Ovih dana, kad se u očekivanju nove 2010. godine po tradiciji biraju "naj..." ličnosti i događaji godine koja ostaje iza nas, u Sjedinjem Državama je ustanovljeno najnovije godišnje priznanje: Politifact.com - projekt za dnevnu provjeru istinitosti izjava na američkoj javnoj sceni uvaženog regionalnog dnevnika St. Petersburg Times sa Floride - prvi put je proglasio i "laž godine". Ovo nepoželjno priznanje pripalo je kandidatkinji Republikanske stranke za potpredsjednicu Sjedinjenih Država na prošlim izborima Sari Pejlin (Sarah Palin) za javno širenje neistinite tvrdnje kako demokrati s reformom zdravstvenog osiguranja uvode i "komisije smrti" koje bi navodno odlučivale o uskraćivanju dalje medicinske brige za starije i teže bolesne pacijente. Publicitet povodom proglašenja "laži godine" svakako će doprinijeti i promociji dnevnog "istinomjera" čija je dragocjena javna funkcija da pored ostalog zaštićuje javnost od političkih obmana.
Politifact.com posvećuje čitavu zasebnu rubriku i aktuelnom predsjedniku Sjedinjenih Država. Kao moto dnevne rubrike "Obameter" navodi se predsjednikova izjava: "Ja želim da našu vladu držite odgovornom. Želim da mene držite odgovornim." - U redu, hoćemo - odgovara redakcija i dnevno provjerava istinitost predsjednikovih izjava.
Pisao sam već u ovoj kolumni o tome koliko bi dragocjenu misiju obavljali i mediji na našim stranama kad bi razvili tu funkciju dnevne provjere istinitosti onog što govore istaknute političke i druge javne ličnosti. Kakve bi se sve zanimljive - i politički relevantne - činjenice mogle naći kad bi se umjesto pukog prenošenja saopštenja iz kabineta političkih izabranika to što u njima piše provjeravalo i na drugim stranama. Kad je recimo bošnjački član državnog predsjedništva svojevremeno službeno saopštio kako je u Vašingtonu u organizaciji Svjetske banke imao sastanak s predstavnicima američkih kompanija pokušaj da se sazna koje su kompanije pozvane pokazao je da Svjetska banka o takvom sastanku ne zna ništa. Nedavno je balkanska navika da se javnosti bez ikakve provjere i posljedica zamazuju oči vlastitom - jednostranom i u osnovi neistinitom - verzijom susreta i razgovora s međunarodnim partnerima proizvela prilično kompromitujuću situaciju u vezi s posjetom parlamentaraca iz Republike Srpske američkom Kongresu: iz Vašingtona je zvanično upozoreno kako su gosti u saopštenju o toj posjeti za domaću upotrebu naglasili samo ono u čemu su naišli na američku podršku a totalno prećutali ono u čemu su naišli na neslaganje pa i kritiku.
Da postoji neki sistematičan "istinomjer" na bosanskoj javnoj sceni, konkurencija za "laž godine" bila bi žestoka i uključivala bi i neke od najvećih lokalnih autoriteta. U slučaju aktuelnog premijera Republike Srpske žiri bi morao odlučiti da li da vrednuje njegov pokušaj reinterpretacije, odnosno negiranja, sudski utvrđenih činjenica o ratnom zlodjelima nad civilima kod tuzlanske kapije i na sarajevskim Markalama ili njegova selektivna i uglavnom nepozvana tumačenja šta jeste a šta nije u skladu s Dejtonskim sporazumom. U slučaju samozvanog "simbola onoga što predstavljam bošnjačkom narodu" - reisa Islamske zajednice Mustafe Cerića - žiri bi takođe mogao da bira neistinu godine između tvrdnje kako smo "živjeli u komunizmu, kada nismo smjeli klanjati u kući, a kamoli u džamiji" i kako je bosanska mladež u doba otomanske imperije išla na školovanje u Tursku "kao što se danas ide na Harvard", da i ne spominjemo krajnje istorijski neprilično i za sadašnje i buduće odnose s Evropom višestruko štetno poređenje međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini s nacističkim projektom "konačnog rješenja" jevrejskog pitanja.
"Istinomjer" bi imao šta da kaže i o tvrdnjama iz političkih kabineta o navodnim "privatnim susretima" lokalnih izabranika sa svjetskim ličnostima s kojima su se susreli na stotinku sekunde potrebnu da se napravi dokazni snimak u dvorani s više stotina gostiju; o tvrdnjama o napretku u ispunjavanju uslova za bezvizni režim nasuprot realnosti da se i u tom poslu beznadno zaostalo za svima drugima u susjedstvu; da o dnevnim dozama političkih prevara, hvalisanja, promocije nepostignutih uspjeha i nepriznatih vrijednosti i ne govorimo.
Da postoji neka autoritativna i nepristrasna provjera i valorizacija onog što se javno kaže, onda ne bi moglo ni da se na osnivačkom skupu nove političke stranke tvrdi kako je neko ko je došao izvana da podrži tu stranku pisao o Bosni na naslovnim stranama američkih novina: to je bar u ovom vremenu instant komunikacija i Internet izdanja svih značajnijih novina lako provjeriti i stranka bi u startu zaslužila bar jednog ako ne i tri "Pinokija" kako se zvao trofej u vidu lutka s dugim nosom koji je dodjeljivan u Americi za lažne izjave u lanjskoj izbornoj kampanji . U odsustvu tog prijeko potrebnog korektiva u javnosti sve ostaje manje-viže na nivou ustaljenog pravila: laži ago koliko ti drago.
Politifact.com posvećuje čitavu zasebnu rubriku i aktuelnom predsjedniku Sjedinjenih Država. Kao moto dnevne rubrike "Obameter" navodi se predsjednikova izjava: "Ja želim da našu vladu držite odgovornom. Želim da mene držite odgovornim." - U redu, hoćemo - odgovara redakcija i dnevno provjerava istinitost predsjednikovih izjava.
Pisao sam već u ovoj kolumni o tome koliko bi dragocjenu misiju obavljali i mediji na našim stranama kad bi razvili tu funkciju dnevne provjere istinitosti onog što govore istaknute političke i druge javne ličnosti. Kakve bi se sve zanimljive - i politički relevantne - činjenice mogle naći kad bi se umjesto pukog prenošenja saopštenja iz kabineta političkih izabranika to što u njima piše provjeravalo i na drugim stranama. Kad je recimo bošnjački član državnog predsjedništva svojevremeno službeno saopštio kako je u Vašingtonu u organizaciji Svjetske banke imao sastanak s predstavnicima američkih kompanija pokušaj da se sazna koje su kompanije pozvane pokazao je da Svjetska banka o takvom sastanku ne zna ništa. Nedavno je balkanska navika da se javnosti bez ikakve provjere i posljedica zamazuju oči vlastitom - jednostranom i u osnovi neistinitom - verzijom susreta i razgovora s međunarodnim partnerima proizvela prilično kompromitujuću situaciju u vezi s posjetom parlamentaraca iz Republike Srpske američkom Kongresu: iz Vašingtona je zvanično upozoreno kako su gosti u saopštenju o toj posjeti za domaću upotrebu naglasili samo ono u čemu su naišli na američku podršku a totalno prećutali ono u čemu su naišli na neslaganje pa i kritiku.
Da postoji neki sistematičan "istinomjer" na bosanskoj javnoj sceni, konkurencija za "laž godine" bila bi žestoka i uključivala bi i neke od najvećih lokalnih autoriteta. U slučaju aktuelnog premijera Republike Srpske žiri bi morao odlučiti da li da vrednuje njegov pokušaj reinterpretacije, odnosno negiranja, sudski utvrđenih činjenica o ratnom zlodjelima nad civilima kod tuzlanske kapije i na sarajevskim Markalama ili njegova selektivna i uglavnom nepozvana tumačenja šta jeste a šta nije u skladu s Dejtonskim sporazumom. U slučaju samozvanog "simbola onoga što predstavljam bošnjačkom narodu" - reisa Islamske zajednice Mustafe Cerića - žiri bi takođe mogao da bira neistinu godine između tvrdnje kako smo "živjeli u komunizmu, kada nismo smjeli klanjati u kući, a kamoli u džamiji" i kako je bosanska mladež u doba otomanske imperije išla na školovanje u Tursku "kao što se danas ide na Harvard", da i ne spominjemo krajnje istorijski neprilično i za sadašnje i buduće odnose s Evropom višestruko štetno poređenje međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini s nacističkim projektom "konačnog rješenja" jevrejskog pitanja.
"Istinomjer" bi imao šta da kaže i o tvrdnjama iz političkih kabineta o navodnim "privatnim susretima" lokalnih izabranika sa svjetskim ličnostima s kojima su se susreli na stotinku sekunde potrebnu da se napravi dokazni snimak u dvorani s više stotina gostiju; o tvrdnjama o napretku u ispunjavanju uslova za bezvizni režim nasuprot realnosti da se i u tom poslu beznadno zaostalo za svima drugima u susjedstvu; da o dnevnim dozama političkih prevara, hvalisanja, promocije nepostignutih uspjeha i nepriznatih vrijednosti i ne govorimo.
Da postoji neka autoritativna i nepristrasna provjera i valorizacija onog što se javno kaže, onda ne bi moglo ni da se na osnivačkom skupu nove političke stranke tvrdi kako je neko ko je došao izvana da podrži tu stranku pisao o Bosni na naslovnim stranama američkih novina: to je bar u ovom vremenu instant komunikacija i Internet izdanja svih značajnijih novina lako provjeriti i stranka bi u startu zaslužila bar jednog ako ne i tri "Pinokija" kako se zvao trofej u vidu lutka s dugim nosom koji je dodjeljivan u Americi za lažne izjave u lanjskoj izbornoj kampanji . U odsustvu tog prijeko potrebnog korektiva u javnosti sve ostaje manje-viže na nivou ustaljenog pravila: laži ago koliko ti drago.