Tužilaštvo Kantona Sarajevo provodi istragu protiv Farisa Gavrankapetanovića, bivšeg direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja ovog kantona, jer se sumnjiči da je tokom direktorskog mandata, pored redovne plate, bio u 15 komisija i na taj način sebi osigurao dobit višu od 140.000 maraka. I ovo nije jedini slučaj u kojem direktori, ministri i drugi posebno naplaćuju rad u komisijama i tako zarađuju dodatna sredstva. Zakonodavci se pozivaju na moral pojedinaca, a zbog ovakvih primjera trpe građani, jer javnim preduzećima vladaju politički podobni, a ne stručni kadrovi.
Da li je Faris Gavrankapetanović dok je bio na čelu Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo zloupotrijebio položaj, provjerava Tužilaštavo ovog kantona. Prema informacijama koje su se pojavile u medijima, Gavrankapetanović je, uz redovnu platu koja je bila viša od dvije i pol hiljade eura, ostvario prihode i po osnovu članstva u čak 15 komisija.
Tako je godinu i pol primao 250 eura kao član Upravljačkog odbora za informatizaciju u Kantonu Sarajevo. Svaki mjesec uplaćivano mu je za rad u Komisiji za provođenje postupaka po Zakonu o javnim nabavkama. I malo po malo, Gavrankapetanović je u 18 mjeseci zaradio više od 70.000 eura.
„Tužilaštvo Kantona Sarajevi vrši provjere poslovanja Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo za 2012. i 2013. godinu, u okviru kojih je zaprimljena informacija koja je dostavljena od strane nadležnog organa, a vezano za provođenje postupka javnih nabavki. Po završetku tih provjera Tužilaštvo će se opredijeliti za preduzimanje daljnih radnji i mjera iz svoje nadležnosti, a sve u cilju donošenja tužilačke odluke“, navodi Alem Hamzić, iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Za ovakvo bogaćenje očigledno nije postojala zakonska prepreka, ili oni koji donose zakone to ne znaju. Pozivaju se na moral pojedinca. Na moral se poziva i ministar zdravstva u ovom kantonu, Eldar Lokmić:
„Da li zakonski postoji bilo kakva prepreka ili ne, to ne bih znao. Pretpostavljam da ne postoji dok je direktor bio u takvom broju komisija. Međutim, da li postoji neko moralno ograničenje, a i strukovno, to vjerovatno postoji.“
Ne osuđujući Gavrankapetanovića prije presude Suda, predsjednik kantonalnog Sindikata zdravstva dr. Edo Selimić kaže da je zbog političkih podjela unutar jedne stranke situacija postala haotična, zbog čega trpe i pacijenti i zdravstveni radnici:
„Problem je što vi u svim javnim ustanovama na Kantonu Sarajevo imate podobne ljude. Žargonska je priča da su javne ustanove bankomati stranaka na vlasti. I nije vam to vezano samo za zdravstvo. Razlog takvog stanja su upravo te minderske dogovorne politike – ja tebi, ti meni. Nemate profesionalca koji će misliti na čovjeka, na građanina ovoga kantona. Oni gledaju isključivo sebe - i samo sebe.“
A o moralnom činu Gavrankapetanovića, koji je po profesiji doktor, Selimić kaže:
„Nema veze sa moralom ni to što je uradio on, ni veze sa moralom što mu je omogućio neko iz njegove stranke da radi to tako. O kojoj moralnosti možemo pričati ako radnica sa koeficijentom jedan u Javnoj zdravstvenoj ustanovi ima plaću 350 maraka?“
Politički podobni
Faris Gavrankapetanović, kao kadar Stranke demokratske akcije, prvo je bio na čelu Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo, a kasnije i direktor Zavoda za javno zdravstvo KS-a. O ovom slučaju, šef kluba Stranke demokratske akcije u Skupštini KS Elmedin Konaković kaže:
„Zaista ne volim da komentarišem u vremenu u kojem mi u BiH živimo nešto što se zove podignuta krivična prijava - jer se krivične prijave podižu na tako banalnim i trivijalnim stvarima. Ono što je predmet istrage - ja svakako podržavam sve državne organe koji se bave time, da nam napokon pred lice pravde dovedu nekog ozbiljnog kriminalca, jer je činjenica da u sistemu vlasti u BiH korupcija predstavlja problem broj jedan. U ovom slučaju rad u komisijama vjerovatno je definisan nekim internim aktima. I to govorim hipotetički, jer više su tu radi o moralnom činu.“
Slučaj Gavrankapetanovića nije jedini. Sličnih primjera je mnogo, kaže poslanik opozicione stranke u Skupštini Kantona Sarajevo Peđa Kojović.
„Danas u Kantonu Sarajevo imamo ministre koji, osim što primaju platu da budu ministri određenih resora, uzimaju naknade za učešće u mnogim komisijama. Imate situaciju u kojoj državnim službenicima se, osim plate, plaća da u toku svog radnog vremena učestvuju u radu nekih radnih tijela i da to dodatno naplaćuju. Ovo je sistem koji su napravile stranke koje su bile na vlasti u prethodnih 15 godina i koji je prevashodno pravljen sa namjerom da se ljudi koji su bili politički podobni postave na pozicije sa kojih će moći upravljati javnim novcem, a cijena koja je plaćena je sljedeća: ti ljudi će se lično obogatiti, a za uzvrat će omogućiti tim strankama pristup javnom novcu“, navodi Kojović.
O praksi imenovanja politički podobnih, a ne stručnih kadrova koja je prisutna posljednjih godina u BiH, Konaković kaže:
„Ja nisam protivnik činjenici da političke partije koje dobiju vlast utiču na izbore određenih kadrova koje treba da upravljaju javnim ustanovama. Nažalost, dešava se da i unutar tih političkih opcija bude puno boljih kandidata koji nisu podobni nekim političkim liderima za ostvarivanje nekih njihovih ličnih ciljeva. Nažalost, u BiH je do te mjere društvo destruirano i ljudi su korumpirani da je bila skoro pa praksa da takvi ljudi nisu bili baš najbolji kapaciteti ili najbolje što stranke imaju za ponuditi.“
Da li je Faris Gavrankapetanović dok je bio na čelu Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo zloupotrijebio položaj, provjerava Tužilaštavo ovog kantona. Prema informacijama koje su se pojavile u medijima, Gavrankapetanović je, uz redovnu platu koja je bila viša od dvije i pol hiljade eura, ostvario prihode i po osnovu članstva u čak 15 komisija.
Tako je godinu i pol primao 250 eura kao član Upravljačkog odbora za informatizaciju u Kantonu Sarajevo. Svaki mjesec uplaćivano mu je za rad u Komisiji za provođenje postupaka po Zakonu o javnim nabavkama. I malo po malo, Gavrankapetanović je u 18 mjeseci zaradio više od 70.000 eura.
„Tužilaštvo Kantona Sarajevi vrši provjere poslovanja Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo za 2012. i 2013. godinu, u okviru kojih je zaprimljena informacija koja je dostavljena od strane nadležnog organa, a vezano za provođenje postupka javnih nabavki. Po završetku tih provjera Tužilaštvo će se opredijeliti za preduzimanje daljnih radnji i mjera iz svoje nadležnosti, a sve u cilju donošenja tužilačke odluke“, navodi Alem Hamzić, iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Za ovakvo bogaćenje očigledno nije postojala zakonska prepreka, ili oni koji donose zakone to ne znaju. Pozivaju se na moral pojedinca. Na moral se poziva i ministar zdravstva u ovom kantonu, Eldar Lokmić:
„Da li zakonski postoji bilo kakva prepreka ili ne, to ne bih znao. Pretpostavljam da ne postoji dok je direktor bio u takvom broju komisija. Međutim, da li postoji neko moralno ograničenje, a i strukovno, to vjerovatno postoji.“
Ne osuđujući Gavrankapetanovića prije presude Suda, predsjednik kantonalnog Sindikata zdravstva dr. Edo Selimić kaže da je zbog političkih podjela unutar jedne stranke situacija postala haotična, zbog čega trpe i pacijenti i zdravstveni radnici:
„Problem je što vi u svim javnim ustanovama na Kantonu Sarajevo imate podobne ljude. Žargonska je priča da su javne ustanove bankomati stranaka na vlasti. I nije vam to vezano samo za zdravstvo. Razlog takvog stanja su upravo te minderske dogovorne politike – ja tebi, ti meni. Nemate profesionalca koji će misliti na čovjeka, na građanina ovoga kantona. Oni gledaju isključivo sebe - i samo sebe.“
A o moralnom činu Gavrankapetanovića, koji je po profesiji doktor, Selimić kaže:
„Nema veze sa moralom ni to što je uradio on, ni veze sa moralom što mu je omogućio neko iz njegove stranke da radi to tako. O kojoj moralnosti možemo pričati ako radnica sa koeficijentom jedan u Javnoj zdravstvenoj ustanovi ima plaću 350 maraka?“
Politički podobni
Faris Gavrankapetanović, kao kadar Stranke demokratske akcije, prvo je bio na čelu Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo, a kasnije i direktor Zavoda za javno zdravstvo KS-a. O ovom slučaju, šef kluba Stranke demokratske akcije u Skupštini KS Elmedin Konaković kaže:
„Zaista ne volim da komentarišem u vremenu u kojem mi u BiH živimo nešto što se zove podignuta krivična prijava - jer se krivične prijave podižu na tako banalnim i trivijalnim stvarima. Ono što je predmet istrage - ja svakako podržavam sve državne organe koji se bave time, da nam napokon pred lice pravde dovedu nekog ozbiljnog kriminalca, jer je činjenica da u sistemu vlasti u BiH korupcija predstavlja problem broj jedan. U ovom slučaju rad u komisijama vjerovatno je definisan nekim internim aktima. I to govorim hipotetički, jer više su tu radi o moralnom činu.“
Slučaj Gavrankapetanovića nije jedini. Sličnih primjera je mnogo, kaže poslanik opozicione stranke u Skupštini Kantona Sarajevo Peđa Kojović.
„Danas u Kantonu Sarajevo imamo ministre koji, osim što primaju platu da budu ministri određenih resora, uzimaju naknade za učešće u mnogim komisijama. Imate situaciju u kojoj državnim službenicima se, osim plate, plaća da u toku svog radnog vremena učestvuju u radu nekih radnih tijela i da to dodatno naplaćuju. Ovo je sistem koji su napravile stranke koje su bile na vlasti u prethodnih 15 godina i koji je prevashodno pravljen sa namjerom da se ljudi koji su bili politički podobni postave na pozicije sa kojih će moći upravljati javnim novcem, a cijena koja je plaćena je sljedeća: ti ljudi će se lično obogatiti, a za uzvrat će omogućiti tim strankama pristup javnom novcu“, navodi Kojović.
O praksi imenovanja politički podobnih, a ne stručnih kadrova koja je prisutna posljednjih godina u BiH, Konaković kaže:
„Ja nisam protivnik činjenici da političke partije koje dobiju vlast utiču na izbore određenih kadrova koje treba da upravljaju javnim ustanovama. Nažalost, dešava se da i unutar tih političkih opcija bude puno boljih kandidata koji nisu podobni nekim političkim liderima za ostvarivanje nekih njihovih ličnih ciljeva. Nažalost, u BiH je do te mjere društvo destruirano i ljudi su korumpirani da je bila skoro pa praksa da takvi ljudi nisu bili baš najbolji kapaciteti ili najbolje što stranke imaju za ponuditi.“