Izvještaji koje objavljuje UNHCR pokazuju da je raseljavanje stanovništva zbog ratova, sukoba i progona u svijetu dostiglo najviši zabilježeni nivo, te da broj raseljenih ubrzano raste. Međutim, u čelništvu Evropske unije ne postoji saglasnost oko načina rješavanja problema.
Predsjednik Evropske komisije Jean Claude Juncker odbacio je pozive za novi samit EU o izbjeglicama i naveo da države članice trebaju prestati s odugovlačenjem i primijeniti postojeće sporazume o tom pitanju.
Anis Bajrektarević, profesor međunarodnog pravo i globalnih političkih studija na Univerzitetu u Beču ocjenjuje:
„Ovo je najveći migratorni val od Drugog svjetskog rata. Nažalost, mehanizmi Unije otprilike se mogu svesti na staru narodnu poslovicu 'Sit gladnom ne vjeruje' i onda to izaziva vrlo negativne konotacije o egoizmu jedne bogate zajednice, jedne vrste egoistične skupine, egotizma u 28 primjeraka, uz krizu u Grčkoj, prije toga našu krizu na Balkanu, ovu izbjegličku krizu i sve pogrešne poteze Evropske unije kada se radilo o konfliktima ili problemima Bliskog istoka – to sve, nažalost, pokazuje Uniju kao jedan mastodont, kao jednu skupinu, tvorevinu ili entitet koji zapravo gubi polako osjećaj sa realnošću, reaktivan je i ne može proaktivno da ocijeni situaciju i da smanji štete. Znači, da konflikt u Libiji ne započinje na način kako je započet, ne razvija ga i ne okončava ga na taj isti način, a zapravo nam nudi kao jedino spoljnopolitičko rješenje razrješenje i upliv u konflikt u Siriji na libijski način. To se sve onda reflektira na grozne slike koje mi gledamo – davljenika, na kriminalne skupine koje to iskorištavaju, na dizanje zidova. Kalkulacija je naših balkanskih zemalja bila da će oni ići dalje, pa je izvršen pritisak na Mađare da ih ne puštaju, itd. To sve ostavlja jednu ružnu sliku egotizma.“
Na pitanje kako bi se sukob u Siriji mogao završiti, profesor Bajrektarević odgovara:
„Ishodište konflikta u Siriji je apsolutno nepredvidivo. Ono non-stop varira. Tu se radi o pola ukupnog stanovništva cijele te zemlje, zlosretne Sirije, koji su u nekom pokretu i ne obitavaju u svojim kućama. Mi na Balkanu ćemo se toga sjetiti, kako je to izgledalo, međutim, ovo je u puno većoj magnitudi. Siriju možemo uporediti sa prijeratnom Jugoslavijom po broju stanovnika, ne baš po teritoriji, mada bi se i tu mogla neka paralela naći. Pa zamislite da je pola tadašnje Jugoslavije, ili cijela Slovenija, Hrvatska i Bosna da je kompletna u pokretu, ne spava u svom domu, neki su van zemlje, a neki nisu.“
Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak naglašava da u ovom trenutku Bosna i Hercegovina nema nikakve informacije o mogućem prilivu izbjeglica.
„Kada imate u neposrednoj blizini, a Srbija i Makedonija jesu naša neposredna blizina, i ovako dramatične slike kao prethodnih dana, logično je da budemo na oprezu. U ovom trenutku, ponavljam, nemamo informaciju da ima nagovještaja za neki drastičan priliv, ali iz informacija koje imamo od institucija i ustanova koje se bave ovim pitanjima kod nas, očigledno će da se poduzmu odgovarajuće mjere u slučaju nekakvog priliva. Mi ćemo se, kao Bosna i Hercegovina, sigurno ponašati u skladu s međunarodnim standardima, poštujući svoje zakone.“, smatra Crnadak.
Često se za ljude koji bježe od rata, sukoba i nesigurnosti u svojim zemljama upotrebljava termin migranti. Na to glasnogovornik UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu Neven Crvenković kaže:
„UNHCR smatra da te ljude treba zvati izbjeglicama, iz jednostavnog razloga i činjenice da oni uglavnom, ja sad mogu govoriti pogotovo o ovoj balkanskoj ruti ili istočnomediteranskoj, preko Turske, Grčke, Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, Srbije, pa dalje prema Mađarskoj, ti ljudi uglavnom, velikom većinom, preko 90 posto, dolaze iz zemalja kao što su Sirija i Afganistan, koje su nažalost već godinama pogođene ratnim zbivanjima. Znači, izbjeglica je čovjek koji bježi od rata, koji bježi od progona na bilo kojoj osnovi, koji bježi od kršenja ljudskih prava. Po nama, takvi ljudi zaslužuju međunarodnu pravnu zaštitu, samim time i biti i nazvani izbjeglicama, a ne migrantima.“, objašnjava Crvenković.
Postoje procedure za traženje azila, za prelazak do konačnog cilja.
„Svaka zemlja ima svoj zakon o azilu, svoj sustav azila koji definira tu proceduru traženja azila, odnosno traženja zaštite. Svaka država ima svoj sustav azila, svoju zakonsku regulativu vezano uz azil. Naravno da sa progresom evropskih integracija dolazi do unifikacije tih sustava, zakonodavstava itd., znači, sve je to definirano. Što mi tražimo kao UNHCR, kao svjetska agencija za izbjeglice, jeste upravo da se države pridržavaju tih svojih vlastitih zakona, koji se u tom segmentu temelje na prihvaćanju Ženevske konvencije o zaštiti izbjeglica iz 1951. godine, da se pridržavaju tih zakona koje su sami potpisali i da ljudima koji dolaze tražiti pomoć, u ovom slučaju izbjeglicama, osiguraju pravo na pristup teritoriju, znači da uđu u te zemlje, i pravo da zatraže azil, odnosno da uđu u tu proceduru. Po nama, zatvaranje granica nema smisla, nije dobro, nije etički, moralno i pravno ispravno, iz razloga koje sam upravo naveo, i nije ni efikasno, jer će na kraju ljudi ipak pronaći načine da nekako dođu do slobode, do sigurnosti, da dođu do zaštite. Neko ko se odluči na tako dalek put, koji praktički proda sve što ima u svojoj državi koja je ratom zahvaćena i iz koje bježi, pronaći će način i put da dođe do destinacije kao krajnji cilj.“ – kaže glasnogovornik UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu Neven Crvenković.
A da li se i kako priprema Bosna i Hercegovina za eventualni val ili ulazak izbjeglica, govori Izet Nizam iz Ministarstva sigurnosti, odnosno Službe za strance BiH.
„Naša saznanja su takva da znamo da će taj val izbjeglica pokušati krenuti jednim dijelom prema Mađarskoj i Rumuniji, a jedan dio mi očekujemo da bi mogao krenuti ka Bosni i Hercegovini. Da se to ne bi desilo, mi smo već preduzeli određene mjere i radnje, u dogovoru i koordinaciji sa Graničnom policijom, i već smo na terenu, radimo što se tiče tog naglog i velikog ulaska.
Želim reći da nećemo ni po koju cijenu da se borimo protiv migracije, nego jednostavno želimo da spriječimo i upravljamo tim migracijama, da ne bi ono upravljalo nama. Mislim da ćemo uspjeti odgovoriti ovim izazovima. I ovim putem, putem vaših medija, šaljem poruku svima koji se bave organiziranim kriminalom, prebacivanjem, trgovinom ljudima, da će naići na jedan veliki otpor. Ako uspiju preći granicu Bosne i Hercegovine, naići će ovdje na inspektore koji se nalaze na terenu, naići će na lokalnu policiju, naići će, na koncu konca, na građane koji nas itekako pomažu i daju nam informacije za sve ilegalne migrante koji se nalaze u Bosni i Hercegovini. Pratimo stanje u regionu, jer graničimo sa Republikom Srbijom, a također mogu reći da je Bosna i Hercegovina itekako interesantna zemlja za ilegalne migrante baš iz razloga što mi graničimo preko hiljadu kilometara s EU – sa Republikom Hrvatskom, i oni su jedan korak do Evrope. Postoji jedna neću reći prijetnja već potencijalna mogućnost da jedan veći val krene prema Bosni i Hercegovini.“, zaključuje Nizam.