Piše Daisy Sindelar; priredila Mirjana Rakela
Ruski predsjednik Vladimir Putin je 18. marta tokom obraćanja poslanicima oba doma parlamenta odlučio „pojasniti“ kako je Krim bio i biće dio Rusije. Problem je jedino što su sporne činjenice.
Američki državni tajnik John Kerry izjavio je da se govor ruskog predsjednika "ne uklapa u stvarnost."
Evo nekih tvrdnji i pojašnjenja:
Putin: "U srcima i glavama ljudi, Krim je oduvijek bio neodvojivi dio Rusije."
Istina je da su Krim svojatala brojna carstva zadnjih tisuću godina. Rusija ga oduzima Otomanskoj imperiji u drugoj polovici 18. stoljeća. Poluotok je proveo samo 37 godina kao Ruska republika u Sovjetskom Savezu, prije nego je ušao u sastav Ukrajine. Samo tjedan dana uoči referenduma, tek nešto više od 40 posto krimskih stanovnika, unatoč tome što su većina Rusi, pozivalo je na ujedinjenje s Rusijom. Od onih koji su izašli na referendum, njih 97 posto je bilo za priključenje Rusiji. Autohtono stanovništvo, manjinski krimski Tatari, kao i mnogi etnički Ukrajinci, bojkotirali su glasanje. Proruske vlasti su već počele tražiti od Tatara da predaju svoju imovinu. Jedan Tatar mučen je do smrti zbog protivljenja referendumu.
2. Naravno, bilo je teških vremena, ali tako je bilo svima
Putin: "Istina je da je bilo vremena kada su krimski Tatari bili tretirani nepravedno, baš kao i niz drugih naroda u SSSR-u. Mogu samo reći: milijuni ljudi različitih nacionalnosti trpjeli su represiju, a prvenstveno Rusi."
To nije u cjelosti neistinito, ali logika je dvojbena. Godine 1944. Kremlj je preko noći zapovjedio deportaciju Tatara s Krima, lažno ih optužujući za suradnju s nacistima, te na Krim odlučio preseliti etničke Ruse. Mnogi Tatari su umrli od gladi ili bolesti tokom deportacije, a kada su se odlučili vratiti kućama, nakon dva desetljeća, na Krimu su bili nepoželjna manjina.
Ipak , ta "nepravedna" deportacija raselila je 200 tisuća Tatara. Kap u moru u odnosu na procijenjenih 20 milijuna ljudi koji su umrli pod Staljinovom čizmom: kulaci, Poljaci, narodi Baltika, Nijemci, Čečeni, Ingušeti.... - i da, mnogi Rusi, ali s obizirom na brojnost nacije, žrtva Tatara je uistinu ogromna.
3. Rusija vodi brigu o svojim etničkim manjinama
Putin: "Krim je jedinstvena mješavina različitih naroda kultura i tradicija. To ga čini sličnim Rusiji, gdje ni jedna etnička grupa nije nestala".
Osim etničkih deportacija (uključujući i krimske Tatare 1944.), Moskva je priznavala isključivo ruski jezik, što je razorno djelovalo na ionako ranjive manjine.
Prema UNESCO, trenutno je 131 jezik ugrožen u Ruskoj Federaciji. Jezik postaje ugrožen kada se prestane upotrebljavati, jer ima tek nekoliko preživjelih izvornih govornika.
4. Rusija je bila savršen susjed tokom raspada Sovjetskog Saveza.
Putin: "S Ukrajinom smo razgovarali oko Krima, ali i o drugim složenim pitanjima, kao što je pomorska granica u Azovskom moru i tjesnacu Kerč. Bitni su nam bili dobri odnosi s Ukrajinom i nismo željeli da ti odnosi budu ugroženi teritorijalnim sporovima."
Istina je da su pregovori o pomorskom razgraničenju dobrano ušli u 21 stoljeće. Ukrajina je željela precizno razgraničenje, dok je Moskva bila za nešto blaži aranžaman takozvanog „zajedničkog korištenja“ granice. Razgovori o tom pitanju trajali su dugo, a novinari su sredinom 2006. izvještavali o 25 rundi pregovora.
Sukobi dvije zemlje izbili su 2003., kada je Rusija pokušala izgraditi branu na tjesnacu Kerč. Ukrajina je tada jasno rekla da je Rusija posegnula za njenim teritorijem. Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko 2007. je izjavio da je spreman riješiti problem ako Moskva prizna administrativnu granicu iz sovjetskog vremena, kao novu službenu granicu. Rusko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je taj zahtjev tvrdeći da u sovjetskim vremenima administrativne granice nisu ni postojale.
5. Kremlj je podržao ujedinjenje Njemačke 1990.
Putin:"Dopustite mi da vas podsjetim da su u toku političkih konzultacija o ujedinjenju Istočne i Zapadne Njemačke, neki, koji su bili, tada i sada su, njemački saveznici, nisu podržali ideju o ujedinjenju. Mi smo, međutim, nedvosmisleno podržali iskrenu i nezaustavljivu želju Nijemaca za nacionalnim jedinstvom."
Točno je da je bilo malo zemalja u Europi, koje su bile oduševljene idejom stvaranja veće i jače njemačke države - uključujući i Sovjetski Savez. No, Moskva, jedna od četiri sile pobjednice Drugog svjetskog rata koje su imale vlast nad Berlinom, u ujedinjenju je vidjela priliku izvući takvu Njemačku iz NATO-a , ukloniti njen nuklearni arsenal i stvoriti neutralnu tampon zonu između Sovjetskog Saveza i Zapada. (Sjedinjene Države vodile su se suprotnom logikom, i podržale su ujedinjenje Njemačke koja ostaje u NATO.)
Do 1990. čelnik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov je omekšao stav o NATO, rekavši da "Nijemci moraju sami odlučiti koji će put slijediti." To je medjutim, vjerojatno, imalo manje veze s Nijemcima i njihovom "nezaustavljivom željom" za ujedinjenjem - a više sa činjenicom da je Zapadna Njemačka pokazala spremnost da sa 30-50 milijardi dolara financira povlačenje sovjetskih snaga i tako stabilizira financije Kremlja.
6. Izbor Viktora Juščenka nakon Narančaste revolucije bio je nezakonit.
Putin:"Kako bi 2004., osigurali pobjedu svog kandidata na predsjedničkim izborima, smislili su treći krug izbora, što nije bilo propisano zakonom. To je bilo apsurdno, a Ustav je bio izvrgnut ruglu.."
Istina je, da u prvom krugu ukrajinskih predsjedničkih izbora 31. oktobra 2004, ni jedan kandidat nije dobio više od 50 posto glasova, što je značilo da u drugi krug ulaze dvojica vodećih kandidata, Viktor Juščenko i Viktor Janukovič. U drugom krugu 21. novembra, ispostavilo se da je Janukovič pobjedio s 49,92 posto, ali odmah se i potvrdilo da je bilo izbornih prevara i krađa, što je dovelo do Narančaste revolucije.
Prvog dana decembra, ukrajinski parlament izglasao je nepovjerenje vladi, ali nisu je mogli prisiliti na ostavku ,bez suradnje s Janukovičem, koji je tada bio premijer. Dva dana kasnije, ukrajinski Vrhovni sud presudio je da je bilo toliko izbornih prevara da je bilo nemoguće utvrditi prave rezultate izbora. Izbori od 21. novembra su poništeni i novi su zakazani za 26. decembar. Nije to bio "nekakav treći krug", već ponavljanje drugog kruga izbora. Ti izbori su proglašeni slobodnim i poštenim, a Juščenko je proglašen pobjednikom s 52 posto osvojenih glasova.
7. Ukrajina ulazi u NATO.
Putin (18. marta ): "Mi smo već čuli izjave iz Kijeva da će se Ukrajina uskoro pridružiti NATO-u".
Istoga dana (18. marta) ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk je izjavio:"Pristupanje NATO-u nije na dnevnom redu."
Ruski predsjednik Vladimir Putin je 18. marta tokom obraćanja poslanicima oba doma parlamenta odlučio „pojasniti“ kako je Krim bio i biće dio Rusije. Problem je jedino što su sporne činjenice.
Američki državni tajnik John Kerry izjavio je da se govor ruskog predsjednika "ne uklapa u stvarnost."
Evo nekih tvrdnji i pojašnjenja:
Putin: "U srcima i glavama ljudi, Krim je oduvijek bio neodvojivi dio Rusije."
Istina je da su Krim svojatala brojna carstva zadnjih tisuću godina. Rusija ga oduzima Otomanskoj imperiji u drugoj polovici 18. stoljeća. Poluotok je proveo samo 37 godina kao Ruska republika u Sovjetskom Savezu, prije nego je ušao u sastav Ukrajine. Samo tjedan dana uoči referenduma, tek nešto više od 40 posto krimskih stanovnika, unatoč tome što su većina Rusi, pozivalo je na ujedinjenje s Rusijom. Od onih koji su izašli na referendum, njih 97 posto je bilo za priključenje Rusiji. Autohtono stanovništvo, manjinski krimski Tatari, kao i mnogi etnički Ukrajinci, bojkotirali su glasanje. Proruske vlasti su već počele tražiti od Tatara da predaju svoju imovinu. Jedan Tatar mučen je do smrti zbog protivljenja referendumu.
2. Naravno, bilo je teških vremena, ali tako je bilo svima
Putin: "Istina je da je bilo vremena kada su krimski Tatari bili tretirani nepravedno, baš kao i niz drugih naroda u SSSR-u. Mogu samo reći: milijuni ljudi različitih nacionalnosti trpjeli su represiju, a prvenstveno Rusi."
To nije u cjelosti neistinito, ali logika je dvojbena. Godine 1944. Kremlj je preko noći zapovjedio deportaciju Tatara s Krima, lažno ih optužujući za suradnju s nacistima, te na Krim odlučio preseliti etničke Ruse. Mnogi Tatari su umrli od gladi ili bolesti tokom deportacije, a kada su se odlučili vratiti kućama, nakon dva desetljeća, na Krimu su bili nepoželjna manjina.
Ipak , ta "nepravedna" deportacija raselila je 200 tisuća Tatara. Kap u moru u odnosu na procijenjenih 20 milijuna ljudi koji su umrli pod Staljinovom čizmom: kulaci, Poljaci, narodi Baltika, Nijemci, Čečeni, Ingušeti.... - i da, mnogi Rusi, ali s obizirom na brojnost nacije, žrtva Tatara je uistinu ogromna.
3. Rusija vodi brigu o svojim etničkim manjinama
Putin: "Krim je jedinstvena mješavina različitih naroda kultura i tradicija. To ga čini sličnim Rusiji, gdje ni jedna etnička grupa nije nestala".
Osim etničkih deportacija (uključujući i krimske Tatare 1944.), Moskva je priznavala isključivo ruski jezik, što je razorno djelovalo na ionako ranjive manjine.
Prema UNESCO, trenutno je 131 jezik ugrožen u Ruskoj Federaciji. Jezik postaje ugrožen kada se prestane upotrebljavati, jer ima tek nekoliko preživjelih izvornih govornika.
4. Rusija je bila savršen susjed tokom raspada Sovjetskog Saveza.
Putin: "S Ukrajinom smo razgovarali oko Krima, ali i o drugim složenim pitanjima, kao što je pomorska granica u Azovskom moru i tjesnacu Kerč. Bitni su nam bili dobri odnosi s Ukrajinom i nismo željeli da ti odnosi budu ugroženi teritorijalnim sporovima."
Istina je da su pregovori o pomorskom razgraničenju dobrano ušli u 21 stoljeće. Ukrajina je željela precizno razgraničenje, dok je Moskva bila za nešto blaži aranžaman takozvanog „zajedničkog korištenja“ granice. Razgovori o tom pitanju trajali su dugo, a novinari su sredinom 2006. izvještavali o 25 rundi pregovora.
Sukobi dvije zemlje izbili su 2003., kada je Rusija pokušala izgraditi branu na tjesnacu Kerč. Ukrajina je tada jasno rekla da je Rusija posegnula za njenim teritorijem. Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko 2007. je izjavio da je spreman riješiti problem ako Moskva prizna administrativnu granicu iz sovjetskog vremena, kao novu službenu granicu. Rusko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je taj zahtjev tvrdeći da u sovjetskim vremenima administrativne granice nisu ni postojale.
5. Kremlj je podržao ujedinjenje Njemačke 1990.
Putin:"Dopustite mi da vas podsjetim da su u toku političkih konzultacija o ujedinjenju Istočne i Zapadne Njemačke, neki, koji su bili, tada i sada su, njemački saveznici, nisu podržali ideju o ujedinjenju. Mi smo, međutim, nedvosmisleno podržali iskrenu i nezaustavljivu želju Nijemaca za nacionalnim jedinstvom."
Točno je da je bilo malo zemalja u Europi, koje su bile oduševljene idejom stvaranja veće i jače njemačke države - uključujući i Sovjetski Savez. No, Moskva, jedna od četiri sile pobjednice Drugog svjetskog rata koje su imale vlast nad Berlinom, u ujedinjenju je vidjela priliku izvući takvu Njemačku iz NATO-a , ukloniti njen nuklearni arsenal i stvoriti neutralnu tampon zonu između Sovjetskog Saveza i Zapada. (Sjedinjene Države vodile su se suprotnom logikom, i podržale su ujedinjenje Njemačke koja ostaje u NATO.)
Do 1990. čelnik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov je omekšao stav o NATO, rekavši da "Nijemci moraju sami odlučiti koji će put slijediti." To je medjutim, vjerojatno, imalo manje veze s Nijemcima i njihovom "nezaustavljivom željom" za ujedinjenjem - a više sa činjenicom da je Zapadna Njemačka pokazala spremnost da sa 30-50 milijardi dolara financira povlačenje sovjetskih snaga i tako stabilizira financije Kremlja.
6. Izbor Viktora Juščenka nakon Narančaste revolucije bio je nezakonit.
Putin:"Kako bi 2004., osigurali pobjedu svog kandidata na predsjedničkim izborima, smislili su treći krug izbora, što nije bilo propisano zakonom. To je bilo apsurdno, a Ustav je bio izvrgnut ruglu.."
Istina je, da u prvom krugu ukrajinskih predsjedničkih izbora 31. oktobra 2004, ni jedan kandidat nije dobio više od 50 posto glasova, što je značilo da u drugi krug ulaze dvojica vodećih kandidata, Viktor Juščenko i Viktor Janukovič. U drugom krugu 21. novembra, ispostavilo se da je Janukovič pobjedio s 49,92 posto, ali odmah se i potvrdilo da je bilo izbornih prevara i krađa, što je dovelo do Narančaste revolucije.
Prvog dana decembra, ukrajinski parlament izglasao je nepovjerenje vladi, ali nisu je mogli prisiliti na ostavku ,bez suradnje s Janukovičem, koji je tada bio premijer. Dva dana kasnije, ukrajinski Vrhovni sud presudio je da je bilo toliko izbornih prevara da je bilo nemoguće utvrditi prave rezultate izbora. Izbori od 21. novembra su poništeni i novi su zakazani za 26. decembar. Nije to bio "nekakav treći krug", već ponavljanje drugog kruga izbora. Ti izbori su proglašeni slobodnim i poštenim, a Juščenko je proglašen pobjednikom s 52 posto osvojenih glasova.
7. Ukrajina ulazi u NATO.
Putin (18. marta ): "Mi smo već čuli izjave iz Kijeva da će se Ukrajina uskoro pridružiti NATO-u".
Istoga dana (18. marta) ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk je izjavio:"Pristupanje NATO-u nije na dnevnom redu."