Jasmina Hostert u Njemačku je došla sa deset godina, nakon što je 1993. u Sarajevu izgubila ruku. Zbog toga što joj se rana inficirala, trebala joj je pomoć van grada koji je u to vrijeme bio izložen svakodnevnom granatiranju. U Bon je stigla sa ocem, a početak je bio, kako kaže, jako težak.
"Bez znanja jezika, bez nekih kontakata, kao mnogim izbjeglicama danas, a i tada, devedesetih godina, nismo znali kako će život da ide dalje, da li ćemo ostati u Njemačkoj ili ne. Mislim da je jako pozitivno bilo što sam kao dijete vrlo brzo krenula u školu", kaže.
Škola i poznanstva sa vršnjacima su Jasmini Hostert pomogli da se brzo integriše u njemačko društvo. No, problem je predstavljalo dobijanje državljanstva.
Više od deceniju je trajala njena borba da postane državljanka Njemačke.
"U tim godinama kada se dosta Bosanaca vraćalo ili migriralo dalje, izašao je zakon da osobe koje su traumatizirane mogu da ostanu. Ja, tada kao maloljetna i ostala bez ruke, koristila sam taj zakon, mada je i to bilo teško. Morala sam da idem kod doktora, oni su morali da pišu ateste. Sve mi je to bilo šokantno, jer, na kraju krajeva, ostala sam bez ruke koja neće ponovo narasti", priča ona.
Poznanstva sa vršnjacima su joj pomogli da se brzo integriše u njemačko društvo
Završila je političke nauke. Ova oblast joj je, kako kaže, bila više nametnuta, jer je morala poznavati zakone kako bi dobila papire za stalni boravak.
"Morala sam kao dijete, dok su se drugi igrali, sjediti i čitati članke i znati, kada izađe novi zakon, šta to znači za mene i moj život. Vrlo rano sam vidjela da ta politika ima veze sa mojim životom", prisjeća se.
Prije osam godina, učlanila se u Socijaldemokratsku partiju, a na ovogodišnjim izborima bila je kandidatkinja stranke za Bundestag.
Zbog lošeg izbornog rezultata stranke, nije ušla u njemački parlament, ali se politikom želi baviti i u budućnosti.
Njene aktivnosti su usmjerene na djecu i mlade, što je jedan od gorućih problema i u Bosni i Hercegovini.
Zbog toga nas je interesovalo da li joj je poznat podatak o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine, ali i cijelih porodica, posebice u Njemačku?
"Kada bih se politički angažovala u Bosni i Hercegovini, radila bih na tome da zadržim svoje ljude da ostanu u zemlji, praviti državu atraktivnom, da se problemi riješe, a ne da se komplikuju. Tako ja doživljavam politički sistem Bosne i Hercegovine. Zbog toga dolazi do toga da mladi ljudi i familije žele da idu u druge zemlje, što je sa jedne strane žalosno, a sa druge, Njemačkoj su potrebni ljudi", kaže Jasmina Hostert.
Bh. muzika mi je uveliko pomogla.
Ona danas ima njemačko prezime i ne krije kako joj je mnogo lakše u njemačkom društvu zbog te činjenice.
"Ko god kaže da to nije tako, laže. Osjetila sam razliku kada sam imala bosansko prezime, da sam uvijek bila stranac, migrant, a otkako imam njemačko prezime, prolazim kao Njemica. Ljudi se nekada čude i kažu mi da ne znaju da nisam iz Njemačke. To je nešto što mene nervira, da ovdje ljudi imaju ista prava, ali da ljudi sa migrantskim prezimenima ili na kojima se vidi da su porijeklom iz Turske ili druge države, za njih je ovdje teže", iskreno će Jasmina Hostert.
Njena porodica živi u Sarajevu, a ona ovaj grad posjećuje barem jednom godišnje.
Pogled na Sarajevo
Osim što je zadržala i državljanstvo Bosne i Hercegovine, jako joj je bilo bitno da ne zaboravi maternji jezik.
"Primijetila sam, kada sam bila u pubertetu, da se bosanski jezik gubi, jer ga nisam često koristila. Onda, kada sam počela studirati, čitala sam bh. novine, posjećivala internet forume i čitala, i što mi je uveliko pomoglo – to je bosanskohercegovačka muzika", ističe.
Jasmina Hoster trenutno, ispred Socijaldemokratske partije, radi u parlamentu u Štutgartu. I dalje se namjerava zalagati za iste vrijednosti kao i do sada.
"Mi ovdje kažemo 'poslije izbora je prije izbora'. Nisam upala u neku depresiju, zato što nije uspjelo, nego, idemo dalje", riječi su Jasmine Hostert.