Nakon slučajeva u javnosti poznatijih kao "Sejdić i Finci", "Zornić", te "Pilav", Bosna i Hercegovina - po svemu sudeći - dobija i predmet "Baralija protiv BiH".
Riječ je o tužbi koju je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu podnijela Irma Baralija iz Mostara i to zbog činjenice da u tom gradu od 2008. godine nisu održani lokalni izbori.
"Parlament Bosne i Hercegovine nije postupio po obavezujućoj presudi Ustavnog suda BiH iz 2010. godine, a vezano za slučaj Mostara. I sve ove godine, dakle osam godina, građani i građanke Mostara - dakle bilo ko ko ima boravište u Mostaru - je bio spriječen i naša prava su oduzeta da učestvujemo u izbornom procesu, dakle mislim konkretno na 2012. i 2016. godinu", izjavila je Irma Baralija, koja je inače istaknuta članica mostarskog ogranka Naše stranke, koja se često ocjenjuje kao politička partija lijevog centra.
Pročitajte i ovo: Lokalni izbori u BiH: Mostar vruć krompirPodsjećanja radi, vodeće hrvatske i bošnjačke stranke u Mostaru već devet godina ne mogu se dogovoriti oko novih izbornih pravila za Mostar, nakon što je Ustavni sud BiH 2010. godine, na apelaciju hrvatskih stranaka, poništio ranija, posebna pravila za taj grad, pa lokalni izbori za Mostar nisu održani 2012. i 2016. godine. Gradsko vijeće Mostara ne funkcionira od kraja 2012. godine, a gradom sam već godinama upravlja gradonačelnik Ljubo Bešlić (HDZ BiH), a budžet donosi uz supotpis načelnika za finansije, Izeta Šahovića, kojeg se smatra bliskim SDA.
Kršenje ljudskih prava
Irma Baralija tvrdi da se time krši Povelja o ljudskim pravima, odnosno njen Protokol 12. o zabrani diskriminacije po bilo kojem osnovu, uključujući i mjesto prebivališta. Zajedno sa advokaticom iz Sarajeva, Dženanom Hadžiomerović, Baralija je u junu ove godine, inače nakon neuspjeha još jednog kruga stranačkih pregovora o Mostaru, podnijela tužbu u Strasbourg, Evropskom sudu za ljudska prava.
"Napokon smo nedavno dobili informaciju od Suda, dobili smo pismo. U tom pismu je potvrda da je naša aplikacija uredna i validna, prošla je i Sud će razmatrati naš slučaj", naglasila je Baralija.
Ona je istakla da se radi o privatnoj, a ne tužbi iza koje stoji Naša stranka, te je kazala kako upravo njen slučaj ilustrira koliko se građanima Mostara krši osnovno pravo da biraju i budu birani, navodeći primjer općih izbora, koji su u BiH održani u oktobru mjesecu 2018. godine. "Ja sam bila kandidatkinja na prošlim općim izborima i građani Mostara, po broju glasova koje sam imala, dali su meni povjerenje. Da su bili lokalni izbori, umjesto općih, ja bih bila u Gradskom vijeću", naglasila je Baralija.
"Moramo sami poduzeti korake"
Ona smatra i da su iscrpljene sve pravne mogućnosti unutar Bosne i Hercegovine, odnosno da je naredni korak Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, samim tim jer za proteklih više od osam godina nije provedena odluka državnog Ustavnog suda o poništenju posebnih izbornih pravila za Mostar.
Podsjećanja radi, tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Sir Paddy Ashdown, nakon neuspješnih pregovora vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka o novom, poslijeratnom gradskom Statutu, nametnuo je Statut Grada Mostara u januaru 2004. godine. Dio tog Statuta su bila i posebna izborna pravila za Mostar prema kojima je formirano šest izbornih jedinica - po tri većinski hrvatske i bošnjačke. Međutim, Klub vijećnika Hrvata podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH, tvrdeći da jedan bošnjački glas vrijedi kao više hrvatskih, jer manje pretežno bošnjačke izborne jedinice daju jednak broj vijećnika kao i veće pretežno hrvatske, što je navedeni Sud proglasio neustavnim.
Nakon toga, održano je tokom godina više krugova pregovora ključnih hrvatskih stranaka, predvođenih HDZ-om BiH i bošnjačkih, na čelu sa SDA, oko novih izbornih pravila, ali konačan dogovor nikada nije postignut. Hrvatske stranke uglavnom tvrde kako bi i u Mostaru trebao važiti princip "jedan čovjek - jedan glas", kao i u ostalim lokalnim zajednicama u BiH i Evropi, dok bošnjačke stranke smatraju da ih posebne izborne jedinice štite od majorizacije i u ratu počinjenog etničkog čišćenja, uz tvrdnje i kako se upravo HDZ BiH zalaže za etnički balans na višim nivoima vlasti.
Na pitanje novinara Radija Slobodna Evropa zašto nije tužila i Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR), koji je 2004. godine i nametnuo Statut, čiji dijelovi su proglašeni neustavnim, Irma Baralija je pozvala građane da to učine.
"Ovdje se radi o sljedećem: ljudi u Mostaru su prilično pasivni i pesimistični i cijelo ovo vrijeme očekuju da neko drugi uradi nešto za nas. To se neće desiti, ljudi. Mi moramo samo poduzeti neke korake, pa bilo to da tužimo jedan faktor ili peti ili deseti. Haj'mo, evo, neka neko naredni tuži OHR, zašto da ne", odgovorila je Baralija.
Zgrada Gradskog vijeća Mostara, ilustrativna fotografija
Mostar vratiti na "dnevni red"
Irma Baralija kaže i da ova tužba može biti sredstvo pritiska da se Mostar ponovo vrati na agendu svih političkih stranaka. Aludirajući na to kako su u BiH svako dvije godine izborni ciklusi - lokalni ili opći - Baralija tvrdi da se Mostar skida sa "dnevnog reda" političke agende u svakoj izbornoj godini, te vjeruje da je naredna godina, pošto nije izborna, šansa da se traži da se lokalni izbori u Mostaru održe 2019. godine.
Što se tiče ishoda njene tužbe pred Evropskim sudom za ljudska prava, Baralija podsjeća da se apelacija poziva na Protokol 12 o zabrani diskriminacije.
"Ovaj isti sud je već u slučaju 'Sejdić i Finci' utvrdio povredu tog Protokola 12., i mi očekujemo da se i u ovom slučaju desi slična situacija. Ukoliko se i ne desi, mi ćemo poduzeti i naredne korake, žaliti se i tako dalje", dodala je Baralija.
Pročitajte i ovo: Zašto građani BiH ne učestvuju u ustavnim promjenama?Treba podsjetiti da je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, u predmetu poznatijem kao "Sejdić i Finci protiv BiH" 22. decembra 2009. godine presudio u korist tužitelja Jakoba Fincija, lidera jevrejske zajednice u BiH i Derve Sejdića, tadašnjeg lidera romske zajednice u BiH. Sud je, među ostalim, presudio i da se nad pripadnicima tih manjina čini diskriminacija, jer ne mogu biti birani u Domove naroda niti u Predsjedništvo BiH na osnovu etničke pripadnosti.
Evropski sud za ljudska prava u Strasbouru je takođe sredinom 2014. godine donio presudu u korist Azre Zornić koja je tužila BiH za diskriminaciju, jer se kao građanka BiH na izborima nije mogla kandidovati za Dom naroda i Predsjedništvo BiH. Sredinom 2016. godine, Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je odluku u predmetu "Pilav protiv Bosne i Hercegovine", prema kojoj je onemogućavanje Ilijazu Pilavu iz Srebrenice, u bh. entitetu Republika Srpska, da se kandidira na izborima za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine diskriminatorno. Međutim, nijednu od ovih presuda Evropskog suda za ljudska prava, organi Bosne i Hercegovine nikada nisu implementirali.