Nakon hapšenja bivšeg predsjednika zbog nepoštovanja suda, početkom jula širom Južne Afrike izbili su protesti koji su prerasli u nasilje i pljačku u dijelovima zemlje koja se ionako bori s ekonomskim nedaćama uzrokovanim višegodišnjom korupcijom.
Dok se sabiraju ekonomske posljedice pljačke i destrukcije, mnogi Južnoafrikanci gube nadu da vlasti - bez radikalnih reformi - mogu obezbijediti svjetliju budućnost, pišu svjetski mediji.
Vaš browser nepodržava HTML5
Čitamo vam: Južna Afrika između očaja i nade
Nade nestale u dimu
Nade u ekonomsku renesansu Južne Afrike nestale su u dimu zapaljenih skladišta, fabrika i firmi uslijed građanskih nemira i najgore pljačke u istoriji zemlje nakon aparthejda, napisao je Fajnenšl tajms (The Financial Times) dodajući da je tokom nasilja širom zemlje ubijeno više od 330 ljudi.
Erupcija velikih građanskih nemira, nakon što je bivši predsjednik Džejkob Zuma (Jacob) završio u zatvoru zbog odbijanja saradnje u istrazi o korupciji, teško je pogodila provinciju KvaZulu-Natal koja je dugo bila njegova najveća baza podrške. Pljačkaši su ciljali neka od skladišta i fabrike u gradu Hamerdejlu, duž ključne rute autoputa do najveće afričke luke za skladištenje u Durbanu, u kojoj se inače obavlja 70 odsto uvoza zemlje.
Procjenjuje se da su troškovi bruto domaćeg proizvoda provincije — u smislu gubitaka na zalihama, štete imovine i izgubljenog izvoza — otprilike 1,4 milijarde dolara, te da će pojedinim firmama trebati više od godinu dana da budu obnovljene. Inače, dodaje britanski list, bruto domaći proizvod Južne Afrike prošle godine bio je oko 300 milijardi dolara - u zemlji s više od 30 odsto nezaposlenih.
Otkako je Siril Ramafosa (Cyril Ramaphosa) preuzeo funkciju predsjednika 2018. obećavajući da će pokrenuti ekonomiju u zemlji, nade za te oblasti i gradove bile su velike. Ali, ocjenjuje Fajnenšl tajms, sada je ta budućnost ugrožena dok Ramafosa tvrdi da je u pitanju namjerna sabotaža "da se osakati ekonomija, izazove socijalna nestabilnost i ozbiljno oslabi demokratska država".
Za pojedine stanovnike provincije KvaZulu-Natal nemiri su također bili odraz očaja tokom godina nezaposlenosti i gladi dodatno pogoršane pandemijom. "To nije bilo pitanje Zume — to je bila bomba koja otkucava", rekao je stanovnik Durbana, kazavši da su ljudi u vrijeme mjera zatvaranja, uvedenih zbog pandemije, kuhali 'divlje biljke' a da su tokom nemira uzimali hranu "i govorili 'ne znam ko je Zuma'". Mada su se prodavnice i skladišta ponovo otvorili, dodaje britanski list, mnogi ljudi ostaju bez prihoda za kupovinu dovoljno hrane.
Nedjelja anarhije
Nakon nedjelje anarhije u zapadnoj južnoafričkoj luci Durbanu, vojnici i dalje patroliraju naseljima i dalje pod tenzijom i opustošenim u najgorim prizorima nasilja od aparthejda, koji je okončan 1994. godine usponom Afričkog nacionalnog kongresa (ANC) kojeg je predvodio Nelson Mendela, ukazuje BBC.
Sihle Zikalala, premijer provincije KvaZulu-Natal, u kojoj je, prema procjenama, najmanje 40.000 preduzeća opljačkano, spaljeno ili vandalizovano, opisuje situaciju kao katastrofalnu.
Iako je na početku sugerisao da su vlasti radi smirivanja situacije trebale pustiti bivšeg predsjednika Zumu iz zatvora, Zikalala je poslije kazao da su nemiri imali element podrivanje države.
Iako su "mnogi ljudi jako nezadovoljni [Zuminim] zatvaranjem", rekao je Zikalala, "svi koji su uključeni u podsticanje, planiranje ili podržavanje nemira moraju biti uhapšeni i procesuirani".
Mještani Feniksa, jednog od najteže pogođenih kvartova u Durbanu, u kojem, dodaje BBC, živi velika zajednica indijskog porijetla izrazili su zabrinutost da su rasne tenzije namjerno rasplamsali oni koji su organizovali nasilje te da sigurnosne snage nisu uspjele da ih zaštite.
"Bilo je to poput ratne zone... Oni su zapravo pokušavali izazvati građanski rat u ovoj zemlji", rekao je Marvin Govender iz udruženja mještana. No, sa zadovoljstvom je primijetio, ukazuje BBC, da su se "zajednice na kraju zaštitile" same, dok su neki stanovnici noću držali straže kako bi čuvali kvartove.
'Sumorna istina o zemlji'
Nakon što je Džejkob Zuma, bivši predsjednik zemlje, uhapšen 7. jula— da odsluži 15-mjesečnu zatvorsku kaznu zbog nepoštovanja suda — njegove pristalice i saveznici obećali su da će zemlju učiniti nefunkcionalnom. Koordinirajući kampanju ekonomske sabotaže preko društvenih mreža, uspjeli su – napisao je južnoafrički novinar Vilijem Šouki (William Shoki) u rubrici 'Mišljenja' Njujork tajmsa (The New York Times).
Iako je Ramafosa nastojao da smiri zemlju, sugerišući da je najgore prošlo, događaji proteklih nedjelja pokazali su sumornu istinu o zemlji - duboka trulež društvenog i političkog poretka Južne Afrike, prepuna rasnih tenzija, nepovjerenja, nepravde i korupcije, izložena je u potpunosti, napisao je Šouki u komentaru za njujorški list uz ocjenu da se "nacija duge, navodni svjetionik pomirenja, sada raspada".
U srcu nesloge je, kako ističe, vladajući Afrički nacionalni kongres. Za 27 godina otkako je usmjerio Južnu Afriku ka demokratiji, nosio je nade miliona Južnoafrikanaca. Koristeći svoju reputaciju stranke oslobođenja, ANC ima snažnu podršku i ostaje izborno nepobitana. Ali, prema ocjeni južnoafričkog novinara koji se bavi političkim i društvenim temama u zemlji, ta stranka je sada postala izvor podjela.
"Iako Ramafosa koristi posljedice nemira kao priliku za obnovu, posljednjih nekoliko nedjelja raspršilo je mnoge iluzije o Južnoj Africi kao mirnijoj od svojih afričkih susjeda, razvijenijoj i s budućnošću koja neizbježno naginje ka dobru i trijumfu. Stvarnost je mnogo ružnija“, napisao je novinar Vilijem Šouki u rubrici 'Mišljenja' Njujork tajmsa.
Odlučujući trenutak
Nedavna anarhija posljedica je višegodišnje korupcije, nefunkcionalne države i stagnirajuće ekonomije, napisao je urednički tim Blumberga (Bloomberg) uz ocjenu da predsjednik Ramafosa treba ozbiljno shvatiti poruku da je odlučujući trenutak za opsežnu i duboku reformu.
Ramafosa se previše oprezno kretao u prve tri godine na vlasti otežane podjelama unutar vladajućeg ANC-a i blago je reagovao na haos na ulicama. Ipak, dodaje Blumberg, pregovaračke vještine bivšeg lidera sindikata nisu upitne — pomogao je da se obezbijedi demokratija prije tri decenije, a i dalje je jedan od najuglednijih političara u zemlji. Nakon ugašenog nasilja, Ramafosa ima šansu da preokrene svoju zemlju.
Dugoročno gledano, ističe Blumberg, Južna Afrika ne može da uspije ako Ramafosa i njegovi nasljednici ne ožive ekonomiju, koja je stagnirala čak i prije pandemije COVID-19. Zemlja ne može da ostvari svoj potencijal bez većih javnih i privatnih investicija, a to zahtijeva vladu koja pomaže preduzećima da procvjetaju. Ekonomiji je potrebno tržište rada koje funkcioniše i gdje moćni saveznici mogu biti privatni biznisi, koji imaju mnogo toga da izgube ako se disfunkcionalnost nastavi.
Biće to posao za dugi niz godina i Ramafosa mora da obeća da će početi hrabro, ukazuje Blumberg u uredničkom komentaru. Od presudnog značaja je oslobađanje zemlje od ekstremnog siromaštva – osiguravanjem trajne socijalne pomoći bez pozajmljivanja, jer je javni dug već previsok. Drugi korak je hvatanje u koštac s propalim obrazovnim sistemom koji ne osposobljava mlade ljude.
Iako su u pitanju nepopularni potezi, koji mogu zahtijevati uštede u javnom budžetu, rezanju plata u dijelovima javnog sektora i oporezivanje onih s većim prihodima, obećavajući trenutak je bio okupljanje zajednica da zaštite preduzeća i domove, ističe Blumberg uz ocjenu da su Južnoafrikanci, uzdrmani brzinom destrukcije, shvatili hitnost potrebne akcije koju Ramafosa na koncu može iskoristiti - gdje očajna vremena iziskuju radikalne poteze.