Haško suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Grge Stojića, jedinog preživjelog od desetorice hrvatskih zatočenika koje su strijeljale srpske snage u studenom 1992.godine kod Sanskog Mosta.
U Stojićevom glavnom iskazu je opisano kako su vojnici, koji su se predstavili kao pripadnici srpske paravojske, uhitili Stojića te ga priključili već zarobljenim muškarcima.
Nakon što su ih prethodno opljačkali, zarobljeni civili su postrojeni te je na njih otvorena vatra iz puškomitraljeza.
Teško ranjen u trbuh i ruku, svjedok je uspio doći do ljudi koji su ga odveli u Dom zdravlja u Sanskom Mostu te kasnije u Banja Luku gdje je operiran.
Nakon što je prodao neku robu i kupio druge potrepštine za porodicu svjedok je krenuo kući s tržnice u Sanskom Mostu.
No tamo nije nikad stigao jer su ga na mostu riječice Kruharuše zaustavila dvojica pripadnika paravojnih jedinica, jedan u uniformi vojne policije, a drugi u civili s kokardom na kapi.
Tijekom unakrsnog ispitivanja, optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako paravojnici nisu bili pod kontrolom vlasti bosanskih Srba kojima je on bio na
čelu.
"Svakako Vam je bilo jasno da paravojske nisu pod nikakvom kontrolom i zapovjedništvom? To ste rekli kod Brđanina (Radoslav, osuđeni ratni zločinac na 30 godina zatvora zbog zločina u Sanskom Mostu) u transkriptu, jel' tako", upitao je Karadžić.
"Tako bi trebalo biti u noramalnom...", naveo je Stojić.
"Niste u tom trenutku znali tko su oni, poimenice", nastavio je optuženi.
"Ne. Oni dok su nas pretresali rekli su da su vojska Šešeljeva", odgovorio je svjedok.
Budući da su svjedoka Stojića i ostale zarobljene civile prije strijeljanja opljačkali, Karadžić je pokušao ustanoviti kako je paravojnoj jedinici motiv bio novac, a ne etničko čišćenje po diktatu Srpske demokratske stranke, kako to tvrdi tužiteljstvo.
"Je li mislite da je za njih bilo unosnije da Vas sačekaju dok se vraćate s tržnice, a ne dok ste krenuli? Je li taj novac imao određeni razlog u njihovoj svjesti", upitao je optuženi.
"Ja to ne znam", odgovorio je svjedok.
"Ali vraćali ste se istim putem krenuli na tržnicu i istim putem ste se vraćali", nastavio je optuženi.
"Tako je", potvrdio je svjedok.
Stojić je preživio strijeljanje jer je operiran u bolnici u Banja Luci. No tamo nije završena njegova tragedija jer nakon što se saznalo da se radi o bosanskom Hrvatu zatočili su ga u ćeliju u bolničkom dijelu gdje je višestruko prebijan zajedno s ostalim zatočenicima koje je tamo zatekao.
Svjedok je odbio navode Karadžića kako je u toj bolnici čuvan kao svjedok, a ne zatočen zbog svoje nacionalne pripadnosti. Stojića je spasio Karitas iz Banja Luke koji ga je prebacio u Hrvatsku.
Suđenje se nastavlja u utorak iskazom novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Ovaj tjedan bi trebali svjedočiti Milan Tupajicć, bivši šef Kriznog štaba i predsjednik srpske općine Sokolac te Asim Egrlić, bivši dužnosnik SDA (Stranke demokratske akcije) iz Ključa i zatočenik logora Manjača.
U Stojićevom glavnom iskazu je opisano kako su vojnici, koji su se predstavili kao pripadnici srpske paravojske, uhitili Stojića te ga priključili već zarobljenim muškarcima.
Nakon što su ih prethodno opljačkali, zarobljeni civili su postrojeni te je na njih otvorena vatra iz puškomitraljeza.
Teško ranjen u trbuh i ruku, svjedok je uspio doći do ljudi koji su ga odveli u Dom zdravlja u Sanskom Mostu te kasnije u Banja Luku gdje je operiran.
Nakon što je prodao neku robu i kupio druge potrepštine za porodicu svjedok je krenuo kući s tržnice u Sanskom Mostu.
No tamo nije nikad stigao jer su ga na mostu riječice Kruharuše zaustavila dvojica pripadnika paravojnih jedinica, jedan u uniformi vojne policije, a drugi u civili s kokardom na kapi.
Tijekom unakrsnog ispitivanja, optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako paravojnici nisu bili pod kontrolom vlasti bosanskih Srba kojima je on bio na
čelu.
"Svakako Vam je bilo jasno da paravojske nisu pod nikakvom kontrolom i zapovjedništvom? To ste rekli kod Brđanina (Radoslav, osuđeni ratni zločinac na 30 godina zatvora zbog zločina u Sanskom Mostu) u transkriptu, jel' tako", upitao je Karadžić.
"Tako bi trebalo biti u noramalnom...", naveo je Stojić.
"Niste u tom trenutku znali tko su oni, poimenice", nastavio je optuženi.
"Ne. Oni dok su nas pretresali rekli su da su vojska Šešeljeva", odgovorio je svjedok.
Budući da su svjedoka Stojića i ostale zarobljene civile prije strijeljanja opljačkali, Karadžić je pokušao ustanoviti kako je paravojnoj jedinici motiv bio novac, a ne etničko čišćenje po diktatu Srpske demokratske stranke, kako to tvrdi tužiteljstvo.
"Je li mislite da je za njih bilo unosnije da Vas sačekaju dok se vraćate s tržnice, a ne dok ste krenuli? Je li taj novac imao određeni razlog u njihovoj svjesti", upitao je optuženi.
"Ja to ne znam", odgovorio je svjedok.
"Ali vraćali ste se istim putem krenuli na tržnicu i istim putem ste se vraćali", nastavio je optuženi.
"Tako je", potvrdio je svjedok.
Stojić je preživio strijeljanje jer je operiran u bolnici u Banja Luci. No tamo nije završena njegova tragedija jer nakon što se saznalo da se radi o bosanskom Hrvatu zatočili su ga u ćeliju u bolničkom dijelu gdje je višestruko prebijan zajedno s ostalim zatočenicima koje je tamo zatekao.
Svjedok je odbio navode Karadžića kako je u toj bolnici čuvan kao svjedok, a ne zatočen zbog svoje nacionalne pripadnosti. Stojića je spasio Karitas iz Banja Luke koji ga je prebacio u Hrvatsku.
Suđenje se nastavlja u utorak iskazom novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Ovaj tjedan bi trebali svjedočiti Milan Tupajicć, bivši šef Kriznog štaba i predsjednik srpske općine Sokolac te Asim Egrlić, bivši dužnosnik SDA (Stranke demokratske akcije) iz Ključa i zatočenik logora Manjača.