Janjevo na Kosovu: Od trgovačkog i zanatlijskog centra do praznih kuća

Janjevo, Kosovo, novembar 2023.

Tišinu koja "odzvanja" uskim uličicama Janjeva prekida samo zvuk zvona katoličke crkve, koja datira iz 1856. godine.

Ova crkva, posvećena svetom Nikoli, mesto je okupljanja malobrojnih pripadnika hrvatske zajednice koji su ostali da žive u Janjevu, mestu na oko 20 kilometara od Prištine.

Pripada opštini Lipljan i osim Hrvata, tu žive Albanci, Turci i Romi.

Na nekoliko stotina metara ispod crkve nalazi se i džamija, a meštani sa kojima je ekipa Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovarala, ističu ponos zbog "multikulturalnosti i multietničnosti".

Selo Janjevo i njegova lokalna džamija.

"Na Kosovu ne bi bilo (međuetničkih) problema kada bi svuda bilo kao u Janjevu", kaže Olga Glicić, Hrvatica iz Janjeva.

"Svi smo kao jedna kuća", poručuje Nuredin Imeri iz redova albanske zajednice.

Jedna škola, dva sistema

Olga Glicić je zamenica direktora osnovne škole koja radi po kosovskom sistemu. U istoj zgradi funkcioniše i škola u kojoj se nastava odvija po planu i programu Republike Srbije.

Škola u kojoj se nastava odvija po dva sistema.

Ulaz u školu u kojoj albanski i turski učenici pohađaju nastavu po kosovskom sistemu.

Nastavu po kosovskom sistemu pohađa oko 200 đaka iz albanske i turske zajednice, dok u nastavi na srpskom ima oko 50 učenika iz hrvatske i romske zajednice.

Olga Glicić navodi da sarađuje sa kolegama iz srpskog sistema, te napominje da nemaju nikakvih problema.

"Ulazimo (na jedan ulaz) svi u ovu školu, nikakvih problema nemamo. Deca su tu ispred nas, tako da politike nema u školi", kaže ona.

Olga Glicić, zamenica direktora škole koja radi po kosovskom sistemu.

Njene reči potvrđuje i direktor škole u nastavi na srpskom jeziku, Goran Janićijević.

Ipak, nije želeo detaljnije da govori o "dvojnoj" nastavi unutar jedne zgrade uz obrazloženje da je na poziciju direktora došao pre desetak dana, te da mu je potrebno malo vremena da se upozna sa celom situacijom.

Čas u kome se nastava odvija po srpskom sistemu.

Deca hrvatske i romske zajednice u Janjevu nakon završene osnovne škole nastavljaju školovanje u nekoj od srednjih škola u Gračanici, koje takođe rade pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete Srbije.

Albanci i Turci pak odlaze u Lipljan, gde škole rade po kosovskom sistemu.

Učionica u kojoj se izvodi nastava po kosovskom sistemu.

'Tiho nestajanje' Hrvata iz Janjeva

Olga Glicić napominje i da deca iz hrvatske zajednice, nakon završene srednje škole ili fakulteta, odlaze u svoju matičnu zemlju ili neku drugu državu Evropske unije.

Ona svoje tvrdnje potkrepljuje činjenicom da je nekada u Janjevu bilo oko 1.300 učenika iz hrvatske zajednice, dok ih je danas svega dvanaest.

Inače, do početka 90-ih godina u Janjevu je bilo skoro 5.000 Hrvata, a danas tu živi njih 150.

Ove podatke je za RSE izneo župnik katoličke crkve Don Mate. Dodaje da je "okidač" migracije kosovskih Hrvata bio rat u njihovoj matičnoj zemlji 1991. godine.

Don Mate, župnik katoličke crkve.

Trošne i prazne kuće širom Janjeva, takođe svedoče o odlasku stanovništva.

"Imamo jako puno praznih kuća, nešto u centru i oko centra je prodato… ja sam pokušao to statistički da brojim ali svaki put mi je sve žalosnije, svake godine mi ode po jedna ili dve porodice", priča Don Mate u razgovoru za RSE.

Katolička crkva u Janjevu.

Na neke od ovih kuća stoji natpis da su deo projekta finansiranog od strane Evropske unije pod nazivom "Kulturno nasleđe kao pokretač ekonomskog preporoda Janjeva".

Napuštena kuća u Janjevu.

Don Mate objašnjava da mladi odlaze u Hrvatsku na sezonske radove, te da se sve manji broj njih vraća kući.

"Povratka nema, to je jako veliki problem. Govori se stalno o povratku na Kosovu ali toga kod nas nema, osim jedne porodice koja se vratila nakon dve godine boravka u Hrvatskoj", kaže on.

Još jedna stara i napuštena kuća.

Prepreke "za povratak, ostanak i opstanak" na Kosovu su, kako dodaje, ekonomske prirode.

Inače, hrvatska zajednica nije ustavno priznata na Kosovu, što znači da nemaju zagarantovana prava kao druge manjinske zajednice, niti svoje predstavnike u institucijama.

Jedna od ulica sela Janjevo.

Don Mate kroz razgovor često pominje "naše ljude" koji im pomažu, te pojašnjava da su to Janjevci koji su migrirali ali ne i zaboravili svoj narod.

Od 'kućnih mini fabrika' ni traga

Ovaj župnik se sa setom priseća i da je Janjevo naširoko bilo poznato po trgovcima i zanatlijama.

"Nekada je Janjevo bilo poznato po zanatlijama, trgovcima, livcima. Skoro svaka kuća je bila jedna mini fabrika, danas je ostalo samo tri proizvođača. I oni teško opstaju, jedva", navodi on.

Unutrašnjost jedne napuštene kuće.

Nuredin Imeri takođe tvrdi da se nekada lepo živelo i da se moglo lako zaraditi jer su, kako kaže, Janjevci i njihovi proizvodi bili poznati širom bivše Jugoslavije.

"Ja sam imao četrnaest godina kada sam zaradio prvi dinar (novac). Svašta se radilo, livenje, plastika, bižuterija… aluminijumske kašike i viljuške su ovde u Janjevo počele da se prave", navodi Imeri.

Danas je vlasnik jedne kafeterije u centu Janjeva, ali ne vidi nikakvu perspektivu.

Nuredin Imeri, meštanin Janjeva.

Deca su mu već otišla u zapadne zemlje u potrazi za boljim životom.

"Posle rata ništa dobro nije ostalo ovde", navodi on i nastavlja da se žali na lošu infrastrukturu i komunalne usluge.

'Nema posla, nema perspektive'

Sa desne strane na samom ulazu u Janjevo žive pripadnici romske zajednice. Jedan od njih je i Garip Ljeat koji se žali na lošu socijalno ekonomsku situaciju.

"Nigde ne radim, nigde nema posla. Ponekad nađem nešto privatno i primam kosovsku penziju", priča Ljeat.

Garip Ljeat, meštanin Janjeva.

Dodaje da ima četvoro dece, da su svi završili školu ali da ipak ne mogu da nađu zaposlenje.

Pamti da je Janjevo nekada bilo razvijeno industrijsko mesto, da je posla imalo za sve zajednice, uključujući Rome.

"Pomagali smo, išli smo u nadnicu, neki su i sami bili zanatlije ali sve se promenilo. Ništa nije ostalo od toga, nema više nikakve perspektive", zaključuje.

Inače, Evropska unija je 2021. započela realizaciju projekta očuvanje kulturne i verske baštine i razvoju turizma u opštini Lipljan.

Projekat, vredan oko dva miliona eura, odnosi se i na očuvanje i obnovu istorijskog centra Janjeva. U ovu svrhu Vlada Kosova je izdvojila 1,4 miliona.

Restauracija kuće u Janjevu, deo projekta UNDP.

U međuvremenu je maja ove godine iz Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) na Kosovu saopšteno da su u toku radovi na restauraciji devet kuća, te da je u planu obnova 14 objekata kao i obuka za turističke vodiče.

Ministar kulture omladine i sporta u Vladi Kosova, Hajrula Čeku je rekao da će istorijski centar Janjeva biti transformisan u atraktivnu destinaciju za posetioce, te da će se time razvijati turizam i lokalna ekonomija.

U opisu projekta "Kulturno nasleđe kao pokretač ekonomskog preporoda Janjeva" piše da je cilj obnova kuća koje će doprineti "oživljavanju istorije i sećanja na hrvatske porodice koje su tamo nekada živele, podsticanju povratka i očuvanju bogatog kulturnog nasleđa Janjeva".

"Projekat će koristiti svim zajednicama stvaranjem mogućnosti za socio-ekonomski preporod i promovisanjem lokalnog turizma", piše pored ostalog.

O odlasku meštana svedoče trošne i prazne kuće u Janjevu.

Ipak, Olga Glicić ne veruje da ova obnova kuća može da vrati "stari sjaj" Janjevu, niti da u svoje rodno mesto vrati one koji su otišli.

"Ne bih rekla da može da donese pozitivne promene. Daj bože ali teško", smatra ova sagovornica RSE, Hrvatica koja je rođena, odrasla i živi u Janjevu.

Projekat obuhvata restauracije sa ciljem očuvanja kulturnog i verskog nasleđa u Janjevu, ali i razvoj turizma.

Napominje da su njeni preci iz Janjeva, da su tu živeli i pre sedam vekova, te da ona lično nikada neće otići iz svog rodnog mesta.

"Možda ću jednoga dana sama da ostanem, možda više nikoga (iz hrvatske zajednice) neće biti, ali spremna sam i na to", odlučno zaključuje Olga Glicić.