U samo nekoliko decenija južnokoreanska pop kultura preplavila je svijet. Od demokratizacije zemlje krajem 1980-ih, ublažavanja cenzure, smanjenog ograničenja putovanja i nastojanja da se uvede raznolikost u privredu došlo je do globalnog širenja južnokoreanske kulture - od K-popa do novog fenomena Netflixove serije Squid Game koja je za dvije sedmice postala najgledanija u 76 država te Oxford riječnika koji je početkom oktobra uvrstio 26 koreanskih riječi. Zašto?
Snaga južnokoreanskog kulturnog uticaja više se ne dovodi u pitanje. Samo jedan od skorijih primjera je film Parazit koji je prvi strani film koji je dobio nagradu Američke filmske akademije Oscar 2020. Tu je i koreanska produkcija videoigara, muzički pop bendovi kao što je BTS hitmaker na svjetskim top listama.
Hallyu ili “koreanski talas”, fenomen poznat već dvije decenije bio je namjerno oruđe meke moći. Termin je skovan tokom 1990-ih kada su koreanski programi počeli da budu sve popularniji u Kini.
Mnoge države služe se ovom taktikom kako bi ostvarile uticaj i Južna Koreja nije usamljena u svojim naporima da preko kulture postigne diplomatski uticaj. Ono što je specifično za uticaj Južne Koreje na globalnu kuturu je izuzetno brz uspjeh.
Meka moć pop kulture
Kako u analizi piše portal Carnegie Fondacije, vlada Južne Koreje sve više mijenja poziciju od pasivnog puštanja da K-pop ili koreanske TV serije i filmovi privlače publiku širom svijeta na aktivno pomaganje moćnoj pop kulturi da postane još snažnija poluga za pravu meku moć.
Ovakav pristup uključivao je direktno dovođenje poznatih osoba na tradicionalne diplomatske događaje, pozivi slavnim da bilježe poruke podrške prije velikih pregovora, i još mnogo toga.
Ali, s ovim aktivnijim stavom, južnokoreanskih zvaničnika mora postojati strategija u pozivanju na moć slavnih, navodi se u tekstu Carnegie Fondacije i dodaje da bi Južna Koreja zaista iskoristila politički potencijal svoje pop kulture, vlada mora biti svjesnija u povezivanju uticaja slavnih s posebnim ciljevima vanjske politike.
K-pop bend BTS nastupa na show programu ABC-ja "Good Morning America" u Central parku u New Yorku, 15. maj 2019.
Koliko god bila intuitivna privlačnost popularne kulture važno je naglastiti da njeno izvorište kao što je Južna Koreja nije samo po sebi oblik meke moći. Postoji razlika između stvaranja brenda nacije – države koje generalno promovišu pozitivne, ali i relativno plitke slike o sebi, s jedne strane, a sa druge je stvarna meka moć.
Meka moć kao svoje polazište uzima privlačne pop zvijezde i ikone, turističke atrakcije, ali i stvara otvoreno okruženje za programe studiranja za strane studente. Sve ovo se kombinuje kako bi se kreirale i učvrstile promjene na dugi rok o tome kakvo mišljenje i interese ljudi imaju za određenju državu.
Ono što je sretna okolnost za Seul je to kako je porasla popularnost južnokoreanske kulture širom svijeta, uz podršku, ali ne i usmjeravanje vladajućih struktura koje sada rade na kapitalizaciji uticaja njihovih kulturnih izvora meke moći.
Govorite li koreanski?
Koreanski uticaj toliko je ušao u popularnu kulturu da je došao do engleskog riječnika Oxford koji je dodao 26 riječi koreanskog jezika. Ovaj “prihvaćeni autoritet za engleski jezik”, kako piše BBC, tako je pokazao promjenu u engleskom i prihvatanju stranih riječi njegovih korisnika u maternjem jeziku.
“Prihvatanja i razvoj ovih koreanskih riječi u engleskom takođe pokazuje kako leksičke inovacije nisu više vezane za tradicionalne centre engleskog jezika u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Američkim Državama – one pokazuju i kako Azijci u različitom dijelovima kontinenta izmišljaju i razmjenjuju riječi u svojim lokalnim kontekstima a onda ih predstave ostatku svijeta koji govori engleski i tako dozvoljava “koreanskom talasu” da plavi more engleskih riječi”, napisali su iz riječnika Oxford.
Bizarna privlačnost K-drama
K-drama je izraz koji se koristi za televizijske serije na koreanskom jeziku producirane u Južnoj Koreji. Ovakve TV drame često daju portret Koreje kao duboko podijeljenog i nasilnog društva što je odraz velikog dijela njene istorije tokom 20. vijeka – japanskog kolonijalizma, Korejskog rata, gotovo 40 godina vojne diktature i finansijskih kriza. Sve ovo ostavilo je duboke kolektive psihološke ožiljke.
Mračni politički narativi u TV i filmskim ostvarenja južnokorejske produkcije i dalje izražavaju uticaj istorije kao i najnovija hit serija na streaming servisu Netflix – Squid Game.
Brutalna adaptacija dječjih igara u središtu Igre lignje (Squid Game) zarobila je maštu gledalaca serije kao zapanjujuća metafora društveno-ekonomske nejednakosti i kapitalizma, piše magazin The Conversation.
Društveno-ekonomska nejednakost u ovoj seriji istražuje se kroz potresne priče o ekonomskom stresu što je često pogoršano nedostatkom sigurnosne mreže u socijalnim relacijama u Koreji i neregulisanim finansijskim strukturama.
K-drame opširno opisuju prakse štetne po društvo: kamate se iznuđuju, a nosioci kredita lako ulaze u oblik modernog ropstva putem sve većeg duga.