, postala je i omiljeno okupljalište za mlade zbog popularnog gumenog vučka.
U planu su bili mnogi projekti, poput takmičenja u spustu ligurama, malim sankama, koji zbog rata nisu uspjeli zaživjeti.
„Uvod je bio u te ligure, čamac gumeni koji se zvao vučko. On je tovario po sedam, osam posjetilaca i svi su vrištali kad su se spuštali niz stazu. I uvijek je bilo više kandidata nego što je bilo mjesta. Bilo je desetak tih čamaca. Bilo je to masovno okupljalište osnovnoškolske i srednjoškolske omladine.“
Bob selekcija koja je predstavljala BiH na olimpijskim igrama u Naganu nikada se nije spustila bob stazom na Trebeviću. Prestala je postojati 2009. godine, ponajviše zbog finansijskih problema.
U posljednje vrijeme ipak sve je više Sarajlija koje vide budućnost ovog sporta.
Nakon formiranja nekoliko klubova i kantonalnog saveza, očekuje se i zvanična registracija federalnog, a potom i državnog saveza, što bi, prema riječima generalnog sekretara Fadila Jahića, mogao biti i značajan podstrek i međunarodnim asocijacijama za obnovu staze.
„Sve se svodi na nekakve aktivnosti i neke pripreme za tu mlađu generaciju, za djecu, da ih zainteresujete. Imate, što mi kažemo, guranje boba kad su lijepa vremena da se napravi i ta staza gdje se uči tehnika guranja boba, tehnika uskakanja u bob itd., ali sve to iziskuje naporan rad. Ne možete vi nekoga zainteresovati samo pričom o bobu. Morate nešto napraviti da ta djeca vide, da osjete. Ono gore je žalost. Ako se sada obnovi trebevićka žičara, staza dobija još veću dimenziju i treba što prije krenuti i obnoviti je“, ističe Jahić.
Slavko Malić, ZOI 84, dodaje:
„Mi želimo za ovaj projekat da idemo preko IPA fondova. Pored donatora, tražićemo i od EU da i ona sudjeluje u obnovi staze, jer mislimo da u okviru ovog parka ne bi trebalo da ostane ovo ruglo ovakvo kakvo je sada i da bismo na taj način privukli mlade sportiste i turiste.“
Trebević - oaza mira i zelenila u neposrednoj blizini Sarajeva, nekada je predstavljao značajan turistički i rekreativni centar, kako u ljetnom, tako i u zimskom periodu. Danas on možda više svjedoči o tome šta sve jednoj prelijepoj planini mogu uraditi ljudska ruka i ljudska glupost - i to se vrlo skoro ipak neće promijeniti.
Tužno i oronulo danas izgleda bob staza na Trebeviću, najzahtjevniji i najskuplji projekat ZOI u Sarajevu. Ovaj grandiozni objekat, vrijedan 35 miliona dolara, u ratu je teško oštećen. Osim betonskog korita, koje je na nekoliko mjesta bilo pretvoreno u puškarnice, nijedan prateći objekat nije sačuvan. Kako dodaje Slavko Malić, iz preduzeća ZOI 84 koji rukovodi olimpijskim objektima, devastacija je nastavljena i u miru.
„Mi se trenutno nalazimo na startu boba i sankaškoj stazi na Trebeviću. Svi su objekti bob staze uništeni, od kablova, izolacije - išlo su dotle da su se kablovi iskopavali iz zemlje, čak i viskonaponski kablovi. Znači kompletna sanacija mora biti“, navodi Malić.
Zarasla u šumi, bob staza, ili ono što je ostalo od nje, i danas svjedoči o jednom boljem vremenu kojeg se sa ponosom sjeća i prof. Živorad Torlić, najstariji trener boba u bivšoj Jugoslaviji i jedan od voditelja izgradnje staze. Osim što je bila najstrmija i najbrža, sarajevska bob staza smatrala se jednom od najsigurnijih u svijetu. Start staze bio je na 1.108 metara nadmorske visine, cilj se nalazio na 982 metara:
„Imala je prednost da je najjužnija. Druga prednost je što je skoro u gradu. Zatim, projektovana je sa velikim iskustvom. Radila ju je njemačka firma Dayle - mi smo odabrali najbolju i najskuplju, naravno to za ondašnju Jugoslaviju nije bio veliki problem. I tu su sva iskustva od nekoliko olimpijskih staza u Evropi - tako da u tom trenutku, pa i 10 godina poslije izgradnje nije bilo bolje bob staze u Evropi.“
Posebno zanimljivo je bilo oformiti selekciju boba - jer ovaj sport do zimske olimpijade praktički nije postojao. Odabrani su predstavnici borilačkih vještina i sprinteri iz Sarajeva, jer trebalo je agresivnosti i snage da se izgura bob na stazu, prisjeća se Torlić.
„Prvo smo odabrali klince bobove, sanke, pa ih odveli vani na prvi kurs da vidimo o čemu se tu radi, tako da smo do olimpijade imali solidnu bob ekipu, solidne sankaše. Staza je već bila frizirana, dotjerana, ljepotica“, navodi on.
Podstrek za obnovu
I nakon samih igara staza je ostala samoodrživa. Pored sportskih takmičenja, postala je i omiljeno okupljalište za mlade zbog popularnog gumenog vučka.
U planu su bili mnogi projekti, poput takmičenja u spustu ligurama, malim sankama, koji zbog rata nisu uspjeli zaživjeti.
Bob staza danas
„Uvod je bio u te ligure, čamac gumeni koji se zvao vučko. On je tovario po sedam, osam posjetilaca i svi su vrištali kad su se spuštali niz stazu. I uvijek je bilo više kandidata nego što je bilo mjesta. Bilo je desetak tih čamaca. Bilo je to masovno okupljalište osnovnoškolske i srednjoškolske omladine.“
Bob selekcija koja je predstavljala BiH na olimpijskim igrama u Naganu nikada se nije spustila bob stazom na Trebeviću. Prestala je postojati 2009. godine, ponajviše zbog finansijskih problema.
U posljednje vrijeme ipak sve je više Sarajlija koje vide budućnost ovog sporta.
Nakon formiranja nekoliko klubova i kantonalnog saveza, očekuje se i zvanična registracija federalnog, a potom i državnog saveza, što bi, prema riječima generalnog sekretara Fadila Jahića, mogao biti i značajan podstrek i međunarodnim asocijacijama za obnovu staze.
„Sve se svodi na nekakve aktivnosti i neke pripreme za tu mlađu generaciju, za djecu, da ih zainteresujete. Imate, što mi kažemo, guranje boba kad su lijepa vremena da se napravi i ta staza gdje se uči tehnika guranja boba, tehnika uskakanja u bob itd., ali sve to iziskuje naporan rad. Ne možete vi nekoga zainteresovati samo pričom o bobu. Morate nešto napraviti da ta djeca vide, da osjete. Ono gore je žalost. Ako se sada obnovi trebevićka žičara, staza dobija još veću dimenziju i treba što prije krenuti i obnoviti je“, ističe Jahić.
Slavko Malić, ZOI 84, dodaje:
„Mi želimo za ovaj projekat da idemo preko IPA fondova. Pored donatora, tražićemo i od EU da i ona sudjeluje u obnovi staze, jer mislimo da u okviru ovog parka ne bi trebalo da ostane ovo ruglo ovakvo kakvo je sada i da bismo na taj način privukli mlade sportiste i turiste.“
Trebević - oaza mira i zelenila u neposrednoj blizini Sarajeva, nekada je predstavljao značajan turistički i rekreativni centar, kako u ljetnom, tako i u zimskom periodu. Danas on možda više svjedoči o tome šta sve jednoj prelijepoj planini mogu uraditi ljudska ruka i ljudska glupost - i to se vrlo skoro ipak neće promijeniti.