Mladi stvaraoci u Crnoj Gori svjesni su važnosti saradnje i udruživanja sa kolegama i snagama u regionu. Mali kulturni prostor, kakav je crnogorski i veličina tržišta, motivišu ih da ne budu autistični, već da, za ono što rade, traže i priznanje u većoj sredini. Institucijama kulture popularno je isticati regionalni kontekst i saradnju, ali konkretne podrške za takve poduhvate gotovo da nema.
Nemanja Bečanović, reditelj mlađe generacije, je svoj debitantski film, kojim je putovao po regionu i Evropi, radio u koprodukciji, koja je konstatuje, obzirom da je film skup, neophodna i budućnost ovog prostora:
„Pozitivno je to što omogućava da se finansiraju svi ti projekti, ali i da se oni distribuišu. Na taj način se širi kulturni prostor. U tom procesu koprodukcije važno je što se razmjenjuju, ne samo iskustva i kadrovi, nego i novac i tehnika i sve ostalo, ali i publika takođe“, kaže Nemanja Bečanović.
Jednako važno za jednog stvaraoca je da njegovo djelo izađe vani i dobije verifikaciju u nekoj drugoj sredini, ističe Bečanović:
„Ako ste osuđeni da snimate filmove samo za 600.000 stanovnika, koji imaju određena društvena i socijalna pravila, vi ste u situaciji da ne možete mjerodavno da znate da li film valja ili ne pošto imate jednu kritiku koja će uvijek pisati pohvalni tekst, koliko god da je film loš ili dobar.“
Sanja Jovanović pripada novoj, mlađoj generaciji producenata u kulturi. Godinama je posjećivala filmske festivale u regionu, prikupljala iskustva i kontakte, a onda, sa još dvoje zaljubljenika u sedmu umjetnost, Podgorici priuštila međunarodni festival dugometražnog filma-Underhill fest.
Članstvo u regionalnoj distributerskoj mreži ovom festivalu olakšava distribuciju filmova, razmjenu ideja i iskustava, dok je studentima u Crnoj Gori, zahvaljujući dobrim zanatlijama iz regiona, pružena prilika i da nešto nauče, kaže nam Jovanović:
„Ekipa iz Zagreba je dolazila ovdje dvije godine za redom. Oni su držali radionice našim studentima Fakulteta vizualne umjetnosti, Fakulteta dramskih umjetnosti, Fakulteta političkih nauka i svih drugih koji su htjeli da nauče nešto više o dokumentarnom filmu.“
Na koncerte u susjedstvo
Crna Gora ima bogatu amatersku scenu i živom je čine uglavnom mladi ljudi. Glumac i režiser KLAP-a, Kolašinskog amaterskog pozorišta, Zoran Rakočević, kaže da lakše saradnju dogovara sa pozorištima u regionu, nego u svojoj zemlji. Uspostavljena saradnja sa desetak pozorišta u susjedstvu znači mu mnogo, da „odmjeri snage” i upozna se sa radom i uslovima u kojima stvaraju amateri iz regiona:
„Predstava je gotovo čin, ali ako je ne prikažem na festivalima ili na gostovanjima zašto sam je onda radio? Zašto da radim predstavu koju će pogledati samo ljudi iz moga grada. Tako da mi je uspostavljanje saradnje, pogotovo sa zemljama u susjedstvu, od velike važnosti", naglašava Rakočević.
Za razliku od festivala kojih je sve više, a među njima i nekoliko sa kontinuitetom i publikom, Crnu Goru poslednjih godina zaobilaze svjetska muzička imena, zbog čega mladi, gladni i željni dobre svirke, na takve događaje putuju u susjedstvo. Stevan iz Podgorice, kaže nam da sve pare troši na koncerte u komšiluku:
„Obavezno, u zadnjih pet godina, sve pare trošim na koncerte u Hrvatskoj ili Srbiji, na grupe što su pred penzijom.“
Ana i Biljana česti su posjetioci koncerata u okruženju i tvrde da mladi danas redovnije odlaze na takve događaje, nego prije deceniju:
„Imamo volju", kaže Ana.
„Putuju znatno više nego prije deset godina. Otvorenije je društvo. Informacije brže kruže, smještaj nije teško naći, ljudi se povezuju", navodi Biljana.
Stevan, Ana i Biljana su ipak u manjini. Na to ukazuje i nedavno istraživanje koje je pokazalo da mladi u Crnoj Gori najviše novca mjesečno izdvajaju na odjeću, a najmanje na koncerte, pozorišne predstave i filmske projekcije. Tako tek svaki peti ispitanik pomenute ankete posjećuje koncerte i to uglavnom čine rokeri.
A koliko država podstiče saradnju mladih u regionu? Naši sagovornici kažu da se ne mogu pohvaliti takvom vrstom podrške.
„Bitno je istaći da imamo regionalnu saradnju ali ne vidim da imamo neke olakšice zbog toga ako kažemo da će Underhill fest biti vidljiv u regionu, da to nekome nešto znači i da ćemo mi zbog toga dobiti više sredstava", kaže Sanja Jovanović iz Underhill festa.
I reditelj Bečanović je mišljenja da se saradnja sa okruženjem i zajednički projekti u institucijama u Crnoj Gori još uvijek ne prepoznaju kao važan momenat. Bečanović ograničenja vidi u ekonomskoj krizi, ali i u odsustvu ambicije i akcije ljudi koji vode institucije kulture:
„Moguće da je u čitavoj stvari problem kadrovske prirode. Djeluje mi cijeli region pomalo lijen i ravnodušan na sve stvari koje se odvijaju, ali one se dešavaju i vrlo su zanimljive", naglašava Bečanović.
Stvari donekle olakšava novac, poslednjih godina dostupan, iz evropskih pretristupnih (IPA) fondova, koji podstiču saradnju država regiona i na polju kulture.
Nemanja Bečanović, reditelj mlađe generacije, je svoj debitantski film, kojim je putovao po regionu i Evropi, radio u koprodukciji, koja je konstatuje, obzirom da je film skup, neophodna i budućnost ovog prostora:
„Pozitivno je to što omogućava da se finansiraju svi ti projekti, ali i da se oni distribuišu. Na taj način se širi kulturni prostor. U tom procesu koprodukcije važno je što se razmjenjuju, ne samo iskustva i kadrovi, nego i novac i tehnika i sve ostalo, ali i publika takođe“, kaže Nemanja Bečanović.
Jednako važno za jednog stvaraoca je da njegovo djelo izađe vani i dobije verifikaciju u nekoj drugoj sredini, ističe Bečanović:
„Ako ste osuđeni da snimate filmove samo za 600.000 stanovnika, koji imaju određena društvena i socijalna pravila, vi ste u situaciji da ne možete mjerodavno da znate da li film valja ili ne pošto imate jednu kritiku koja će uvijek pisati pohvalni tekst, koliko god da je film loš ili dobar.“
Sanja Jovanović pripada novoj, mlađoj generaciji producenata u kulturi. Godinama je posjećivala filmske festivale u regionu, prikupljala iskustva i kontakte, a onda, sa još dvoje zaljubljenika u sedmu umjetnost, Podgorici priuštila međunarodni festival dugometražnog filma-Underhill fest.
Članstvo u regionalnoj distributerskoj mreži ovom festivalu olakšava distribuciju filmova, razmjenu ideja i iskustava, dok je studentima u Crnoj Gori, zahvaljujući dobrim zanatlijama iz regiona, pružena prilika i da nešto nauče, kaže nam Jovanović:
„Ekipa iz Zagreba je dolazila ovdje dvije godine za redom. Oni su držali radionice našim studentima Fakulteta vizualne umjetnosti, Fakulteta dramskih umjetnosti, Fakulteta političkih nauka i svih drugih koji su htjeli da nauče nešto više o dokumentarnom filmu.“
Na koncerte u susjedstvo
Crna Gora ima bogatu amatersku scenu i živom je čine uglavnom mladi ljudi. Glumac i režiser KLAP-a, Kolašinskog amaterskog pozorišta, Zoran Rakočević, kaže da lakše saradnju dogovara sa pozorištima u regionu, nego u svojoj zemlji. Uspostavljena saradnja sa desetak pozorišta u susjedstvu znači mu mnogo, da „odmjeri snage” i upozna se sa radom i uslovima u kojima stvaraju amateri iz regiona:
„Predstava je gotovo čin, ali ako je ne prikažem na festivalima ili na gostovanjima zašto sam je onda radio? Zašto da radim predstavu koju će pogledati samo ljudi iz moga grada. Tako da mi je uspostavljanje saradnje, pogotovo sa zemljama u susjedstvu, od velike važnosti", naglašava Rakočević.
Za razliku od festivala kojih je sve više, a među njima i nekoliko sa kontinuitetom i publikom, Crnu Goru poslednjih godina zaobilaze svjetska muzička imena, zbog čega mladi, gladni i željni dobre svirke, na takve događaje putuju u susjedstvo. Stevan iz Podgorice, kaže nam da sve pare troši na koncerte u komšiluku:
„Obavezno, u zadnjih pet godina, sve pare trošim na koncerte u Hrvatskoj ili Srbiji, na grupe što su pred penzijom.“
Ana i Biljana česti su posjetioci koncerata u okruženju i tvrde da mladi danas redovnije odlaze na takve događaje, nego prije deceniju:
„Imamo volju", kaže Ana.
„Putuju znatno više nego prije deset godina. Otvorenije je društvo. Informacije brže kruže, smještaj nije teško naći, ljudi se povezuju", navodi Biljana.
Stevan, Ana i Biljana su ipak u manjini. Na to ukazuje i nedavno istraživanje koje je pokazalo da mladi u Crnoj Gori najviše novca mjesečno izdvajaju na odjeću, a najmanje na koncerte, pozorišne predstave i filmske projekcije. Tako tek svaki peti ispitanik pomenute ankete posjećuje koncerte i to uglavnom čine rokeri.
A koliko država podstiče saradnju mladih u regionu? Naši sagovornici kažu da se ne mogu pohvaliti takvom vrstom podrške.
„Bitno je istaći da imamo regionalnu saradnju ali ne vidim da imamo neke olakšice zbog toga ako kažemo da će Underhill fest biti vidljiv u regionu, da to nekome nešto znači i da ćemo mi zbog toga dobiti više sredstava", kaže Sanja Jovanović iz Underhill festa.
I reditelj Bečanović je mišljenja da se saradnja sa okruženjem i zajednički projekti u institucijama u Crnoj Gori još uvijek ne prepoznaju kao važan momenat. Bečanović ograničenja vidi u ekonomskoj krizi, ali i u odsustvu ambicije i akcije ljudi koji vode institucije kulture:
„Moguće da je u čitavoj stvari problem kadrovske prirode. Djeluje mi cijeli region pomalo lijen i ravnodušan na sve stvari koje se odvijaju, ali one se dešavaju i vrlo su zanimljive", naglašava Bečanović.
Stvari donekle olakšava novac, poslednjih godina dostupan, iz evropskih pretristupnih (IPA) fondova, koji podstiču saradnju država regiona i na polju kulture.