Plaće direktora i popis članova nadzornih i upravnih odbora javnih poduzeća u općini Tuzla, koji je objavljen za zahtjev oporbe koju čine SDA, HDZ, SBB i SBiH, izazvao je pravu političku buru. Naime, popis je pokazao da su u strukturama uključene cijele obitelji, od vijećnika u OV Tuzla, direktora javnih poduzeća do članova upravnih i nadzornih odbora, kao i članova raznih općinskih komisija. Tragom ovih tvrdnji i sami smo došli do popisa direktora i njihovih plaća.
Nedavno su u javnost izašli podaci o plaćama direktora javnih poduzeća u Tuzli, koji su uglavnom kadrovi SDP-a, te popis članova upravnih i nadzornih odbora, koji su opet usko, rodbinski ili stranački vezani također za SDP. Direktor JP Inkubator Lipnica i direktorica JU Apoteke, prema navodima oporbe, su supružnici. Edhem Kurević direktor je JU Tržnice i brat Kemala Kurevića, šefa komunalne službe općine Tuzla. Sead Mahmuzić, predsjednik NO Komunalca, otac je vijećnika Elvira Mahmuzića, inače uposlenog u JU Bit centar.
A kako se izmišljaju radna mjesta, pokazuje primjer Doma umirovljenika Tuzla. Mijo Kerošević, član OO SDP-a, savjetnik je direktora ove javne ustanove Mirsadu Bakaloviću, predsjedniku OO SDP-a u Tuzli, te član Nadzornog odbora JU Veterinarske stanice, dok je njegov sin Srđan Kerošević vijećnik u OV Tuzla.
Enes Huseinagić, neovisni vijećnik u OV Tuzla, za RSE kaže:
„Može se primijetiti da su u javna preduzeća i javne ustanove uključene čitave familije. Odnosi se na mjesta direktora i na mjesta članova nadozornih odbora, od Doma penzionera - postavljanje gospodina Bakalovića, predsjednika OO SDP-a, postavljanje njegovih kumova za ministre, najnovije postavljanje direktora JP Saobraćaj i komunikacije. Pogledajte i nadzorne odbore - svugdje nepotizam vlada, sve su familijarno postavljeni i članovi upravnih odbora. I na isti način su i zapošljavani.“
Zamnimljive plaće direktora
Na posljednjoj sjednici kolegija OV Tuzla vladajući su izrazili nezadovoljstvo spram inicijative da se objave imena uposlenih u javnim institucijama od 2012. godine, kao i način njihovog upošljavanja. Ivica Kovačević, vijećnik OV Tuzla:
„Podnijeli smo inicijativu jer smo željeli dobiti informaciju o zapošljavanju u javnim ustavovama i javnim poduzećima općine Tuzla - koliko je tih upošljavanja bilo po natječaju, koliko bez natječaja itd. Nažalost, te incijative su bile odbijene na sjednici Vijeća. Nakon što smo vidjeli kakav je odnos većine u Općinskom vijeću, iz revolta smo svi napustili tu sjednicu jer jednostavno nije bilo spremnosti da se govori o nekim životno važnim pitanjima.“
Plaće diektora su posebno zanimljive. U nizu apsurdnih primjera je da direktor Komunalca Admir Bećirović, inače profesor tjelesnog odgoja, ima plaću 2.500 KM, iako Komunalac posluje sa gubicima. Bećirović za savjetnika, u poduzeću koje se bavi odvozom smeća i čišćenjem grada, ima svog stranačkog šefa Merseda Šerifića iz NSRZB, koji je ujedno i zastupnik u Skupštini TK, te član nekoliko komisija.
S druge strane, direktor najvažnije kulturne institucije u Tuzli, Narodnog pozorišta Tuzla, Armin Čatić ima najnižu direktorsku plaću - 1.200 maraka, dok direktor stadiona Tušanj Dževad Šećerbegović, sa srednjom stručnom spremom, ima duplo veću plaću. Direktor Narodnog pozorišta Tuzla Armin Ćatić kaže da se kao intelektualac osjeća poniženo:
„Mene je to malo povrijedilo, moram priznatui, jer sa ja nikad nisam raspitivao za plate drugih direktora. To me intelektualno povrijedilo. Ja sam uputio pismo i svoje viđenje svega. Smatram da je sramotno da je moja polazna plata manja u odnosu na druge plate od 50 do 150 posto.“
Direktor Doma umirovljenika u Tuzli Mirsad Bakalović, predsjednik OO SDP-a Tuzla, po zanimanju je profesor povijesti. Nedavno je poslao izvještaj o radu ove institucije za 2012. godinu Općinskom vijeću. Međutim, izvještaj je povučen sa dnevnog reda nakon što je bivša direktorica Mirjana Marinković Lepić, koja je s ove pozicije iznenada smijenjena, na adrese vijećnika poslala upozorenje da je taj izvještaj friziran i ne odgovara stvarnom stanju. Mirjana Marinković Lepić:
„Mene je kao grom pogodila odluka o sazivanju vanredne sjednice Nadzornog odbora i moja smjena uz obrazloženje neuspješnog poslovanja. Međutim, ja sam i tada bila svjesna da to apsolutno nema veze s istinom, jer na kraju i sami članovi Upravnog odbora su bili svjedoci koje smo uspjehe postigli. Poslije dvije godine obavljanja funkcije smijenjena sam za 10 minuta na vanrednoj sjednici Nadzornog odbora i do sada nisam riješila svoj radno-pravni status.“
Čija je odgovornost?
O Direkciji za obnovu i izgradnju općine Tuzla izvršna i zakonodavna vlast u ovom gradu ne razgovara, a radnici ovog poduzeća svake srijede prosvjeduju pred zgradom pravosudnih institucija tražeći svoja prava. Plaće nisu primili skoro tri godine, a i radni staž im nije godinama uvezan. Njihov bivši direktor Enver Bijedić, sadašnji predsjednik SDP-a TK i ministar prometa i komunikacija u Vladi FBiH, ostavio ih je u višemilijunskim gubicima.
Radnica Fahreta Požegić tvrdi da je odgovornost na načelniku Tuzle i OV Tuzla:
„Sva je odgovornost na njima. Općina ne poduzima ništa da bi nas riješila. Mi se svakodnevno njima obraćamo da nas prime, ali sve je to samo obmana i dobivanje na vremenu. Mi mislimo da su oni zainteresovani da mi idemo pod stječaj i tako da nas ugase.“
Sve optužbe na račun SDP-a odbacio je Jozo Nišanđić, kadar SDP-a i predsjedavajući OV Tuzla, čiji su kćerka i zet, također, zaposleni u javnim poduzećima:
„Moja je kćerka zaposlena u JP Vodovod i kanalizacija, a zet je zaposlen u JP Komunalac. Mojei i kćerka i zet su bili inače odlični studenti, i oni su, moram reći, dobri.“
Analitičari smatraju da je glavni uvjet pri zapošljavanju jedino stranačka pripadnost. Sociologinja Smiljana Vovna kaže da će ovo društvo zbog toga snositi nesagledive posljedice:
„Političke stranke su preuzele ulogu zavoda za zapošljavanje. Međutim, ono što je simptomatično u našem društvu je da se ne mogu uspostaviti granice i mjere dokle to može da ide, nego se zaista graniči sa bezobrazlukom, sa korupcijom i sa jednim stanjem gdje se gube sve moralne vrijednosti.“
Ovo je samo mali dio stvarnog stanja nepotizma i sukoba interesa kod nas. Analitičari kažu da kada bi se provjerila zapošljavanja u Termoelektrani, Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla i drugim javnim ustanovama, javnost bi se lako uvjerila kako su radne kolege zapravo jedni drugima prvi rođaci.
Nedavno su u javnost izašli podaci o plaćama direktora javnih poduzeća u Tuzli, koji su uglavnom kadrovi SDP-a, te popis članova upravnih i nadzornih odbora, koji su opet usko, rodbinski ili stranački vezani također za SDP. Direktor JP Inkubator Lipnica i direktorica JU Apoteke, prema navodima oporbe, su supružnici. Edhem Kurević direktor je JU Tržnice i brat Kemala Kurevića, šefa komunalne službe općine Tuzla. Sead Mahmuzić, predsjednik NO Komunalca, otac je vijećnika Elvira Mahmuzića, inače uposlenog u JU Bit centar.
A kako se izmišljaju radna mjesta, pokazuje primjer Doma umirovljenika Tuzla. Mijo Kerošević, član OO SDP-a, savjetnik je direktora ove javne ustanove Mirsadu Bakaloviću, predsjedniku OO SDP-a u Tuzli, te član Nadzornog odbora JU Veterinarske stanice, dok je njegov sin Srđan Kerošević vijećnik u OV Tuzla.
Enes Huseinagić, neovisni vijećnik u OV Tuzla, za RSE kaže:
„Može se primijetiti da su u javna preduzeća i javne ustanove uključene čitave familije. Odnosi se na mjesta direktora i na mjesta članova nadozornih odbora, od Doma penzionera - postavljanje gospodina Bakalovića, predsjednika OO SDP-a, postavljanje njegovih kumova za ministre, najnovije postavljanje direktora JP Saobraćaj i komunikacije. Pogledajte i nadzorne odbore - svugdje nepotizam vlada, sve su familijarno postavljeni i članovi upravnih odbora. I na isti način su i zapošljavani.“
Zamnimljive plaće direktora
Na posljednjoj sjednici kolegija OV Tuzla vladajući su izrazili nezadovoljstvo spram inicijative da se objave imena uposlenih u javnim institucijama od 2012. godine, kao i način njihovog upošljavanja. Ivica Kovačević, vijećnik OV Tuzla:
„Podnijeli smo inicijativu jer smo željeli dobiti informaciju o zapošljavanju u javnim ustavovama i javnim poduzećima općine Tuzla - koliko je tih upošljavanja bilo po natječaju, koliko bez natječaja itd. Nažalost, te incijative su bile odbijene na sjednici Vijeća. Nakon što smo vidjeli kakav je odnos većine u Općinskom vijeću, iz revolta smo svi napustili tu sjednicu jer jednostavno nije bilo spremnosti da se govori o nekim životno važnim pitanjima.“
Plaće diektora su posebno zanimljive. U nizu apsurdnih primjera je da direktor Komunalca Admir Bećirović, inače profesor tjelesnog odgoja, ima plaću 2.500 KM, iako Komunalac posluje sa gubicima. Bećirović za savjetnika, u poduzeću koje se bavi odvozom smeća i čišćenjem grada, ima svog stranačkog šefa Merseda Šerifića iz NSRZB, koji je ujedno i zastupnik u Skupštini TK, te član nekoliko komisija.
S druge strane, direktor najvažnije kulturne institucije u Tuzli, Narodnog pozorišta Tuzla, Armin Čatić ima najnižu direktorsku plaću - 1.200 maraka, dok direktor stadiona Tušanj Dževad Šećerbegović, sa srednjom stručnom spremom, ima duplo veću plaću. Direktor Narodnog pozorišta Tuzla Armin Ćatić kaže da se kao intelektualac osjeća poniženo:
„Mene je to malo povrijedilo, moram priznatui, jer sa ja nikad nisam raspitivao za plate drugih direktora. To me intelektualno povrijedilo. Ja sam uputio pismo i svoje viđenje svega. Smatram da je sramotno da je moja polazna plata manja u odnosu na druge plate od 50 do 150 posto.“
Direktor Doma umirovljenika u Tuzli Mirsad Bakalović, predsjednik OO SDP-a Tuzla, po zanimanju je profesor povijesti. Nedavno je poslao izvještaj o radu ove institucije za 2012. godinu Općinskom vijeću. Međutim, izvještaj je povučen sa dnevnog reda nakon što je bivša direktorica Mirjana Marinković Lepić, koja je s ove pozicije iznenada smijenjena, na adrese vijećnika poslala upozorenje da je taj izvještaj friziran i ne odgovara stvarnom stanju. Mirjana Marinković Lepić:
„Mene je kao grom pogodila odluka o sazivanju vanredne sjednice Nadzornog odbora i moja smjena uz obrazloženje neuspješnog poslovanja. Međutim, ja sam i tada bila svjesna da to apsolutno nema veze s istinom, jer na kraju i sami članovi Upravnog odbora su bili svjedoci koje smo uspjehe postigli. Poslije dvije godine obavljanja funkcije smijenjena sam za 10 minuta na vanrednoj sjednici Nadzornog odbora i do sada nisam riješila svoj radno-pravni status.“
Čija je odgovornost?
O Direkciji za obnovu i izgradnju općine Tuzla izvršna i zakonodavna vlast u ovom gradu ne razgovara, a radnici ovog poduzeća svake srijede prosvjeduju pred zgradom pravosudnih institucija tražeći svoja prava. Plaće nisu primili skoro tri godine, a i radni staž im nije godinama uvezan. Njihov bivši direktor Enver Bijedić, sadašnji predsjednik SDP-a TK i ministar prometa i komunikacija u Vladi FBiH, ostavio ih je u višemilijunskim gubicima.
Radnica Fahreta Požegić tvrdi da je odgovornost na načelniku Tuzle i OV Tuzla:
„Sva je odgovornost na njima. Općina ne poduzima ništa da bi nas riješila. Mi se svakodnevno njima obraćamo da nas prime, ali sve je to samo obmana i dobivanje na vremenu. Mi mislimo da su oni zainteresovani da mi idemo pod stječaj i tako da nas ugase.“
Sve optužbe na račun SDP-a odbacio je Jozo Nišanđić, kadar SDP-a i predsjedavajući OV Tuzla, čiji su kćerka i zet, također, zaposleni u javnim poduzećima:
„Moja je kćerka zaposlena u JP Vodovod i kanalizacija, a zet je zaposlen u JP Komunalac. Mojei i kćerka i zet su bili inače odlični studenti, i oni su, moram reći, dobri.“
Analitičari smatraju da je glavni uvjet pri zapošljavanju jedino stranačka pripadnost. Sociologinja Smiljana Vovna kaže da će ovo društvo zbog toga snositi nesagledive posljedice:
„Političke stranke su preuzele ulogu zavoda za zapošljavanje. Međutim, ono što je simptomatično u našem društvu je da se ne mogu uspostaviti granice i mjere dokle to može da ide, nego se zaista graniči sa bezobrazlukom, sa korupcijom i sa jednim stanjem gdje se gube sve moralne vrijednosti.“
Ovo je samo mali dio stvarnog stanja nepotizma i sukoba interesa kod nas. Analitičari kažu da kada bi se provjerila zapošljavanja u Termoelektrani, Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla i drugim javnim ustanovama, javnost bi se lako uvjerila kako su radne kolege zapravo jedni drugima prvi rođaci.