Sliku molitvene sesije u crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Nagorno-Karabahu objavila je na Twitteru članica azerbejdžanskog parlamenta Jala Ahmadova u julu 2021. kako bi demonstrirala ono što je nazvala "atmosferom etničke i vjerske tolerancije", nakon što je Azerbejdžan ponovo zauzeo mesto Šuša, poznatom na jermenskom kao Šuši.
Danas ta crkva, koju su sagradili Jermeni u 19. vijeku, više ne postoji.
Slike koje je nedavno objavila nadzorna grupa Caucasus Heritage Watch pokazuju da je crkva Šuša/Šuši, koja je veći dio svog vremena bila prekrivena skelama pod kontrolom Azerbejdžana, srušena u zimu 2023-24.
Baku je u novembru 2020. ponovo preuzeo kontrolu nad mestom Šuša/Šuši od etničkih jermenskih snaga nakon što je započeo rat za ponovno preuzimanje teritorije međunarodno priznate kao azerbejdžanska zemlja.
Dva kilometra južno od srušene crkve, satelitski snimci objavljeni u aprilu otkrivaju da je cijelo selo izgleda sravnjeno sa zemljom. Danas se gradi velika džamija na tlu gdje je nekada stajalo naselje, koje je na jermenskom bilo poznato kao Karintak, a na azerbejdžanskom Dasalti.
Husik Ghulyan, vodeći istraživač u Caucasus Heritage Watchu koji je objavio satelitske snimke Dasalti/Karintak, rekao je za RSE: "Mislim da je cilj Azerbejdžana u ovom slučaju bio da potpuno sruši (naselje) kako bi obnovio novo selo za Azerbejdžane interno raseljena lica ili druge preseljene."
Istraživač je rekao da je crkva u selu, koja se vidi desno od džamije, "pravno zaštićena baština čak i po azerbejdžanskim zakonima", što je, kako je rekao, "vjerovatno razlog zašto su je ostavili netaknutu".
Dasalti/Karintak, što na azerbejdžanskom i jermenskom znači "ispod stijene", ime je dobilo po masivnim liticama koje se nadvijaju iznad njega. Selo je bilo mjesto nekoliko prirodnih izvora i imalo je povijest poljoprivrede.
Jedan putnik u selo kasnih 1890-ih opisao ga je kao naselje u kojem je "zemlja plodna, ali su usjevi oskudni i malo proizvode". Mještani su, kaže posmatrač, "sadili pšenicu, ječam, proso i druge usjeve". Pod sovjetskom vlašću selo je bilo dom fabrike za proizvodnju svile i fabrike električnih komponenti.
Tokom drugog rata u Nagorno-Karabahu 2020. godine, selo je postalo ključno bojno polje uoči borbe za mesto Šuša/Šuši. Slike snimljene u decembru 2021. pokazuju tragove metaka na zgradama u naselju, koje na fotografijama podsjeća na grad duhova nakon što je njegovo etničko jermensko stanovništvo pobjeglo od azerbejdžanskog napredovanja.
Najnovije slike Dasalti/Karintaka napravljene su kada ga je predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev posjetio kako bi nadgledao napredak u izgradnji nove džamije. Slike koje je Aliyevljev ured objavio u julu 2023. pokazuju da su kuće u naselju još uvijek bile netaknute u to vrijeme, ali fotografije Aliyevljeve posjete selu krajem decembra ne sadrže široke snimke pejzaža, što ukazuje na to da su radovi na rušenju možda već bili u toku.
Ali Mozaffari, iranski akademik azerbejdžanskog porijekla, koji je viši naučni saradnik na australskom univerzitetu Deakin, kaže da je najnoviji očigledan pokušaj brisanja fizičkih tragova jermenskog naslijeđa u Nagorno-Karabahu pitanje koje se može proširiti i izvan sukoba između Bakua i Jerevana.
"Postoji snažan pritisak, predvođen Turskom, za realizaciju ideje ujedinjenog i povezanog turskog svijeta, i širenja na istok do kineske granice," rekao je Mozaffari za RSE.
"Naslijeđe je veoma važno za opravdavanje ove geostrateške vizije", rekao je on.
Akademik dodaje da su i Azerbejdžan i Jermenija izvršili dobro dokumentovanu kulturnu destrukciju, ali kaže da je Baku to činio "šire i sistematičnije".
Lori Khatchadourian, vanredna profesorka na Univerzitetu Cornell i suosnivačica Caucasus Heritage Watcha, kaže da je grupa za praćenje do sada primijetila uništenje 10 lokaliteta baštine unutar ponovo zauzete teritorije Azerbejdžana od 2020. godine i trenutno započinje novo istraživanje stotina lokacija.
Ona ukazuje na presedan praktično potpunog brisanja jermenskog naslijeđa u azerbejdžanskoj eksklavi Naxcivan kao primjer onoga što bi moglo uslijediti u Nagorno-Karabahu.
"Jedna od važnih lekcija naučenih iz slučaja Naxcivan je da je za potpuno brisanje kulture potrebno vrijeme", rekao je Khatchadourian za RSE. "Rušenje jermenskog kulturnog pejzaža u tom regionu odvijalo se tokom jedne decenije, počevši od 1997. i nastavivši se najmanje do 2009. godine, a možda i do 2011. godine."
Istraživačica kaže da će, u slučaju Nagorno-Karabaha, "ova tužna priča vjerovatno trajati mnogo godina".
RSE je zatražio komentar za ovu priču od predsjedničke administracije Azerbejdžana 23. aprila, ali nije dobio odgovor do datuma objavljivanja.