Uspješan marketing hrvatskog "hausmajstora"

  • Ankica Barbir-Mladinović

Igor Radinović, foto: Večernji list

Simpatičan oglas od pet riječi "Iznajmljujem muža za 120 kuna" uspio je Zagrepčaninu Igoru Radinoviću u samo dva tjedna promijeniti život te od anonimnog i nezaposlenog strojarskog tehničara napraviti vrlo traženog kućnog majstora. U vremenu stravične nezaposlenosti, kad u Hrvatskoj, dnevno, bez posla ostaje 150-200 ljudi, svako samozapošljavanje je dobrodošlo i Vlada bi ga, ističu stručnjaci, trebala poticati, a ne sputavati visokim porezima i suvišnom administracijom.

Igor Radinović
je bio zaposlen u jednoj privatnoj stolariji u Zagrebu, ali kriza je i njega učinila viškom i prije dva mjeseca dobio je otkaz. Očajan, razgovarao je s bivšom suprugom s kojom ima 13-godišnju kćerku, a ona mu je rekla: "Znaš sve raditi, iznajmi se".

„Pa, da, mi smo si ostali u dobrim odnosima i njoj sam se požalio, a ona mije rekla 'za kaj tražiš neki drugi posao kad ga ionak' nećeš naći – iznajmi se! Palo joj je to na pamet jer sam 'multipraktik', znam puno fahova.“


I četrdesettrogodišnji Igor već je sutradan polijepio oglase po zagrebačkim kvartovima upravo s tom rečenicom: 'Iznajmljujem muža za 120 kuna', a kako se vidi, nije ostao nezapažen:

„Oglas je vidjela i jedna gospođa koja ima svoj frizerski salon, skinula ga i odnijela u salon pa me 'nudila' svojim klijenticama. Radila je šalu na moj račun 'ak' im muž ne valja, ima im ona 'novog muža', tj mene, koji se jeftino 'iznajmljuje' i tak je krenulo. Stvarno je krenulo prek' noći, iznenadilo me, nisam uopće očekivao da će se oko tog oglasa dići tolika prašina.“


Korist mnogobrojnim kućanicama

Pojam "kućnog majstora" ili majstora za male popravke (handymen) u mnogim je zemljama normalno zanimanje, a Igor je još kao dječak puno toga naučio raditi jer potječe iz obrtničke obitelji, ali u mladosti nije ni pomislio da će mu upravo to znanje, kasnije u životu, više pomoći nego li započeti studij strojarstva:

„To su poslovi za koje smo mi uvijek tražili oca ili susjeda ili nekog tko je spretan da nam to napravi, al' danas jednostavno tak brzo živimo da više i ne poznamo svoje susjede. I mislim da mi se tu otvara prilika, da popunim tu prazninu. To su svi poslovi koji su vezani i za struju i za vodu, keramiku, stolariju centralno grijanje... u svim tim fahovima mogu se primit posla bez ustučavanja.“


I ne samo takve majstorske poslove, Igor je spreman odvesti i kućnog ljubimca u šetnju, na šišanje, obići starije osobe:

„Imam jednu prijateljicu čija teta ne želi živjeti u staračkom domu, a već je prilično nemoćna, a kćer joj živi u Kanadi. I ta žena treba, recimo, nekog da joj donese dvije vrećice s placa doma, da je obiđe jedanput ili dva puta tokom tjedna, da joj pokosi travu i sve to meni nije uopće problem napraviti. Ja se ne želim strpati u neku određenu struku već raditi sve ono što ljudima treba.“


Država treba poticati samozapošljavanje

Najčešće su to žene, razvedene ili prezaposlene mame, udovice koje za svaku sitnicu moraju zvati majstore i mučiti se s popravcima pipa, lampi, vodokotlića, brava... Jedna od njih je i Marica Deriš iz zagrebačke Kustošije koja kaže da joj je Igor riješio sve kućne probleme koji su je godinama izluđivali:

„Igor je meni radio sve, od žbukanja, farbanja, postavljanja parketa, ugradbenih ormara... odličan je Igor. Sad je postao i medijska zvijezda, zaslužio je, vjerujte mi.“


U reklamnom sloganu je i cijena, lijepo piše "Iznajmljujem muža za 120 kuna"! Prvi sat posla je 120 kuna (nešto manje od 20 eura), a svaki slijedeći 70.

Novinarka Večernjeg lista Renata Rašović koja je ovih dana također objavila reportažu o mužu koji se "iznajmljuje", kaže da nije preskup i da će ga i sama "iznajmiti":

„Stvarno 120 kuna nije neka tarifa. Ja sam računala da još nađem dve, tri stvari, on, dakle, za dva sata riješi sve stvari koje me u životu pate. Prvi sat je 120 kuna, plus drugi sat 70, to znači za manje od 200 kuna ja riješim pet stvari po kući, a prokleti vodokotlić me već mjesecima muči. Pozvala sam jednog majstora i i za deset minuta mi je uzeo 250 kuna, a kotlić je već sutra procurio. Onda sam idući mjesec uzela drugog majstora, on je uzeo 200 kuna i psovao onog prvog 'kak je to napravio' i 'kak me je oderao', a onda je i on uzeo 200 kuna i vodokotlić opet curi, tak da sad Igor stiže, kao – treći majstor.“


Profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku dr Slavica Singer uvjerena je da bi se crne brojke hrvatske nezaposlenosti (317.000) sigurno smanjile kad bi država više poticala samozapošljavanje kroz mikrokreditiranje ili poreske olakšice:

„Recimo, Mađarska, koja je isto bila pritisnuta problemom nezaposlenosti ima velike programe samozapošljavanja, to ima i Francuska. Ja znam da je hrvatski Zavod za zapošljavanje imao određene programe za samozapošljavanje, ali oni su 'presahnuli' prije tri godine i više nema ništa. Znači, to se u Hrvatskoj uopće i ne vidi kao jedna antirecesijska mjera.“