U demokratskim državama sudskom sistemu građani se obraćaju samo u izuzetnim okolnostima. U Bosni i Hercegovini obraćanje sudovima postalo je pravilo tako da su sudovi pretrpani kojekakvim tužbama. Svako svakoga tuži, a veoma često domaći moćnici tuže bilo koga ko im se, na bilo koji način, suprotstavi. Zbog svega toga i ne čudi da je BiH prva zemlja u svijetu u kojoj su tuženi i ombudsmeni koji se bave povredama ljudskih prava.
Kompanija Boksit i njen predsjednik Rajko Dukić, u martu ove godine podnijeli su Osnovnom sudu u Vlasenici tužbu protiv Institucije Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine i ombudsmana Jasminke Džumhur, Nives Jukić i Ljubinka Mitrovića.
Kako se navodi na zvaničnoj stranici Boksita, tužba je podnesena radi klevete i zatražena je naknada štete jer su "i kao Institucija i kao navedena lica, izlazeći iz okvira prava, ovlaštenja i nadležnosti koja su im data Zakonom o Ombudsmanu za ljudska prava BiH, postupali mimo Zakona, dajući određene informacije javnosti kao i Preporuke Kompaniji Boksit, a vezano navodno za kršenje ljudskih prava u Kompaniji Boksit".
Ombudsmen BiH, Jasminka Džumhur, kaže da je to istorijska tužba.
"U svjetskom kontekstu to je prva tužba protiv ombudsmena", ističe Džumhur.
Razlog za tužbu bilo je objavljivanje Specijalnog izvještaja o (ne)poštovanju ljudskih prava i prava iz oblasti rada u Kompaniji Boksit Milići.
Nakon sprovedene istrage, u mišljenjima i zaključcima ovog izvještaja ombudsmena se kaže: "Dana 23.10.2015. godine, ukupno 25 radnika je pozvano na poligrafsko testiranje povodom odavanja informacija iz rada Kompanije. Jedna od radnica, Jelena Simić, dobila je otkaz ugovora o radu, a u obrazloženju se, između ostalog, navodi da je pala na određenim pitanjima tokom poligrafskog ispitivanja".
Informacije prikupljene tokom posjete predstavnika ombudsmena Opštini Milići ukazuju na to da su i drugi radnici izloženi pritisku i strahu i različitim radnjama preduzetim od predsjednika Kompanije, što se ogleda u različitim vrstama provjera i nametanja obaveza nevezanih za osnovnu djelatnost preduzeća.
Ombudsmeni ukazuju i na činjenicu da poligraf nije predviđen kao dokazno sredstvo u bilo kojem zakonu i da se na rezultatima takvog testiranja ne mogu zasnivati odluke o tome da li je počinjena određena radnja koja povlači nečiju odgovornost.
"Poligraf služi u operativnom radu policije, najviše ako postoje indicije da je neko nešto uradio, jer da jeste dokazno sredstvo, koristio bi se u krivičnom postupku", kažu Ombudsmeni Bosne i Hercegovine.
Ombudsmen BiH, Ljubinko Mitrović, kaže da ombudsmeni još nisu dobili nikakav zvaničan dokument vezan za ovu tužbu protiv njih.
"Nemamo nikakav zvaničan dokument. Poziv od suda nismo dobili. Podsjećam sve koji se bave tužbom na Zakon o ombudsmenu, eksplicitna je odredba koja govori o našem imunitetu. Ombudsmeni za svoje postupanje ne mogu ni krivično ni građanski odgovarati. Ali, dobro, vidjećemo šta će reći sud, odnosno oni koji treba da govore o tome", kaže Mitrović.
Na sudu u Vlasenici ima preko 40 tužbi koje su pokrenuli Kompanija Boksit i njen predsjednik Dukić. Među brojnim tuženim nalazi se i nekoliko poslanika u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Jedna od njih je i Aleksandra Pandurević, poslanik SDS-a (Srpske demokratske stranke) u Predstavničkom domu državnog Parlamenta, koja ima dvije tužbe (a koja takođe ima imunitet za svoj rad u Parlamentu).
"Prva mi je zbog moje izjave u Parlamentu BiH, a druga zbog diskusije u Parlamentu, gdje sam samo pročitala saopštenje Kompanije Boksit", navela je Pandurević.
Među brojnim tuženima od Boksita i Dukića nalazi se i novinar Željko Raljić. U slučaju Dukića i Boksita vrijedi da je napad najbolja odbrana – tvrdi Raljić.
"Ombudsmeni BiH nisu ništa drugo radili osim svog posla. Konstatovali su ono što se zaista dešavalo u Milićima, odnosno da je Rajko Dukić kao poslodavac maltretirao svoje radnike, da ih je tjerao na poligraf, a naknadno pribavljao njihovu saglasnost za tu proceduru", konstatuje Željko Raljić.
Prema mišljenju Raljića jasno je da se u ovom slučaju radi o jednom od miljenika aktuelne vlasti u RS predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
"A Rajko Dukić to svakako jeste. To govori i njegova poslovna i politička prošlost. Iako se on u Milićima krije iza drugih osoba, on je, slobodno možemo reći, gospodar života i smrti. Njegove bliske veze sa predsjednikom i liderom SNSD-a Miloradom Dodikom mu omogućavaju da se ponaša kao apsolutni gospodar Milića i on to zloupotrebljava na brojne načine", smatra Raljić.
Zbog toga i ne čudi zaključak koji je nakon objavljivanja Izvještaja o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini za 2015. godinu, izrekla ombudsmen BiH Jasminka Džumhur: "Generalna ocjena je da se u našoj zemlji sistemski krše ljudska prava u tolikoj mjeri da su ozbiljno narušeni principi vladavine prava".
Najveći broj žalbi koje je Institucija ombudsmena dobila u prošloj godini odnosio se na građanska i politička prava, a najveći broj je vezan za sudstvo i upravu.
I dok se u slučajevima tužbi političara ili nekih drugih moćnika u Bosni i Hercegovini tužbe za raznu "bol koja im je nanesena" ekspresno rješavaju na sudovima, građani, čak i kada dobiju pravosnažne presude, ne mogu da ih realizuju, jer se one ne izvršavaju.
U posljednje dvije godine najveći broj presuda Evropskog suda za ljudska prava u odnosu na Bosni u Hercegovinu je bio zbog neizvršavanja pravosnažnih sudskih presuda.